Посткомунизам

Vijetnam i Kina nisu komunisticke zemlje u ekonomskom smislu vec dve decenije.

Komunizam... Kao i svaki sistem imao je svoje pluseve i minuse. Za obicnog coveka, u nekim krajevima doneo je poboljsanje kvaliteta zivota i mogucnosti, dok je neke vec razvijene zemlje gusio. Verujem da je dobar da nerazvijenu oblast brzopotezno uvede u industrijsko doba. Bilo bi idealno kada bi posle toga mogao polako da pocne da se transformise u nekakav meki kapitalizam. Na zalost, u vecini zemalja, urusio se previse brzo i ostavio vakum koji su popunili oligarsi koji su upregli vecinu stanovnistva kao robove. Neke ozbiljne drzave, kao sto je Rusija, pokusavaju da se izbore sa tom situacijom i da obezbede pristojan zivot za obicnog coveka. Ali mi nismo Rusija.

Ono sto mi se svidja u vezi sa komunizmom je ta disciplina i osecaj svrhe i solidarnosti koje instalira u pojedince. Ne svidja mi se gusenje slobode misljenja, religijskog, umetnickog i drugih izrazavanja (doduse, ovo i nij ebilo toliko izrazeno u SFRJ od 70-ih pa nadalje). I brutalisticka arhitektura je katastrofa. :)
 
Zašto se pre 20 godina dogodilo to što se dogodilo? Na ovo pitanje ne postoji prost odgovor. Najbanalniji bi bio da se komunistički sistem pokazao ekonomski neefikasnim. Ali to nije dovoljan odgovor na ovo pitanje, jer i danas postoje komunističke države: Kuba, Severna Koreja, Vijetnam, Kina.


http://www.openmontenegro.eu/2011/10/01/postkomunizam-u-ime-slobode/

тачно.
Да је комунизам ваљао - опстао би.
овако за тим франкенштајном кукају само безубе бабе и фрустрирани СКОЈевци који су распадом тог лошег система остали без моћи и власти.
 
Vijetnam i Kina nisu komunisticke zemlje u ekonomskom smislu vec dve decenije.

Komunizam... Kao i svaki sistem imao je svoje pluseve i minuse. Za obicnog coveka, u nekim krajevima doneo je poboljsanje kvaliteta zivota i mogucnosti, dok je neke vec razvijene zemlje gusio. Verujem da je dobar da nerazvijenu oblast brzopotezno uvede u industrijsko doba. Bilo bi idealno kada bi posle toga mogao polako da pocne da se transformise u nekakav meki kapitalizam. Na zalost, u vecini zemalja, urusio se previse brzo i ostavio vakum koji su popunili oligarsi koji su upregli vecinu stanovnistva kao robove. Neke ozbiljne drzave, kao sto je Rusija, pokusavaju da se izbore sa tom situacijom i da obezbede pristojan zivot za obicnog coveka. Ali mi nismo Rusija.

Ono sto mi se svidja u vezi sa komunizmom je ta disciplina i osecaj svrhe i solidarnosti koje instalira u pojedince. Ne svidja mi se gusenje slobode misljenja, religijskog, umetnickog i drugih izrazavanja (doduse, ovo i nij ebilo toliko izrazeno u SFRJ od 70-ih pa nadalje). I brutalisticka arhitektura je katastrofa. :)

Носфи а и на Куби изгледа долази до промена...

http://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2012&mm=03&dd=26&nav_id=594616
 
Бивше комунистичке државе нису у толикој були колико су оне код којих је одмах након другог светског рата био успостављен фашизам/капитализам. Погледајте Грчку и Шпанију, а онда погледајте Чешку, Словачку или неку другу бившу ком. земљу у источној Европи и све ће вам бити јасно. Ноторна глупост је да се капитализам показао као економски стабилнији. Социјализам се урушио падом Совјетског Савеза, а СССР се урушио јер је био превелики. Ниједна мултикултурна и мултиконфесионална империја није у историји опстала.
 
Zašto se pre 20 godina dogodilo to što se dogodilo? Na ovo pitanje ne postoji prost odgovor. Najbanalniji bi bio da se komunistički sistem pokazao ekonomski neefikasnim. Ali to nije dovoljan odgovor na ovo pitanje, jer i danas postoje komunističke države: Kuba, Severna Koreja, Vijetnam, Kina.


http://www.openmontenegro.eu/2011/10/01/postkomunizam-u-ime-slobode/
Komunizam tek treba da nastupi. Ono su bili samo pokusaji. Al i ti pokusaji su, posle svega, ispali manje losi nego sto se mozda cini. Najvece zlo je kapitalizam, sve lose sto imamo njegova je posledica i njegovo delovanje.
 
