Potpredsednik BNV Esad Rahić napustio skup zbog predsednika organizacije „Kosovo za Sandžak“

[Pumpaj Dinstanović]

Hodžić: Glasaću za Kurtijevu vladu ukoliko budu formirane dve bošnjačke opštine

Spojler: TEKST

Izvor: Kljan Kosova (Tekst je izvorno preveden sa albanskog, osim naslova koji je adaptiran; jučerašnje izdanje)

Adrijana Hodžić iz Stranke Ujedinjene Zajednice biće poslanica bošnjačke zajednice u novom zakonodavnom telu Skupštine Kosova.

Za 5.183 dobijenih glasova, optužena je da je imala sporazum sa Srpskom listom da se glasa u opštinama sa srpskom većinom, izveštava Klan Kosova.

Ali Hodžić je to negirala, rekavši da se za nju glasalo zbog njene ranije političke aktivnosti. Dok glasove Srba i drugih zajednica smatra demokratskim i da oni služe multietničkoj državi.

„U svakoj opštini u kojoj sam dobila glasove, dobila sam iz svih zajednica. Veoma blisko sarađujem sa građanima i tokom predstavljanja imala sam vrlo logičan princip. Moj angažman u opštini Mitrovica je činjenica da multietničnost i suživot postoje upravo zbog mog doprinosa lokalnoj upravi. Podržavam sve zajednice i zato su me podržale sve zajednice.“

„Demokratija je da građanin glasa za koga želi. Podstičem sve subjekte da koriste puni pravni mehanizam. Za mene to nije kršenje zakona. Biću potpuno nezavisna. Ja sam za demokratiju i za poštovanje zakonodavstva. Na mojoj listi su svi pravi Bošnjaci. I znam da ćemo raditi za bošnjačku zajednicu i s tim u vezi pomoći ćemo i drugim zajednicama“.

Hodžić je kazala da će njen glas za vladu koju će formirati Pokret Samoopredeljenje biti uslovljen zahtevom za stvaranje dve opštine sa bošnjačkom većinom.

„Nemamo ništa protiv Samoopredeljenja. To je stranka koja je dobila najviše glasova i u pitanju je volja građana. Moj zahtev je formiranje dve bošnjačke opštine. Nadam se da će Kurti svojom aktivnošću pokazati da je bošnjačka zajednica dobrodošla. Jedini način da Bošnjaci ostanu Bošnjaci i ne budu asimilirani je uspostavljanje opština sa bošnjačkom većinom“.

Međutim, Hodžić je kazala da još uvek nije 100 odsto odlučeno da li će da se postupi na ovaj način, i ujedno je dodala da neće ometati izbor Vjose Osmani za predsednicu iz razloga što ne trguje glasom.

Duda Balje, bivša poslanica iz bošnjačke zajednice, ranije je rekla da postoji plan da se nakon stvaranja opština sa bošnjačkom većinom, one pridruže Zajednici opština sa srpskom većinom, čime bi se stvorio paralelni sistem na Kosovu.

https://kossev.info/hodzic-glasacu-za-kurtijevu-vladu-ukoliko-budu-formirane-dve-bosnjacke-opstine/

https://kossev.info/hodzic-glasacu-za-kurtijevu-vladu-ukoliko-budu-formirane-dve-bosnjacke-opstine/

 

[Pumpaj Dinstanović]

Rahić – Gospodin Ugljanin nije nacionalista, već populista

Piše : Esad Rahić

Spojler: TEKST

Maloprije vidjeh intervju gospodina Muamera Zukorlića koji je dat ruskom portalu na srpskom jeziku „Balkanist“, gdje gospodin Zukorlić između ostalog kaže da gospodin Sulejman Ugljanin nacionalista.

Bez ikakve namjere da branim gospodina Ugljanina, jer mu veoma zamjeram zbog nekih jako zbunjujućih stavova u nacionalnoj politici u poslednje vrijeme, tvrdnja da je Ugljanin nacionalista je netačna.

Ja gospodina Ugljanina poznajem od 1990. godine. Čak smo u pojedinim periodima bili vrlo bliski.

Drugim riječima, mnogo bolje poznajem gospodina Ugljanina od gospodina Zukorlića i mnogih drugih.

Gospodin Ugljanin je nešto potpuno drugo. On je populista. On želi pažnju javnog mjenja, ne samo bošnjačkog, već znatno šire.

Ja ga donekle u tom pogledu u posljednjoj deceniji i razumijem. On ne posjeduje nijedan medij vrijedan pažnje. A zato je naravno on sam kriv. Bio je dugo na čelu lokalnih vlasti, čak i ministar u vladi Republike Srbije, i
uprkos tome nije stvorio nijedan medij koji bi bio pod njegovim utjecajem. Stoga, on mora da kaže nešto mnogo krupno, da bi to mediji, kako bošnjački, tako i srpski prenijeli. Drugim riječima zbog totalnog nedostatka vlastitih medija on je prisiljen da stalno baca nove verbalne i retoričke bombe.

Ako kaže nešto blago i mlako, na to niko neće obratiti pažnju. E sad, to je veoma opasna i rizična politička i retorička igra. Uvijek se nalazi na ivici rizika, da li je takvom izjavom više dobio ili izgubio. I u toj procjeni nažalost gospodin Ugljanin često puta ne postiže željene i očekivane rezultate. Često umjesto efekta, uslijedi kontraefekat.

Znam dobro gospodina Ugljanina. Ne mrzi on nikog. A najmanje druge narode i ili pripadnike drugih vjeroispovjesti. Daleko je on od toga.

Mada pojedine njegove izjave ponekada mogu kod ponekoga da proizvedu takve sumnje. Ali nije on takav kao čovjek. To odgovorno tvrdim.

Čak i neke njegove izjave koje su mnogo kritikovane od strane aktuelne beogradske vlasti, čak su bile više od koristi toj istoj vlasti, nego bošnjačkom narodu. Najmanje po deset dana nakon takvih izjava, najistaknutiji predstavnici aktuelne vlasti bi se svojim izjavama bavili Ugljaninom, i tako bi im to omogućilo da srpskom javnom mnjenju skrenu pažnju sa drugih tekućih problema.

Mene daleko više nervira njegova zbunjujuće ponašanje u nekim drugim stvarima. Ja bih želio da gospodin Ugljanin ovih dana izađe pred medije i javno se obrati sandžačkim Bošnjacima sa jasnom i glasnom izjavom uoči popisa: „Braćo i sestre izjasnite se svi plebiscitarno na sljedećem popisu da ste Bošnjaci i da vam je maternji jezik bosanski“.

