Potiskivanje - uvod.

nemogubolje

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
151
Predgovor
Nagon je kod Frojda tehnički izraz za nešto što je cilj samo po sebi u životu. Jedno vrijeme Frojd je smatrao da je preživljavanje (samoodržanje) cilj po sebi. Kasnije je preživljavanju odrekao smisao nagona. Da bi bilo koja psihoterapija bila moguća mora se pretopostaviti da čovjek ima bar dva nagona, - inače će se sve odvijati samo od sebe sa jednim ciljem - vrijeme će proći čim počne, pa makar bilo i beskonačno, i tu ni Bog, a kamo li ljekar, ne bi mogao da interveniše. Ono što je kasnije nazvao nagonom života i nagonom smrti, proglašavajući to osnovnim nagonima, ustvari je bilo isto što i reći: "čovjek živi da bi neke stvari bio spreman da mrzi, a neke da voli". Ono što su kod Frojda stvarno nagoni, u smislu te riječi, dakle, "prisile", to su: nagon za izlečenjem i nagon za iskrenošću.

Nagon za iskrenošću i potiskivanje
Pogledi, rukopis, pokreti, ćutanja, boja glasa, namrštenost, način disanja - odaju sve što je u svijesti. To je zakonitost, "prisila", tj. nagon u pravom smislu riječi. Ovim nije rečeno da odaju samo to, ali je rečeno da čovjek može da želi da njegova svijest ne uzima u obzir neke njegove želje, da ne bi bio "pročitan", jasan drugima. Pitanje umnog čitaoca je: zašto onda, kada smo sami, sve što je potisnuto ne izađe u svijest? Još umniji odgovor: zato što kad smo sami nama želje prema drugima koje su agresivne ili ljubazne i ne trebaju, osim kao planiranje za buduće postupke, a do potiskivanja dolazi baš kada se ono koristi radi nekog plana. Isti čitalac pita: sa obaviješćenošću o tome da se, prema Frojdu, za potiskivanje troši energija, koja nije dostupna u potrošenoj količini za kreativne, zdrave, normalne postupke, i dovodi do neraspoloženja, "nervoze", pitam: zašto onda ipak ne prekinemo "pakleni plan" kada ostanemo nasamo od osoba koje lažemo? Zato što "kreativnost, zdravlje, normalni postupci" ostavljaju tragove! Vidljive onima koji se žele obmanuti. Ali to izgleda i da nije dovoljan razlog, pravi razlog je u onome mističnom: kada te neko razumije čitavog za dvije sekunde, kada iz osmijeha žene koju poznaješ pet sekundi vidiš da zna o tebi ne samo većinu stvari koje ti znaš, nego i mnogo toga što ne znaš, i tako dalje, a to je pitanje za okultne nauke, a okultne nauke nisu nešto o čemu se priča na forumima milionskim, već nešto što se priča u odabranim društvima, danas tabuiziranim pod izrazom "sekte". Nisu sve sekte (tj. odabrana društva) loše.

Da li je Frojd bio sektaš?
Da, osnovao je "psihoanalitičko udruženje". Zatvoreno društvo. Držao predavanja o telepatiji, itd..

Šta je nagon za izlečenjem?
To je zakonitost da želimo da imamo što više mogućnosti na raspolaganju ne samo u džepu nego i u "mozgu". Bolest i "onemogućenje" su ista riječ napisana drugim slovima.

Da li je Frojd vjerovao u Darvinizam?
Ne. Vjerovao je u teoriju da je u pradavnini postojao jedan jedini živi organizam, možete ga zvati "Bog" sa punim pravom, i da se onda raspao na djelove. Prećutao je koji su to djelovi. To su: muško i žensko. On je ustvari objasnio kako to da dijete liči na roditelja u ponašanju a da to nije zbog gena sa svojom teorijom o Super-egu, i može se reći da je bio najveći protivnik Darvinizma u istoriji.
 
Poslednja izmena:
Da li je Jung izmislio arhetipove?
Ne. Urođena znanja i potencijalna (pogledajte razliku između potencijalne i kinetičke energije negdje na internetu, to je iz osnovne škole znanje) iskustva Frojd je nazivao imago, i časopis koji je izdavalo njegovo društvo (čiji je predsjednik bio (jedno vrijeme) Jung, a kralj uvjek Frojd) zvao se imago sa Frojdovom dozvolom ili htjenjem, iako Jung u oči laže čitaoce kako Frojd nije vjerovao da postoje imago-i, i dobija na popularnosti sa time što ih "prekrštava" u "arhetipi" ili "kolektivno nesvjesno" (ni sam ne zna tačno zove li ih tako ili onako), i proglašava ih za prenesene genima a ne urođene u mističnom smislu. Jedna Frojdova izjava glasi odprilike ovako: "Smrt stvarno jeste baš baš mnogo misteriozna, ali je rođenje misteriozno koliko je smrt misteriozna pa na kvadrat. Svi pričaju o smrti. Zašto malo ko priča o misteriji rođenja?".

Da li je Jung bio nematerijalista, a Frojd materijalista?
Obratno. Jung je mislio da je nemoguće misliti van okvira govornih jezika, da san pravi jedan dio mozga, da su njegova dva beskorisna pojma "ekstrovertnost i introvertnost" (jednako beskorisna kao i pojam "IQ" u psihologiji) zasnovana na razlikama u mozgovima, da su arhetipi prenešeni putem evolucije, da je psiha sistem sa ograničenom količinom energije koja se može zamisliti kao struja, da je psiha zatvoreni sistem (veze sa drugim ljudima moguće su samo kao riječ "veza" po toj teoriji), da je psihoidno ono što je ustvari materijalni dio psihe, a ne ono što je psihički dio materijalnog, da čovjek mora biti pomalo zao zbog evolucije, itd..

Zašto je Frojd ozloglašeniji od Junga?
Zato što je Jung vjerovao u Boga, i to ne savršeno dobrodušnog. U horoskop takođe. U "ime određuje sudbinu" takođe, i u sve što treba da bi se dopao većini čitalaca - a baš tad se kod teista javila potreba za novom varijantom Hrišćanstva (to jest: Platonizma), i Jung je to ponudio radi sopstvene popularnosti i koristi.
 
Poslednja izmena:

Back
Top