Vijetnam i Kina nisu komunisticke zemlje u ekonomskom smislu vec dve decenije.

Komunizam... Kao i svaki sistem imao je svoje pluseve i minuse. Za obicnog coveka, u nekim krajevima doneo je poboljsanje kvaliteta zivota i mogucnosti, dok je neke vec razvijene zemlje gusio. Verujem da je dobar da nerazvijenu oblast brzopotezno uvede u industrijsko doba. Bilo bi idealno kada bi posle toga mogao polako da pocne da se transformise u nekakav meki kapitalizam. Na zalost, u vecini zemalja, urusio se previse brzo i ostavio vakum koji su popunili oligarsi koji su upregli vecinu stanovnistva kao robove. Neke ozbiljne drzave, kao sto je Rusija, pokusavaju da se izbore sa tom situacijom i da obezbede pristojan zivot za obicnog coveka. Ali mi nismo Rusija.

Ono sto mi se svidja u vezi sa komunizmom je ta disciplina i osecaj svrhe i solidarnosti koje instalira u pojedince. Ne svidja mi se gusenje slobode misljenja, religijskog, umetnickog i drugih izrazavanja (doduse, ovo i nij ebilo toliko izrazeno u SFRJ od 70-ih pa nadalje). I brutalisticka arhitektura je katastrofa. :)
U kapitalizmu se sloboda misljenja gusi na mnogo gori, perfidniji nacin.
 
Бивше комунистичке државе нису у толикој були колико су оне код којих је одмах након другог светског рата био успостављен фашизам/капитализам. Погледајте Грчку и Шпанију, а онда погледајте Чешку, Словачку или неку другу бившу ком. земљу у источној Европи и све ће вам бити јасно. Ноторна глупост је да се капитализам показао као економски стабилнији. Социјализам се урушио падом Совјетског Савеза, а СССР се урушио јер је био превелики. Ниједна мултикултурна и мултиконфесионална империја није у историји опстала.

Bivse komunisticke drzave su SSSR i Jugslavija, tacnije samo jedan njen deo Srbija.
Kinu i Kambodžu tu ne bi petljao, jer su azijeske drzave nesto sasvim drugo. U ostalim drzavama, kako zbog istorijskih okolnosti, tako i zbog Vatikana, komunizam nije uspeo da ostavi tako razorne posledice kao u Srbiji i u SSSR.
 
Bivse komunisticke drzave su SSSR i Jugslavija, tacnije samo jedan njen deo Srbija.
Kinu i Kambodžu tu ne bi petljao, jer su azijeske drzave nesto sasvim drugo. U ostalim drzavama, kako zbog istorijskih okolnosti, tako i zbog Vatikana, komunizam nije uspeo da ostavi tako razorne posledice kao u Srbiji i u SSSR.
Па ето у Грчкој је победио "брадати" покрет и одмах је успостављен капитализам.

А стварно види Грчку, а види нас, тамо су баш срећни са својим капитализмом.

"Дођи у Грчку, дођи, дођи у Грчку..." :whistling:

А Русија? Па тек пошто се бивши комунистички кадар вратио на власт Русија полако граби ка месту највеће силе у свету.
 
Па ето у Грчкој је победио "брадати" покрет и одмах је успостављен капитализам.

А стварно види Грчку, а види нас, тамо су баш срећни са својим капитализмом.

"Дођи у Грчку, дођи, дођи у Грчку..." :whistling:

А Русија? Па тек пошто се бивши комунистички кадар вратио на власт Русија полако граби ка месту највеће силе у свету.

Jeste Vlajko, ali Grcka je uprkos svoj bedi u kojoj se nasla i dalje bolje mesto za zivot od nas. Nego su oni pali sa konja na magarca pa sad imaju psiho dramu, a mi hodamo peske i to bez obuce po kamenjaru vec godinama pa smo se privikli.

Problem Grcke nema nikakve veze sa kapitalistickim uredjenjem, vec poslednjih 20 godina su uzimali kredite koje nisu mogli da otplacuju i zato su preko neci dostigli standard Nemacke, ali su ga preko noci i izgubili. Isto su uradile Irska, Island, Italija.
 
Океј, само ја не видим да би ми данас боље живели да је после рата био успостављен неолиберални капитализам.

Тај менталитет неумероног трошења је у Грчкој створио капитализам, нико други. Ако смо у социјализму бар нешто научили то је да кад у новчанику имаш 50 динара купиш кифлу, а не да дигнеш паре у банци да би купио бурек.

Да се тако пластично изразим. :mrgreen:
 
Па ето у Грчкој је победио "брадати" покрет и одмах је успостављен капитализам.

А стварно види Грчку, а види нас, тамо су баш срећни са својим капитализмом.