Ne može osnivač Bošnjačkog nacionalnog vijeća da se obraća svom narodu sa izjavom: „Izjasnite se kako se osjećate“.

Ali me isto tako nerviraju i izjave koje idu u drugu krajnost. Mogu se ja sa gospodinim Ugljaninim prepirati po mnogim pitanjima i nazvati ga različitim imenima, ali nazvati ga nacionalistom nikada neću, jer ga privatno dobro poznajem i znam da on to nije.

Esad Rahič

 

[Pumpaj Dinstanović]

Šta se to dogodilo na putu za ludilo

Piše: Esad Rahić

Spojler: TEKST

Mi smo najusamljeniji narod na svijetu. A još nismo potpuno sami svoji. Svi se bore za sebe preko nas. Niko se ne bori za nas zbog nas. Mi smo ćuprija preko koje se odavno prolazi zbog svojih interesa i ciljeva.

Čak nije jasna situacija i unutar nas samih. Nikako da se podvuče jasna razlika između cilja pojedinca i cilja naroda. Stalno se miješa prvo lice jednine i prvo lice množine. Stalno se ističe u prvi plan ja, umjesto mi.

Nijedan se narod nije izgubio u vremenu i prostoru kao mi. Niti znamo gdje smo krenuli, a još manje gdje ćemo stići. Ponašamo se od slučaja do slučaja. Nemamo nikakvu dugoročnu strategiju. Nemamo nikakav ozbiljan i održiv plan o budućnosti.

Kod nas je zabrinjavajuće pomiješana pripadnost partiji i pripadnost nacionalnom korpusu. Kod nas ljudi ne razmišljaju nacionalno, već stranački.

Program moje partije i mog lidera je moj nacionalni program. Ja mislim onako kako je moj lider naredio da mislim. Program moje partije je sveta knjiga, dogma, nedodirljiva i neprikosnovena istina, i svi drugi koji drugojačije misle su politički i nacionalni heretici.

Jedno mišljenje ima pravo da postoji, a ko god drugojačije misli treba na njega baciti anatemu i proglasiti ga političkim i nacionalnim mušrikom.

Manjeg naroda, a podjeljenijeg naroda nema na zemaljskoj kugli. Svi se ukopali u svoje duboke rovove i pucaju na suprotnu stranu. Da smo složni u postizanju nekog zajedničkog cilja, koliko smo složni u rotluku kud bi nam bio kraj.

Neki se više ponose partijskom knjižicom, nego vjerskom pripadnošću. Mnogima su statut njegove partije i stavovi njegovog lidera postali religija. Da padaju na sedždu koliko se klanjaju i padaju ničice pred liderom bili bi ozbiljni kandidati za dženetske blagodeti i bašče.

Niko ne gleda na drugog Bošnjaka kao na pripadnika svoje nacije, već isključivo kroz prizmu pripadništva određenoj partiji. Dobar si i u pravu si ako se tvoje mišljenje podudara sa stavom moje stranke, ako je suprotno loš si i nikakav čovjek.

Ajet “Musliman je muslimanu brat” se pretvorio u sintagmu “Musliman je s muslimanom obavezno u rat”.

Postali su nam preči i bliskiji drugi nego mi jedni drugima. Udružujemo se sa drugima, da bi nadvladali ostale iz našeg naroda. Ponosomo se i dičimo ako nas je taj drugi popeo na vlast, naravno vrlo ograničenu njegovim zahtjevima, umjesto da se udružimo i stvorimo komotnu sopstvenu vlast, od vlastitih predstavnika.

Sve se živo pomiješalo. Više je teško razaputiti šta je šta i ko je ko. Hodže drže političke govore, a političari iskoristili njihovo odsustvo sa minbera, pa umjesto njih drže dersove i hutbe.

Više neznamo ni u koju džamiju da odemo da klanjamo, a da nam je kabul. Mene su rahmetli babo i majka učili da je svaka džamija bogomolja i da nije važno u koju si klanjao, već da si klanjao, a sad čujem da se samo u nekim džamijama od Allaha Uzvišenog prima namaz i dove, a u drugima ne.

Stakverulah odakle ove “objave” stigoše neznam, jer zadnja Božja objava je stigla prije 14 stoljeća, a Muhamed a.s. je posljednji Božji poslanik.

Kažu mi često i moji ukućani i prijatelji, ma Esade šta se ti sekiraš kad se drugi ne sekiraju. Gledaj svoja posla. Pa ja ako prestanem da mislim, ja više ne postojim. Ako prestanem da govorim, ja sam definitivno umro, samo što me nisu o tome još zvanično obavjestili.

Kad na sav glas ispoljim nacionalno opredjeljenje, braćo, pamet u glavu, svi smo mi Bošnjaci, odmah mi stigne savjet, ma ne ističi to mnogo, zamjeriće nam se komšije. Da kojim slučajem kažem suprotno, ti isti bi me nazvali murtatinom I veleizdajnikom.

Naši ljudi ne vole jasnu i glasnu istinu. Više vole laž koja manje boli i djeluje utješno. Svi idemo linijom manjeg otpora, jer njom se lakše stiže do ličnog cilja. Prestali smo da budemo misleća bića, jer tako se lakše živi.

Odrekli smo se samih sebe, jer smo tako manje upadljivi i ne stojimo nikom na putu. Oni drugi sve to vide, pa lahko izlaze na kraj sa nama.

Ali ako se ne vratimo našim izvornim korijenima i općenacionalnim i općekonfesionalnim, a ne uskopartijskim interesima, vrijeme će nas izbrisati sa ovih prostora, i neki će budući Rahić Esad pisati kao ja koliko je u Sandžaku imalo Bošnjaka, koliko džamija, koliko medresa itd. Historija će dobiti još masu tragične i tužne faktografije, a nas na ovim prostorima neće biti.

Izvor: Sandzacke.rs

 

[Mrkalj]

Rahić: Ako Bi Se Samo 3% Bošnjaka Izjasnilo Kao Albanci, Onda Bošnjaci Prestaju Biti Većinsko Stanovništvo U Sandžaku

Najpametnije bi im bilo da se izjasne kao Srbi. Tako više niko njima ne bi mogao da manipuliše, a bili bi većina u celoj Srbiji.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Najpametnije bi im bilo da se izjasne kao Srbi. Tako više niko njima ne bi mogao da manipuliše, a bili bi većina u celoj Srbiji.

