Veoma često nije problem što ljudi oko nas ne umeju ili ne mogu davati od sebe više ljubavi nego što mi sami ne umemo ili ne možemo davati istu od sebe. Vašim započinjanjem teme CYBER meni izgleda da ste osetili potrebu da od sebe dajete više ljubavi da biste se osećali srećnijim. Jer, kada smo istinski srećni onda nam uopšte ne smeta kakav je svet oko nas samih.
Bog je nas kreirao upravo tako da će mo se osećati srećnijim i tolerantnijim samo ako umemo od sbe davati više ljubavi nego do sada. Naravno da odnos davanja i primanja iste mora uvek biti u dinamičkoj ravnoteži - budući da koliko meni treba mnogo ljubavi ili nama ostalim koji o ovome pišemo Vas bismo brzo osušili i brzo biste zakukali.
Nije sebično malo više se pozabaviti sobom a ostali svet ostaviti na miru jer je njemu možda lepo baš tako kako jeste. Duhovni razvitak je uvek bio i ostaće individualna stvar. I sam bih ponekada voleo da je drugačije. Zapravo mi uvek stvaramo novog čoveka kada osetimo potrebu i kada nešto promenimo u sebi.