"Дођи у Грчку, дођи, дођи у Грчку..." :whistling:

А Русија? Па тек пошто се бивши комунистички кадар вратио на власт Русија полако граби ка месту највеће силе у свету.

U Grckoj nema komunizma, Nije ga ni bilo. Bilo je to nesto sasvim drugo. Grci , Poljaci,, Bugari, Rumuni, hrvati, Slovenci, nikad nisu prestali da udu to stojesu i postali nesto drugo, zbog komunizma, kao sto su to zaboravili Srbi koji su postali jugosloveni hrvatske provinijencije, ili Rusi koji su prestali da budu rusi i postali Sovjeti.
Puti ne Rus, a ne Sovjet. A to sto je Rus , a ne Sovjet jedino je vazno i samo to ga determinise sta je i ko je , jer je u SSSRu i u Srbiji komunizam imao samo jedno lice... a ono je bilo gredjansko lice anacionalnosti. I tamo i ovde, termin gradjanin je imao samo jednu svrhu. A to je prikrivanje nacionalnog identiteta.
Nije slucajno sto su svi bivsi veliki komunisti upravo zagovornici globalizma. I globalizam je isto ko i komnizam, veliki neprijatelj nacije. Ne svake. Samo Srpske i Ruske. No svoje rezuletate i delovanja uspesnije realizuje u Srbiji, nego u Rusiji. Naravno. To sve ide na ruku nasim smrtnim neprijateljima, Na zalost upravo oni i komanduju Srbijom. nema nam napretka dok se ne oslobodimo hrvatskih i albanskih lobija u Srbiji. A oni oparavo koriste mondijaliste, to jest bivse komuniste, koji se jos uvek oslanjaju na praznu utopiju bratsktva i jedninstva, koja nikad i nije postojala, sem u glavma komunistickih jugoslovena srpskog porekla.
 
Definicija komunizma je da je to besklasno drustvo bez drzave, trgovine i novca. Jedino gde je postojao komunizam su bile Slobodna Teritorija u Ukrajni za vreme Prvog svetskog rata, i u Spaniji za vreme gradjanskog rata. Treba napomenuti da su i jedno i drugo drustvo unistile boljsevicke snage. Jedino mesto gde (od 1995 godine do) danas postoji komunizam su 32 opstine meksickog regiona Ciapas koje su pod upravom tamosnjeg naroda i pod zastitom Zapatisticke Vojske Narodnog Oslobodjenja.

Ако смо у социјализму бар нешто научили
Nismo mogli nista da naucimo u socijalizmu jer nismo ni bili u socijalizmu. SFRJ je kao i SSSR uspostavila sistem koji se naziva "drzavni kapitalizam", tj. kada drzava nacionalizuje sve i postane jedna orgomna firma. Socijalizam znaci socijalizaciju (zemlja seljacima, firme i fabrike radnicima), nasuprot nacionalizaciji (sve drzavi) i privatizaciji (sve kapitalistima).
 
Океј, само ја не видим да би ми данас боље живели да је после рата био успостављен неолиберални капитализам.

Тај менталитет неумероног трошења је у Грчкој створио капитализам, нико други. Ако смо у социјализму бар нешто научили то је да кад у новчанику имаш 50 динара купиш кифлу, а не да дигнеш паре у банци да би купио бурек.

Да се тако пластично изразим. :mrgreen:

To nismo naucili u socializmo. To smo znai i zaq vreme kraljevine Srbije, pa cak i u vreme one kalakurcije od drzave, Kraljevine Jugoslavije, koja je bila nakaradna, ( jer smo dali sansu hrvatima i slovencima da resavaju svoja nacionalna pitanja na ustrb nasih), al je bila nasa, za raliku od titove jugoslavije,koja nije bila nasa, nego hrvatska.
 