Bošnjaci u Srbiji će kroz popis stanovništva poboljšati svoj položaj​

Spojler: TEKST

Bošnjaci su autohtono stanovništvo na jugozapadu Srbije i sjeveru Crne Gore, odnosno u historijskoj regiji Sandžak.

Sandžak je podijeljen između Srbije i Crne Gore Balkanskim ratovima. Šest općina nalazi se u Srbiji (Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Priboj i Nova Varoš), a sedam u Crnoj Gori. Na osnovu popisa iz 1991. godine broj stanovnika Sandžaka iznosio je 420.000, od toga 278.000 u Srbiji i 162.000 u Crnoj Gori, a Bošnjaci su činili 54 posto stanovništva.

Migracijama zbog loše ekonomije i represije režima u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu Sandžak je postao izraženo depopulacijski prostor u proteklih 30 godina što je nastavak ranijih procesa iseljavanja.

Novi Pazar je kulturno i političko središte Bošnjaka Sandžaka. Pored, Sandžaka Bošnjaci u Srbiji žive u Malom Zvorniku, Šabcu, Loznici, Krupnju, Nišu te Beogradu i Vojvodini. Bošnjaci su treći narod po brojnosti, odnosno druga nacionalna manjina u Srbiji nakon Mađara. S obzirom da je dio Bošnjaka bojkotovao popis 2011. godine, njegove podatke uzimamo s rezervom, a tek rezultatima popisa koji je odgođen na jesen dobiti ćemo pravu demografsku sliku Bošnjaka u Srbiji.

Visok natalitet i iseljavanje​

- Jezik demografskih brojki je veoma moćan i ima višestruki značaj, kao i višestrane posljedice. Umanjivanje brojčanog stanja jednog naroda, je jednako umanjivanju značaja, tretmana i uloge tog istog naroda u državi u kojoj živi. Također, utječe na količinu finansijskih sredstava koje država raspoređuje po sandžačkim gradovima i općinama, na broj potencijalnih radnih mjesta, na ekonomska ulaganja i ostale stavke koje su od vitalnog značaja za naš narod. Također utječe i na naš tretman u očima međunarodnih faktora, i pri razmatranju pitanja rješavanja statusa Sandžaka i sandžačkih Bošnjaka - kaže za Preporod.info Esad Rahić, sandžački historičar, o posljedicama bojkota popisa 2011. godine.

Bošnjaci među manjinama imaju najjači natalitet, ali s druge strane iseljavanje je zadnjih godina intenzivno što anulira prirodni rast populacije.

- To je vrlo delikatno i kompleksno pitanje, na koje će definitivan odgovor dati predstojeći popis stanovništva. Hvala Bogu, kod sandžačkih Bošnjaka natalitet je na zavidnom nivou. Ali i iseljavanje stanovništva i migracije, prije svega iz ekonomskih razloga, su zabrinjavajuće. Bojim se da učinak nataliteta anulira učinak migracija. Sandžak je područje lišeno i domaćih i stranih investicija. Mlada generacija ovdje, pod ovakvim okolnostima, nema nikakvu perspektivu. Prinuđena je trbuhom za kruhom da odlazi u pravcu Zapada da bi osigurala egzistenciju sebi i svojoj porodici. Što je još tragičnije, nema nikakvih pozitivnih najava i naznaka da će se katastrofalna ekonomska pozicija Sandžaka i sandžačkih Bošnjaka u budućnosti poboljšati. Da nije ovih negativnih migracionih kretanja, udio bošnjačkog stanovništva u ukupnoj strukturi stanovništva bi se sigurno kontinuirano povećavao - smatra dr. Rahić.

Smanjenja udjela "Muslimana"​

Iako je historijsko ime Bošnjaka vraćeno 1993. godine, i dalje se znatan dio Bošnjaka u domovinskim zemljama na popisima deklarira s velikim "M".

- U Republici Srbiji se 2011. godine 145.278 stanovnika izjasnilo da su Bošnjaci, što čini 2,02 posto stanovništva, a 22.301. stanovnik se izjasnio kao Muslimani, odnosno 0,31 posto populacije Republike Srbije. Iste godine u Republici Crnoj Gori se 53.605 izjasnilo kao Bošnjaci što je 8,65 posto, stanovništva ove države, a 20.537 stanovnika se izjasnilo kao Muslimani, što je 3.31 posto od ukupnog stanovništva Crne Gore. Ovo je još jedna od tragedija našeg naroda. Kao što vidimo, to je procentualno još više izraženo u Crnoj Gori nego u Srbiji. Nadamo se da će se na ovogodišnjem popisu stanovništva naš narod konačno u potpunosti izjasniti pod nominacijom Bošnjaci i da će se prevazići situacija sa prethodnog popisa - dodaje Rahić.

Dr. Rahić poručuje da se ne smije samo pasivno čekati da se to samo od sebe dogodi, te je potrebno da vrijeme do popisa mora proteći u znaku dinamičnih i plodotvornih aktivnosti u cilju edukacije Bošnjaka i njihovog usmjeravanja u očekivanom i željenom pravcu nacionalnog izjašnjavanja.

U Sandžaku se zadnjih godina dešava jedan neobičajan proces koji može imati dugoročne negativne posljedice po Bošnjake.

- Aktivnosti među sandžačkim Bošnjacima, naročito na Pešterskoj visoravni, a sve u cilju njihovog izjašnjavanja da su Albanci traju već nekoliko godina. Pri tom se agitatorski i asimilatorski aktivisti i misionari pozivaju na doseljavanja jednog dijela albanskih doseljenika na ove prostore početkom XVIII vijeka, koji su se već za nekoliko decenija utopili u brojčano, kulturno i jezički dominantno starosjedilačko bošnjačko stanovništvo. Točak historije se ne može vratiti tri stoljeća unazad, iako neki misionari s Kosova vjeruju da može. Naredni popis stanovništva će pokazati da je sav trud koji su uložili propao i da je bio uzaludan. Nažalost, negativne posljedice rada ove grupe ljudi s Kosova će ostati u smislu narušavanja tradicionalno prijateljskih odnosa između bošnjačkog i albanskog naroda. Kao što mi ne možemo ponovo pretvoriti u Bošnjake asimilirane Bošnjake na Kosovu, tako će porazno proći i ova njihova misija u Sandžaku. Možda će se par desetina ljudi izjasniti kao Albanci iz ličnih interesa koje im je to trenutno donijelo, ali ništa više od toga. Mi smo ipak nacionalno homogen narod, koji ne može razbiti nikakvo djelovanje sa strane - zaključuje dr. Rahić.

