Postavite prave granice

Manga Hilux

Stara legenda
Poruka
86.325
Prave granice ne odbacuju _one nas uče kako da poštujemo sebe i kako da naučimo druge da nas poštuju.
One nisu zidovi koji razdvajaju, već prostor koji čuva mir, dostojanstvo i zdravlje odnosa. Kada neko pređe tu nevidljivu liniju, prirodno se javlja potreba da se zaštitimo ili povučemo. Ali, kako to uraditi bez osećaja krivice ili straha da ćemo povrediti drugu osobu?

U tome leži umetnost postavljanja granica sa zrelošću, empatijom i samopouzdanjem.
Slede saveti koji pomažu da zaštitite svoje vreme, energiju i unutrašnji mir, a da odnosi ostanu puni topline i poštovanja.

Najpre, potrebno je da razumete svoje potrebe. Ljudi često pokušavaju da svima udovolje, a sopstvene potrebe guraju u drugi plan. Zdrave granice počinju od iskrene samosvesti _od toga da znate šta vam prija, a šta vas iscrpljuje. Zapitajte se u kojim situacijama osećate napetost, pritisak ili umor, a ne umete da kažete „ne“.
Tek kada to prepoznate, možete da stavite sebe na prvo mesto, ne da biste odbacili druge, već da biste sačuvali ravnotežu u odnosima. #_Postavljanje granica nije sebičnost, već način da ostanete prisutni, smireni i autentični_#

Zatim, budite asertivni, a ne agresivni. Asertivnost znači da se zauzmete za sebe bez ljutnje i preterane odbrane. Na primer, ako koleginica često prebacuje deo svog posla na vas, možete mirno reći „Teško mi je da postignem sve zadatke kada preuzmem dodatne. Rado pomognem ponekad, ali ne mogu stalno.“ Smiren ton i jasna poruka donose razumevanje, a ne konflikt.

Koristite „ja“ poruke.
Umesto da optužujete, govorite o tome kako se osećate. Umesto rečenice „Ti me stalno prekidaš“, recite: „Osećam se nevidljivo kada me neko prekine dok govorim.“ Takav način komunikacije ne izaziva odbrambenu reakciju, već otvara prostor za razumevanje i bliskost.

Budite strpljivi. Ljudi se ne menjaju preko noći. Ako ste ranije dozvoljavali da se vaše granice prelaze, okruženju će trebati vremena da se navikne na novi obrazac.
Ako morate da ponovite isto više puta, to nije neuspeh, već znak da učite da čuvate sebe. #_Strpljenje i doslednost su ključ_#


Vodite se empatijom.
Ona ne znači da odustajete od svojih potreba, već da pokazujete razumevanje i prema drugima. Ako vas neko zove kasno uveče, možete reći: „Razumem da ti je teško i da ti treba razgovor, ali to je vreme kada se spremam za spavanje. Možemo li se čuti ranije.
Time ne odbacujete osobu, već čuvate i sebe i odnos.

Ne bežite od neprijatnosti.
Postavljanje granica ponekad izaziva nelagodu, ali to je normalno. Ne možete kontrolisati tuđe reakcije, ali možete način na koji vi komunicirate. Kratka neprijatnost je bolja od dugotrajnog osećaja iscrpljenosti. Svaki put kad ostanete mirni i dosledni, rastete i jačate svoje samopoštovanje.

Budite dosledni.
Granice imaju snagu samo ako ih se pridržavate. Ako povremeno popuštate, ljudi mogu pomisliti da ih ne mislite ozbiljno. Fleksibilnost je u redu, ali pravilo mora ostati jasno _ vaše granice postoje da bi čuvale vaš mir i energiju. Kada ih vi poštujete, poštuju ih i drugi.

I najvažnije _ zapamtite da granice nisu odbacivanje.
One nisu prepreka, već most koji vodi ka zdravijem odnosu. Postavljanjem granica ne odbacujete ljude, već ponašanja koja vam ne prijaju. To je čin ljubavi prema sebi. Kao što je rekla Brene Braun „Postaviti granice znači imati hrabrosti da volimo sebe, čak i kad rizikujemo da razočaramo druge.“

Kada granice postavljate sa ljubavlju i poštovanjem, ne gubite druge _već dobijate sebe. Zdrave granice nisu kraj bliskosti, već njen početak.
One nisu „ne“, već „ovo mi je važno“.
®
 
Pročitala sam dva puta ceo uvodni tekst. I sada razmišljam.

Uglavnom se plašim da postavim granicu jer parafraziraću Brene Braun.. Plašim se rizika da razočaram druge ljude.

Ponekad mi ne pomaže asertivnost i dogodi se da budem napadna, ljuta, u slučajevima kada se nanosi nepravda ljudima sa kojima sam bliska. Najpre mojoj užoj porodici.
A to se dešavalo. Srećom, ne dešava se tako često.

I mislim da kod nekih ljudi ne pomaže asertivnost jer te "Ja" rečenice doživljavaju kao sebičnost, razmaženost i sl.

Sve u svemu, odlična tema. 🙂 :ok:
 
Znao sam ja ovo sve oduvek.
Ali ta moja povucenost i miroljubivost plus kucno vaspitanje...
Vecito povlacenje i defanziva...
cak i kad sam udario u zid nastavili u ljudi da me pritiscu
Mogao sam da se raspuknem kao lubenica ili da reagujem.
Reagovao sam.
Mnogi se jos uvek navikavaju na ono sto zovu novi ja.
Nije to nista novo to je samo ponasanje koje sam sprecavao ja licno.
Vise ne sabotiram sebe vec zivim onako kako zdravlje zahteva da se tako izrazim.
Ako je neko iznenadjen ili povredjen zhalim slucaj, Ne zanima me.
Sam sebi sam najbolji prijatelj a ostali su samo bonus, a nema ih mnogo.
Covek nije ostrvo ali moze biti poluostrvo da tako kazzem...uvek ima putic za odlazak na kopno.
 
Mislim da u zdravim odnosima i postoje granice, ljudi treba da stave fokus na to kako se oni osećaju, a ne kako će drugi da reaguju. Uvek će biti neprijatno manje ili više, ali kad se počne od nekih manje bitnih stvari i tamo gde ti nije toliko važno, malo po malo dobijaš poruku da nije to toliko strašno kako se nama čini. Ova knjiga je super na tu temu, možda nekome služi:

1000031680.jpg
 
Umesto da optužujete, govorite o tome kako se osećate. Umesto rečenice „Ti me stalno prekidaš“, recite: „Osećam se nevidljivo kada me neko prekine dok govorim.“ Takav način komunikacije ne izaziva odbrambenu reakciju, već otvara prostor za razumevanje i bliskost.
Zbog prekidanja u sred rečenice, odustala sam od mnogih razgovora. Oni koji imaju običaj da se ubacuju i često završavaju tuđe misli, neće prestati s tom praksom.
Bar ja nisam imala takvo iskustvo.
 

Back
Top