U Grckoj nema komunizma, Nije ga ni bilo. Bilo je to nesto sasvim drugo. Grci , Poljaci,, Bugari, Rumuni, hrvati, Slovenci, nikad nisu prestali da udu to stojesu i postali nesto drugo, zbog komunizma, kao sto su to zaboravili Srbi koji su postali jugosloveni hrvatske provinijencije, ili Rusi koji su prestali da budu rusi i postali Sovjeti.
Puti ne Rus, a ne Sovjet. A to sto je Rus , a ne Sovjet jedino je vazno i samo to ga determinise sta je i ko je , jer je u SSSRu i u Srbiji komunizam imao samo jedno lice... a ono je bilo gredjansko lice anacionalnosti. I tamo i ovde, termin gradjanin je imao samo jednu svrhu. A to je prikrivanje nacionalnog identiteta.
Nije slucajno sto su svi bivsi veliki komunisti upravo zagovornici globalizma. I globalizam je isto ko i komnizam, veliki neprijatelj nacije. Ne svake. Samo Srpske i Ruske. No svoje rezuletate i delovanja uspesnije realizuje u Srbiji, nego u Rusiji. Naravno. To sve ide na ruku nasim smrtnim neprijateljima, Na zalost upravo oni i komanduju Srbijom. nema nam napretka dok se ne oslobodimo hrvatskih i albanskih lobija u Srbiji. A oni oparavo koriste mondijaliste, to jest bivse komuniste, koji se jos uvek oslanjaju na praznu utopiju bratsktva i jedninstva, koja nikad i nije postojala, sem u glavma komunistickih jugoslovena srpskog porekla.
Комунизам створио југословенску нацију? Комунизам уништио српски национални идентитет?
Ма дај бре Сановниче уозбиљи се.
Definicija komunizma je da je to besklasno drustvo bez drzave, trgovine i novca. Jedino gde je postojao komunizam su bile Slobodna Teritorija u Ukrajni za vreme Prvog svetskog rata, i u Spaniji za vreme gradjanskog rata. Treba napomenuti da su i jedno i drugo drustvo unistile boljsevicke snage. Jedino mesto gde (od 1995 godine do) danas postoji komunizam su 32 opstine meksickog regiona Ciapas koje su pod upravom tamosnjeg naroda i pod zastitom Zapatisticke Vojske Narodnog Oslobodjenja.
Nismo mogli nista da naucimo u socijalizmu jer nismo ni bili u socijalizmu. SFRJ je kao i SSSR uspostavila sistem koji se naziva "drzavni kapitalizam", tj. kada drzava nacionalizuje sve i postane jedna orgomna firma. Socijalizam znaci socijalizaciju (zemlja seljacima, firme i fabrike radnicima), nasuprot nacionalizaciji (sve drzavi) i privatizaciji (sve kapitalistima).
Диктатура пролетаријата је прелазно решење до успостављања комунизма. Социјализам подразумева државу, комунизам је искључује.
To nismo naucili u socializmo. To smo znai i zaq vreme kraljevine Srbije, pa cak i u vreme one kalakurcije od drzave, Kraljevine Jugoslavije, koja je bila nakaradna, ( jer smo dali sansu hrvatima i slovencima da resavaju svoja nacionalna pitanja na ustrb nasih), al je bila nasa, za raliku od titove jugoslavije,koja nije bila nasa, nego hrvatska.
То што је Југословен српског порекла га не чини већим Србином од Југословена хрватског порекла.
 
U Poljskoj – ali i u drugim postkomunističkim državama – vrlo lako se proglašava pobeda u ratovima koji su završeni. 1989. Sovjetski savez je još uvek bio snažan i niko nije predviđao njegovu autodestrukciju. Poljski sporazum za Okruglim stolom uziman je kao uzor od strane američke administracije i vlada u Zapadnoj Evropi. Četvrtom junu pridaje se veliki simbolički značaj. Tog dana su se u Poljskoj održali izbori – još uvek ne potpuno demokratski – koji su narušili sistem komunističke diktature. Istoga dana u Pekingu, na Trgu nebeskog mira, komunistički tenkovi surovo su ugušili demonstracije studenata koji su zahtevali demokratske slobode. Oni koji danas tvrde da je već tada sve bilo jasno nisu u pravu. Danas ne možemo znati datum i okolnosti sloma komunističkih režima na Kubi ili u Koreji, iako će se naći oni koji će naknadno reći da su to znali unapred. U našim državama još uvek lakše predviđamo prošlost nego budućnost. Mada i prošlost u poslednje vreme postaje sve nepredvidivija, jer je na brzinu sastavljaju antikomunisti koji najzaslužnije ljude za slom komunizma optužuju za doušničke veze sa policijom. Nova istoriografija utire put novom autoritarizmu.

I zaista, danas smo u mnogim državama svedoci nastajanja antikomunističkog autoritarizma. U Mađarskoj ga je zastupao Viktor Orban. Orbanov put je zanimljiv. Počeo je kao ”vunderkind” budimpeštanske liberalne inteligencije. Stranka koju je stvorio obećavala je radost i slobodu. Vrlo dobro se sećam izbornog plakata Orbanove stranke: dve međusobno suprotstavljene slike. Na prvoj vidimo kako se strasno ljube Brežnjev i Honeker, na drugoj nežan poljubac lepe devojke i zgodnog momka. To su bila dva sveta. Međutim, Orban je ubrzo počeo da pretvara svoju stranku u desničarsku pesnicu radikalnog revanšističkog antikomunizma, koja je ubrzo završila u običajnom konzervativizmu i etničkom mađarskom nacionalizmu.


http://www.openmontenegro.eu/2011/10/01/postkomunizam-u-ime-slobode/
 
Poslednja izmena:

Back
Top