BNV će učestvovati u realizaciji popisa stanovništva u Srbiji​

Nacionalne manjine u Srbiji su organizovane kroz nacionalna vijeća koja se biraju na zasebnim izborima.

- Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) se uveliko priprema za predstojeći popis stanovništva u oktobru i već ima započete aktivnosti vezane za popis. Početkom februara predsjednica Bošnjačkog nacionalnog vijeća dr. Jasmina Curić sa saradnicima posjetila je Republički zavod za statistiku i tom prilikom se susrela sa rukovodstvom Zavoda zaduženim za popis stanovništva. Prisutni su se dogovorili da će se nacionalna vijeća uključiti i pomoći Republičkom zavodu za statistiku u prevođenju materijala za popis na jezicima nacionalnih manjina i pružiti podršku medijskoj kampanji za popis, te će u tom cilju biti sinhronizovane aktivnosti između Zavoda i nacionalnih vijeća – izjavio je Emir Bihorac iz Bošnjačkog nacionalnog vijeća za Poreporod.info.

Dr. Curić je u ime Koordinacije nacionalnih vijeća iznijela zahtjev da nacionalna vijeća aktivno učestvuju u radu tijela koja organizuju popis i to na svim nivoima, od republičkog preko pokrajinskog pa do gradskog i opštinskog.

- Zahtjev je odobren i BNV i ostala nacionalna vijeća će imati svoje predstavnike u republičkim radnim tijelima zaduženim za popis. BNV je već imenovalo svog predstavnika - dodaje Bihorac.

Nakon sastanka i nakon usaglašavanja sa ostalim nacionalnim vijećima u Srbiji dogovoreno je da legitimni predstavnici nacionalnih manjina u Srbiji budu uključeni u rad opštinskih popisnih komisija u opštinama i gradovima gdje žive nacionalne manjine i manjinski narodi.

- U toku je uključivanje svih nacionalnih vijeća u rad budućih opštinskih komisija za koje smatramo da su ključne za metodološki ispravno sproveden popis. Republički zavod za statistiku će se također uključiti u aktivnosti i kampanje nacionalnih vijeća u vezi sa popisom stanovništva kao što su tribine, skupovi i medijske kampanje. Očekujemo da će tokom narednih mjeseci biti još sastanaka na ovu temu te da će predstojeći popis biti adekvatno sproveden. Imajući u vidu da se popis sprovodi u oktobru, Bošnjačko nacionalno vijeće će već u mjesecu maju započeti svoju kampanju za izjašnjavanje - zaključuje Bihorac.

Bošnjaci u Srbiji imaju nacionalne praznike: Dan bošnjačke nacionalne zastave 11. maj (datum osnivanja Bošnjačkog nacionalnog vijeća 1991. godine), Dan Sandžaka 20. novembar. Ovaj dan se obilježava u znak sjećanja na događaj iz 1943. godine, kada je u Pljevljima osnovano Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS), te Dan Bošnjaka 28. septembar.

(Voloder Sanadin/Preporod.info)

 

[Pumpaj Dinstanović]

Udruženje za razvoj saradnje domovine i dijaspore: Bošnjaci na popisima stanovništva u regionu​

Panel diskusija organizirana je povodom nastupajućih popisa stanovništva u Sjevernoj Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj, Kosovu i Crnoj Gori​

Spojler: TEKST

Sarajevo​

Povodom nastupajućih popisa stanovništva u Sjevernoj Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj, Kosovu i Crnoj Gori, Udruženje za razvoj saradnje domovine i dijaspore je organiziralo panel diskusiju pod nazivom "Popisi stanovništva 2021", javlja Anadolu Agency (AA).

Među učesnicima bili su Esad Rahić, Emir Ašćerić, Armin Hodžić, Adelaid Karišik, Dželal Hodžić, Mejdin Saliju, Adel Omeragić, Anes Džunuzović, Mirza Čohadžić i Admir Lisica, dok je panel diskusijom moderirao Sanadin Voloder.

Predsjednik Udruženja za razvoj saradnje domovine i dijaspore Admir Lisica istakao je da je ovo peta panel diskusija koju URSD organizira te da osim dijaspore u fokusu ovog udruženja je povezivanje i s domovinskim zemljama.

"Bošnjaci su u proteklih dvadesetak godina ostvarili značajan napredak u ostvarivanju svojih prava, čemu ide u prilog i činjenica da je bosanski jezik zastupljen u školama, medijima i institucijama Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Kosova i Hrvatske. Značajna informacija za Bošnjake Sandžaka u segmentu povezivanja s Bosnom i Hercegovinom te unapređivanju nacionalnih prava je najavljeno otvorenje Konzulata Bosne i Hercegovine u Novom Pazaru. Nadamo se da će Bosna i Hercegovina u budućnosti dobiti svoje konzulate i u Rijeci te Rožaju, čime bi se dodatno uradilo na poboljšanju položaja bošnjačke nacionalne manjine u državama regiona", istakao je Lisica.

Historičar i potpredsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Srbiji Esad Rahić naveo je da su popisi višestruko značajni, ne samo demografski, već i statusno, politički i ekonomski.

"Ja razumijem tu crtu u izjašnjavanju, posebno zbog bojazni od gubljenja vjerskih karakteristika našeg naroda. Historijsko ime Bošnjak ni najmanje ne ugrožava odrednicu musliman, koju dijele pripadnici ummeta diljem naše planete. Mi smo jedan od rijetkih naroda, kako u Crnoj Gori, tako i Srbiji, i šire, koji imaju pozitivan prirodni priraštaj", kazao je Rahić.

Mejdin Saliju, predstavnik Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca Kosova, ističe da je Kosovo etnički šaroliko te da su Bošnjaci sastavni dio stanovništva ove države.

"Bošnjaci su treća najveća nacija po brojnosti na Kosovu. U Prizrenu ih ima oko 17.000, drugi po brojnosti poslije Albanaca", govori Saliju.
Mirza Čohadžić trenutno je na magistarskom istraživanju u kojem se bavi nacionalnim identitenom muslimanskih naroda s područja bivše države, s fokusom na Bošnjake.

"Identitet Bošnjaka razvijao se u odnosu na državne sisteme i političke prilike država u kojima se nalazio, što je bilo direktno odražavano popisima stanovništva u Jugoslaviji. Popisi stanovništva u tom smislu i jesu važni. Oni nam daju predstavu kako se tretiraju pojedini narodi i nacije. U ovom slučaju, daje nam uvid u kontekst ukupne bošnjačke zajednice u Sandžaku, ali i ostalim domovinskim zemljama. Popisi stanovništva direktno utiču na mogućnost biranja, bivanja biranima, učešća u lokalnoj (samo)upravi, državnim organima i institucijama, čime jedna zajednica učestvuje direktno u krojenju vlastite sudbine", naveo je on.

Predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Grada Zagreba Armin Hodžić istakao je da su pripreme za popis stanovništva Hrvatskoj u toku.
"Po zadnjem popisu iz 2011. godine 31.500 Bošnjaka, 10.000 Muslimana i toliko isto Hrvata muslimana, osim Bošnjaka, tu su i drugi koji se izjašnjavaju na taj način, s tim da su dvije trećine sigurno Bošnjaci. U posljednje vrijeme desile su se određene političke promjene koje ne idu na ruku Bošnjacima. Izgubili smo mogućnost da imamo bošnjačkog predstavnika u Saboru. Bošnjaci dijele mjesto s Albancima, Makedoncima, Crnogorcima, iako smo na zadnja tri izbora izgubili to pravo. Trenutno nas predstavlja predstavnica albanske nacionalnosti. Najveći broj Bošnjaka živi u Zagrebu i na području Sisačko-moslovačke županije", rekao je.

Prema njegovim riječima, 2018. godine je omogućeno da bošnjačka djeca mogu učiti bosanski jezik i kulturu i da im ta ocjena ulazi u ukupni prosjek.
Portparol Bošnjačke stranke Crne Gore Adel Omeragić osvrnuo se na trenutnu političku situaciju u ovoj zemlji, koja direktno utiče na stanje manjina, među kojima su Bošnjaci jedni od najugroženijih.

"Svi smo svjedoci političkih promjena od 30. augusta prošle godine koja je za 360 stepeni promijenila politički put koji je građen godinama u Crnoj Gori. Mi danas imamo vlast koja ne krije svoj animozitet prema drugima i koja sve radi u pravcu jačanja identiteta srpskog stanovništva. U Crnoj Gori smo 2003. godine imali oko 45.000 Bošnjaka i 20.000 Muslimana. Smatrali smo da će na popisu iz 2011. godine izjašnjavanje krenuti u pravom smjeru. Međutim, pojavile su se nove kategorije, Bošnjaci-Muslimani, Bosanci, Muslimani Bošnjaci, Crnogorci muslimani. Očekujemo da će zbog pritisaka doći do homogenizacije Bošnjaka i da će brojevi na popisu odražavati realno stanje. Bošnjaci su bili dio pozitivnih procesa u zemlji u zadnjih osam godina, zauzimali važne položaje, imali smo sedam ministara. Danas smo u situaciji da nova vlada nema nijednog ministra iz reda manjina", govori Omeragić.

Nekadašnji dogradonačelnik Novog Pazara, a sada vijećnik, Emir Ašćerić posebno se osvrnuo na osnivanje Konzulata Bosne i Hercegovine u Novom Pazaru za koji se nada da će unaprijediti odnose među Bošnjacima BiH i Sandžaka.

"Drago mi je da sarađuju svi Bošnjaci u regionu i da imamo platformu za razgovor, jer nedostatak jedne ovakve platforme sprečava da radimo kvalitetnije i da se zalažemo za prava Bošnjaka. Zaista nas raduje činjenica da se otvara konzulat. Inicijativa dugo stoji, ali je zvanično pokrenuta od bošnjačkog člana Predsjedništva, Šefika Džaferovića. Ministrica Turković je podnijela zahtjev Srbiji da se otvori konzulat i to je sad postala stvarnost. Nedavno je po prvi put u historiji je jedan ambasador Bosne i Hercegovine posjetio grad Novi Pazar i BNV. Nadam se da će taj konzulat doprinijeti boljem odnosu Bosne prema Sandžaku, a onda Bošnjaka Bosne i Sandžaka. Nadam se da će se koordinacija bošnjačkih vijeća i udruženja u regionu poboljšati", rekao je on.

Dželal Hodžić iz makedonske Državne agencije za manjebrojne narode je naveo da ovo vladino tijelo podržava rad manjina pa tako i one bošnjačke.
"Broj Bošnjaka je porastao na više od 17.000 na popisu 2002. godine. Međutim, samo 9.000 se izjasnilo da govori bosanski jezik. Otežavajuća okolnost je iseljavanje, posebno u ruralnim mjestima gdje žive Bošnjaci. U cilju nam je da ohrabrimo više učenika Bošnjaka da pohađaju školu na bosanskom jeziku", kaže Hodžić.

Adelaid Karišik, predsjednik Bošnjačkog istraživačkog centra iz Skoplja, naveo je trenutno stanje na terenu u Sjevernoj Makedoniji, koja je od svih država regiona prva krenula s popisom stanovništva. Također, kao aktivist na terenu naveo je da uprkos pandemiji, a poštujući sve mjere uspjeli su da posjete Bošnjake širom Sjeverne Makedonije.

"Veoma je važno da naglasimo da se na ovom popisu neće biti problema s bosanskim jezikom, jer je ispravljena ta greška u popisnom materijalu. Poslao bih poruku svim Bošnjacima Makedonije: Bitno je biti Bošnjak, bitno je biti Bošnjakinja, naš jezik je bosanski", završio je Karišik.

Dugogodišnji novinar i aktivista s fokusom na pitanja domovinskih zemalja Anes Džunuzović naveo je da Bošnjaci moraju više međusobno sarađivati, ali i boriti se za svoja prava aktivnije.

https://www.aa.com.tr/ba/balkan/udruženje-za-razvoj-saradnje-domovine-i-dijaspore-bošnjaci-na-popisima-stanovništva-u-regionu/2183495

https://www.aa.com.tr/ba/balkan/udruženje-za-razvoj-saradnje-domovine-i-dijaspore-bošnjaci-na-popisima-stanovništva-u-regionu/2183495

 

[Pumpaj Dinstanović]

Rahić: Nisam u svađi sa SDP i Rasimom Ljajićem​

Piše: Esad Rahić

Spojler: TEKST

Želio bih da uklonim neke nejasnoće ili bolje reći netačne konstatacije koje ponekada vidim na sandžačkim portalima ispod mojih tekstova u komentarima, mada su njihovi autori obično ljudi koji se kriju iza lažnih profila, sa dosta prepoznatljivom naznakom o čijim botovima se radi, jer 90% vjetrova puha iz tog pravca.

Sve moje kolumne, odnosno tekstovi koji se odnose na našu aktuelnu situaciju, kako političku, tako i nacionalnu, su isključivo moji lični stavovi, kao intelektualca i kao Bošnjaka.

Nisam niti bio, niti sam sada u bilo kakvoj svađi sa rukovodstvom SDP-a, niti sa gospodinom Rasimom Ljajićem. Ja poznajem gospodina Rasima Ljajića 31 godinu, i nikada, do dana današnjeg nas dvojica se nismo zavadili. Prema tome, moji tekstovi nisu nikakva posljedica verbalnog sukoba sa bilo kim u SDP-u, a ponajmanje sa gospodinom Ljajićem sa kojim sam uvijek imao fer i korektne odnose, pa i danas.

Dakle moji stavovi su isključivo moji lični stavovi, i odraz onoga kako ja mislim i kako ja tumačim i osjećam aktuelnu situaciju. Dakle nisu u pitanju nikakvi stranački stavovi.

Jedan sam od osnivača SDA Sandžaka, a sada sam član SDP-a. Ali ja nisam član nikakvog rukovodećeg organa ove stranke, već samo (ne)običan član, sa ogromnim i nezaustavljivim porivom da ukažem na stvari koje trenutno nisu dobre i koje moramo ispraviti i korigovati, u ime općenacionalnog dobra.

Nikada niko iz SDP-a nijednom rečju nije ugrozio moje intelektualne slobode i moju slobodu mišljenja. Nikada mi niko iz SDP-a nije rekao: Zašto si to napisao? Sigurno se sa nekim mojim stavovima i ne slažu, često puta i njih oštro kritikujem, a sve u namjeri da sve ide boljim tokom, ali ono što cijenim u ovoj stranci, je, da se drugojačije mišljenje ne tretira kao neprijateljski akt, već isključivo kao razmjena i borba mišljenja. Da li je to moguće i u drugim našim strankama? To najbolje znaju njihovi članovi.

Bošnjački intelektualci moraju prije svega da se osjećaju kao pripadnici bošnjačkog naroda, pa tek onda kao članovi neke partije. Moja glavna partija je moj narod, i uvijek biću prije svega na strani interesa mojih Bošnjaka i na tom putu spreman sam da podnesem sve lične i porodične žrtve.

Izvor: Sandzacke.rs

 

[Pumpaj Dinstanović]

 

[Pumpaj Dinstanović]

 

[Pumpaj Dinstanović]

Esad Rahić: MI SMO BOŠNJACI, A NE BOSANCI​

Piše – Esad Rahić

Spojler: TEKST

Dosta su nas drugi zamajavali i zbunjivali u pogledu nacionalne pripadnosti. Navikli smo do nedavno da pokušaji unošenja zabune i dvosmislenosti dolaze sa strane. Međutim, u poslednjih par godina slične namjere dolaze iz naših nacionalnih redova.

Historijska odluka iz 1993. godine u vraćanju tradicionalog nacionalnog imena Bošnjak je kroz naredne decenije nailazila kod manjeg dijela Bošnjaka na otpore i nerazumjevanja. Kod dijela našeg naroda koji se na zadnjem popisu stanovništva bivše Jugoslavije u skoro stoprocentnom skoru izjasnio kao Muslimani sa velikim M, došlo je do nacionalnih dioba i rastrojavanja (kod Torbeša i Goranaca).

Naravno, uzrok tome je više bio utjecaj sa strane i naša pasivnost, nesnalaženje i neumješnost, nego vraćanje višestoljetnog nacionalnog imena Bošnjak. Ali naša misija izgrađivanja nacionalnog jedinstva sa našom braćom Gorancima i Torbešima ne smije nikada prestati.

Posljednji popis stanovništva u Republici Srbiji i Republici Crnoj Gori jasno upozorava da proces jedinstvenog izjašnjavanja cijelog našeg naroda nije završen.

Dakle, na popisu 2011. godine u Republici Srbiji se 145.278 stanovnika izjasnilo da su Bošnjaci, što čini 2,02% stanovništva, a 22.301. stanovnik se izjasnio kao Muslimani, odnosno 0,31% stanovnika Republike Srbije.

Iste godine u Republici Crnoj Gori se 53.605 izjasnilo kao Bošnjaci, što je 8,65% stanovništva ove države, a 20.537 stanovnika se izjasnilo kao Muslimani, što je 3.31% od ukupnog stanovništva Crne Gore.

Ovo je još jedna od tragedija našeg natoda. Jedan isti narod se izjasnio kroz dvije nacionalne nominacije, tako da je ispalo da su u pitanju dva različita naroda. Kao što vidimo to je procentualno još više izraženo u Crnoj Gori nego u Srbiji.

Proces potpunog povratka nacionalnog imena Bošnjak još nije završen i ovogodišnji popis stanovništva treba da doprinese da se nacionalno izjašnavanje pod terminološkim krovom Bošnjak što više približi cifri od 100%.

U međuvremenu, pojavile su se ideje da se Bošnjaci i svi oni koji se tako osjećaju počnu izjašnjavati pod novim nacionalnim imenom Bosanci.

Realizacija ove ideje na ovogodišnjem popisu bi dovela do katastrofalnih posljedica. Jedan isti narod bi se podijelio na tri djela (Bošnjaci, Muslimani, Bosanci) i ostavljao bi utisak da su u pitanju tri naroda.

Nemamo mi ni vremena, ni energije za daljne podjele i cijepanja nacionalnog tkiva. A još manje da dio našeg nacionalnog korpusa ustupamo narodima većim od nas, koji su uveliko riješili svoj status.

Takve nacionalne nominacije još bi više dovele do zabune kod Bošnjaka u domovinskim zemljama nego i u samoj Bosni i Hercegovini.

Ovo mi liči na to, kao da se neko iz srpskih naučnih i intelektualnih redova sjeti i predloži, da se od ovog popisa Srbi počnu izjašnjavati kao Srbijanci, a ne kao Srbi, a sve sa ambicijom da će se i dio pripadnika drugih naroda prikloniti ovoj nacionalnoj naznaci koja upućuje na zajedništvo.

Naravno, Srbi to ne bi poslušali, ali za nas kada se nude nove alternative poput bosanstva, nisam siguran da ne bi bilo odziva, obzirom da je naš narod jako emotivno vezan za matičnu zemlju Bosnu.

Ovakav prijedlog je mogao imati eventualnu prođu samo 1993. godine. Nakon ove godine on nema pozitivne efekte po naše nacionalno jedinstvo. Čak bi bio kontraefektivan.
Naš narod je umoran od pritisaka sa strane i pokušaja naše asimilacije i denacionaliziranja. Ovaj put bi bio još i izrevoltiran zbog kontinuirane nesigurnosti po pitanju ko smo i šta smo.

Drugo, još su relativno svježe posljedice izjašnjavanja pod nacionalnom nominacijom Jugosloveni. Najveći dio izjašnjenih pod nacionalnom naznakom Jugosloveni bili su upravo Bošnjaci. To je dovelo do toga da procentualno učešće tadašnjih Muslimana u Bosni i Hercegovini nije prešlo preko 50%, iako nas je doista i tada bilo preko 50 odsto stanovništva u ovoj zemlji.

Nadamo se da će se na ovogodišnjem popisu stanovništva naš narod konačno u potpunosti izjasniti pod nominacijom Bošnjaci i da će se prevazići situacija sa prethodnog popisa. Međutim, ne smije se samo pasivno čekati da se to samo od sebe dogodi.

Ovih nekoliko mjeseci mora proteći u znaku dinamičnih i plodotvornih aktivnosti u smislu edukacije Bošnjaka i njihovog usmjeravanja u očekivanom i željenom pravcu nacionalnog izjašnjavanja.

Esad Rahić

 

[Pumpaj Dinstanović]

Dileme bošnjačkog identiteta​

Procesi podela među Bošnjacima ne prestaju.

Spojler: TEKST

U početku je na udaru bila Islamska zajednica, ali se sada ovaj zloduh međusobnog antagoniziranja nastavio među intelektualnim krugovima, tačnije institucijama označenim „akademija“.

U BiH postoje četiri ili pet akademija. ANUBiH, kao državna institucija, kojoj je, uzgred budi rečeno, onemogućeno da se ponovo registruje kao takva.

Pored nje deluju još tri nacionalne akademije, srpska, hrvatska i bošnjačka, s tim što se pisalo da je u procesu formiranje i pete „bosanske“ akademije. Logikom stvari, nedostajala bi još samo ,,hercegovačka“.

Ili ako bi se išlo logikom verskih rasednih linija, islamska, pravoslavna, katolička, jevrejska, možda i bogumilska.

Koliko su nauka i umetnost osnivanjem ovih institucija dobile na zamahu, ne znam, recimo da jesu, ali moralo bi se postaviti pitanje koliko su nauka i umetnost po svom karakteru „bosanske“, shodno ,,bosanskom duhu“, a koliko nacionalne kategorije, ako već nećemo postavljati pitanje koliko je svaka akademija politička, a koliko naučno umetnička institucija.

Sve ovo bi se moglo posmatrati u sklopu bosanskih specifičnosti u kojima nikad kraja svim mogućim pluralizmima, koji neprepoznati kao vrednost u suprotnom proizvode svakakve fantazme zaspalog uma.

Naravno, problem se ne postavlja zato što uz ANUBiH, postoje pojedinačne srpska i hrvatska akademija. Problem je postojanje, za neke tzv. a za neke ,,samozvane“, Bošnjačke akademije nauka i umetnosti (BANU).

Problemi sa ovom akademijom počeli su nakon smrti njenog predsednika prof. Muhameda Filipovića.

Dok je on bio živ, autoritetom i akademskom veličinom koju je pratio oreol nacionalnog barda zaslužnog za konstituisanje bošnjaštva kao nacionalne odrednice, nisu se postavljala pitanja koja se sada pojavljuju, od onih da je ova akademija pod nepodnošljivim uticajem dvojca verskih lica, bivšeg bosanskog reisa Mustafe Cerića i bivšeg sandžačkog muftije Muamera Zukorlića, da je to udruženje građana, a ne naučna institucija, da je članstvo neadekvatno za nivo akademika, do kvalifikacija da se radi o ,,podmetnutom kukavičijem jajetu“ državi BiH, time i Bošnjacima, sa insinuacijama da su joj koreni u Srbiji, a iz ove Srbije, zna se, navodno su samo išli osvajački pohodi na Bosnu.

Svejedno da li ih predvode srpski nacionalisti ili braća po veri i naciji-Sandžaklije.

Naravno, Sandžaklije su srcem vezani za Bosnu i veoma su zabrinuti za sve što se tamo dešava pa su i ove navode oko akademija ozbiljno shvatili.

Jedni su mišljenja da je BANU nepotrebna i štetna, drugi pak misle da je trebalo formirati „Sandžačku akademiju nauka“ koja bi obuhvatila zaslužne intelektualce iz Srbije, Crne Gore i susednih zemalja.

Pitanja i mišljenja je na pretek.

Tek činjenica je da ova BANU nije prihvaćena u potpunosti od svih struktura bošnjačkog naroda.

Desilo se da su je nakon Filipovićeve smrti napustili pojedini istaknuti članovi.

Ovo sve bi moglo da ukazuje bar na dva ozbiljna pitanja- ili bošnjački intelektualci ne pokazuju dovoljnu zrelost kada je u pitanju ovakav tip ,,nacionalne“ institucije ili nije postignut konsenzus ni o tako elementarnom pitanju kao što je nacionalno ime.

Što se prvog pitanja tiče, o njemu bi se zaista imalo puno toga reći, ali nedostatak prostora me tera da se usredsredim na ovo drugo pitanje vezano za samo ime.

Poznato je da je verska odrednica musliman, uzeta kao ime sa velikim slovom M za ovaj narod sedamdesetih godina 20.veka, kada su Muslimani srpsko-hrvatskog jezika priznati za južnoslavenski narod u Jugoslaviji.

Tokom ratnih godina u Bosni (1993.), ova odrednica se menja u Bošnjak kao istorijsko i etničko ime.

Činjenica je da svi bivši Muslimani nisu prihvatili novu odrednicu i da su neki zadržali staro ime, (crnogorski Muslimani), ili su sa verskog imena prešli na drugo nacionalno ime (muslimani Crnogorci), te da aktuelne intencije da se Bošnjaci poistovete sa Bosancima (neki jezikoznalci nastoje poistovetiti termine Bošnjanin, Bošnjak i Bosanac ), dodatno proizvode niz otvorenih pitanja i zabrinjavajućih posledica.

Da ne pominjemo sve one pokušaje koji nastoje južnoslavensko poreklo delocirati u imaginarijume isključivog ilirstva i germanstva (Goti).

Kao prvo, Bošnjak i Bosanac, mogu biti sinonimi u svesti bosanskog muslimana ili Bošnjaka iz Bosne, ali hoće li ikada biti i za bosanskog Srbina ili Hrvata? Po svoj prilici neće jer je u najboljem slučaju za njih Bosanac samo regionalna i geografska odrednica.

Sa druge strane hoće li ime Bosanac biti prihvaćeno kao nacionalna odrednica u Sandžaku?

Duboko sam uveren da nikad neće, jer se Sandžak kao istorijska regija formira uz Bosnu kao svojevrsni korpus separatum.

Stoga što ime Bošnjak nikad nije bilo ,,zaboravljeno“ u Sandžaku, etnička svest, da ne kažem nacionalna, ovde je rudimentarnije bila postavljena nego u samoj Bosni.

Zaključak koji se postavlja navodi na dva krucijalna stava – intelektualni slojevi u Bosni su spremni da se odreknu bošnjaštva u Sandžaku i drugi, sandžački Bošnjaci će se u budućim političkim procesima sve više naći u makazama intencija njihovog etničkog prisvajanja između turskih, albanskih, srpskih i crnogorskih interesa.

Ne čudi otud što u Bošnjačkom nacionalnom veću već deluje Ugljaninova organizacija bošnjačko-albanskog prijateljstva, kao što je bila formirana i organizacija bošnjačko-turskog prijateljstva.

Onim sandžačkim Bošnjacima koji se ne vide ni među Albancima, ni među Turcima, ostaje još samo da potraže svoje stvarne ili imaginarne srpske i crnogorske korene, pa će shodno izreci – svaka ptica svome jatu leti i bošnjačko-sandžačko jato poleteti u raznim pravcima već kako čijem srcu ovaj zov naročito odgovara.

Autor je akademski slikar iz Novog Pazara

https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/dileme-bosnjackog-identiteta/

https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/dileme-bosnjackog-identiteta/

 

[Pumpaj Dinstanović]

Zašto bošnjački učenici sve svoje vjerske i nacionalne blagdane odrađuju u obliku radnih subota?​

Već godinama traje jedna nepravedna i neprijatna situacija koja se manifestira kao oblik diskriminacije Bošnjaka u Republici Srbiji, a koja se odnosi na blagdane (praznike) Bošnjaka bilo vjerskog, bilo nacionalnog karaktera.​

Spojler: TEKST

Piše: Esad Rahić

Upravo smo nedavno proslavili jedan veliki blagdan bošnjačkog naroda koji živi u Republici Srbiji, odnosno 11. maj – Dan bošnjačke nacionalne zastave.

Taj dan je bio svečarski, slavljenički i neradan za Bošnjake u Republici Srbiji, ali u školama i učenici i nastavnici i svo školsko osoblje moraće da nadoknade taj dan u obliku radne subote.

Upravo se nalazimo u mubarek Bajramu i imali smo pravo da prvi dan Bajrama ne rade pripadnici bošnjačkog naroda, pa i školske ustanove. Ali i taj neradni dan sve obrazovne ustanove moraju odraditi u jednoj od subota kao radni dan.

U susjednoj Republici Crnoj Gori sva tri dana Bajrama su neradni dani za Bošnjake.

Ista je sudbina svih bošnjačkih nacionalnih i vjerskih praznika. Dozvoli se školama po jedan dan da ne rade, ali moraju taj dan odraditi u vidu radnih subota.

Šta je sa vjerskim i nacionalnim praznicima većinskog naroda. Uzmimo za primjer nedavne uskršnje praznike. Cijeli Uskrs, dakle više dana u školama su neradni dani, i te dane Ministarstvo prosvete tretira ka proljećni mini raspust kada škole najmanje po nedelju dana ne rade. Naravno o njihovom odrađuvanju u obliku radnih subota nema ni pomena. Slično je i sa drugim pravoslavnim vjerskim praznicima, a nacionalni praznici većinskog naroda su naravno dobili karakter državnih praznika.

Zašto Bošnjaci i bošnjačka djeca moraju svaki neradni dan povodom svojih vjerskih i nacionalnih praznika da odrađuju radnim subotama, a srpska djeca ne moraju?

Je su li naši vjerski i nacionalni praznici manje vrijedni od praznika većinskog naroda?

Zašto se dva različita aršina upotrebljavaju za jednu te istu situaciju?

Bošnjačko nacionalno vijeće će morati hitno ovih dana da uspostavi kontakt sa Ministarstvom prosvjete Republike Srbije i da da svoj prijedlog školskog kalendara za narednu školsku godinu za sredine u kojima žive pripadnici bošnjačkog naroda.

Tim prijedlogom ne bi bio ugrožen broj radnih dana u školama, ali bi bili predviđeni kao neradni dani svi bošnjački nacionalni i vjerski praznici, koji se ne bi odrađivali radnim subotama u školama. Taj prijedlog mora pod hitno stići Ministarstvu prosvjete Republike Srbije, najkasnije do kraja maja jer se već u junu razmatra i usvaja školski kalendar za osnovne i srednje škole u Republici Srbiji za narednu školsku godinu.

Doduše oko vjerskih praznika situacija je kompleksnija, u vezu određivanja tačnog datuma Ramazana i Bajrama, ali tu moraju veću ažurnost pokazati Islamske zajednice.

To ne mogu da podnesu pomenutom ministarstvu niti škole, niti političke partije, niti općine, već Bošnjačko nacionalno vijeće.

A konačnu odluku donosi Ministarstvo prosvjete Republike Srbije.

Ujedno javno pokrećem inicijativu da se kao i u Republici Crnoj Gori, tako i u Republici Srbiji donose uredba kojom će sva tri dana Bajrama za pripadnike muslimanske konfesije biti neradni dani.

Neko će možda reći pa to je mnogo.

Pa kako nije mnogo u Republici Crnoj Gori?

Pa kako za vrijeme uskršnjih praznika škole ne rade najmanje po nedelju dana i više?

Ovaj problem koji dobija iritirajuće razmjere po manjinske narode, a naročito Bošnjake, mora biti konačno riješen na pravičan način.

(Autor je potpredsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća)

 

[Берекин]

Најбоље да у законодавству уведемо шеријат и "празнике" околних држава, па да и немуслимани и небошњаци практикују исте, како поменути не би били фурстирани?

 

[Povjesnitchar]

Neshvatljivi su mi poduhvati gdina Rahića da srpsku kraljevsku porodicu proglasi da je Albanskog Porekla.

 

[Damian Stark]

Zar nije pre Sanџaka bila Raška , a posle Sanџaka - Srbija .

 

[Pumpaj Dinstanović]

 

[Povjesnitchar]

Opet ovaj Rahic. Kad njega vidim uvek se setim izjave da je Karadjordje bio Albanac.

Doduse po ovom decku sa moje slike to i ima smisla.