Poslodavci

poslodavaca ima mnogo, različitih...
ali tužna realnost je da je mnogo čisto domaćih preduzeća iza kojih stoje ljudi koji su obogatili na sumnjiv način, sada biznismeni, u velikom ili malom izdanju...
tako su poslodavci postali ljudi koji to, bojim se, nisu objektivno zaslužili....
a tužno je kako takvi vode posao... i kako se odnose prema zaposlenima...
 
Ja sam poslovna sekretarica u maloj (40 zaposlenih), ali stabilnoj firmi (bar po redovnosti plata). Direktor je strog i zahtevan, ali ceni učinak. Smatram da svaki normalan privatnik, bio gad ili ne, traži isključivo finansijsku korist od radnika, jer u suprotnom mu nije potreban. Tako bih i ja postupala.
 
Poslednja izmena:
Npr.Proizvodnja.
Zaposleni koji manuelnim radom daju svoj doprinos,i ostali zaposleni koji logistikom,marketingom i znacajnijim poduhvatima bivaju produktivniji,da bi manualni radnici imali plate,koje su na sebi svojstven nacin zaradili
 
Npr.Proizvodnja.
Zaposleni koji manuelnim radom daju svoj doprinos,i ostali zaposleni koji logistikom,marketingom i znacajnijim poduhvatima bivaju produktivniji,da bi manualni radnici imali plate,koje su na sebi svojstven nacin zaradili

Hvala na odgovoru. U firmi u kojoj radim, neki čiče u komercijali ne znaju ni komp da uključe, tako da i nema neke razlike između ta dva sektora, bar u mom slučaju. z:D
 
Ima i toga.Tema je presiroka.Moja neka sestrica je radila u firmi koja snabdeva hotele,kockarnice,kafice i sve kojima je potrebna oprema,uvoz iz italije,velik novac u pitanju.On ne radi,niti zna ista da radi,ali plati 300 evra nekoga ko mora da radi da bi se izdrzavao,pa mu tako drugi zaradjuju.On jedino sto ima su debele veze,jer da ih nema ne bi mu bilo lako prodavati skupu opremu,i obrtati milione.
A opet,ima ok i sposobnih ljudi koji sebi ne dozvoljavaju to
 
Ima i toga.Tema je presiroka.Moja neka sestrica je radila u firmi koja snabdeva hotele,kockarnice,kafice i sve kojima je potrebna oprema,uvoz iz italije,velik novac u pitanju.On ne radi,niti zna ista da radi,ali plati 300 evra nekoga ko mora da radi da bi se izdrzavao,pa mu tako drugi zaradjuju.On jedino sto ima su debele veze,jer da ih nema ne bi mu bilo lako prodavati skupu opremu,i obrtati milione.
A opet,ima ok i sposobnih ljudi koji sebi ne dozvoljavaju to

Da, ali on je poslodavac, pa plati radnike koji znaju posao, a kod mene neki radnici znaju manje od poslodavca, a dobro su plaćeni.z:hm:
 
Ko da shvati da rad kosta ??? Sta hoces. Da onaj ko placa nekoga 200 eura, da njega otpusti i zaposli tebe za 300 eura ? Onaj ko placa minimalno, taj ce i dalje nastaviti tako da placa. Ne razumem zasto hoces da poslodavac razume i sazali se na tvoje rano ustajanje i celo radno vreme. Jel ti razumes koje problemcine, rizike i pritiske trpi sa sobom taj jedan poslodavac??? Ako se bude placalo po razumevanju i saosecanju, onda ces ti morati da placas njega, a ne on tebe. Tvoje je da nadjes posao koji sto vise placa i sa sto boljim uslovima i da radis ako hoces, a ako ne ima ko hoce. A ako ne zelis da trpis gazdu, onda daj otkaz, pa otvori nesto pa ces tek onda da uvidis sta je gazda i ko ce ti biti koga ces morati da trpis.

ma nemoj mi reći,jadni poslodavci,da ne kazem privatnici.to sto su u odredjenom trenutku imali vise srece i para da pocnu svoj posao ne znaci da su bogom dani.radim vec 8 godina takav posao i ne mozes da verujes cega se nagledam i naslusam u toku radnog vremena.nemam ni para ni uslova da pocnem sama da radim nesto,ali veruj mi,da bi znala i te kako da cenim svog radnika.i jos nesto-za 8 godina nisam imala slobodan dan,bolovanje-sta to bese,dan posle oceve sahrane sam dosla da radim,niko me nije pitao da li mogu i kako mi je...i ne tupite vise kako su oni u nezavidnoj situaciji i kako smo mi "obicni radnici" alavi i nedostojni posla koji radimo:rtfm:...:dontunderstand:
 
ma nemoj mi reći,jadni poslodavci,da ne kazem privatnici.to sto su u odredjenom trenutku imali vise srece i para da pocnu svoj posao ne znaci da su bogom dani.radim vec 8 godina takav posao i ne mozes da verujes cega se nagledam i naslusam u toku radnog vremena.nemam ni para ni uslova da pocnem sama da radim nesto,ali veruj mi,da bi znala i te kako da cenim svog radnika.i jos nesto-za 8 godina nisam imala slobodan dan,bolovanje-sta to bese,dan posle oceve sahrane sam dosla da radim,niko me nije pitao da li mogu i kako mi je...i ne tupite vise kako su oni u nezavidnoj situaciji i kako smo mi "obicni radnici" alavi i nedostojni posla koji radimo:rtfm:...:dontunderstand:

sat vremena posle sahrane svog oca sam bila na poslu.
a poslodavac sam.
o cemu pricas?

moja radnica je nedavno udavala cerku.
i uzela je desetak dana..placenih. koje joj necu odbijati od g.o.

sve moze, al` da ne trpi posao.



komunizam na zalost ne postoji.
ni za radnike, ni za poslodavce.

na kraju, svi smo mi radnici.
pitanje je samo ko hoce, a ko ne da radi.

radno mesto ne podrazumeva samo prava, vec i obaveze.
 
Poslednja izmena:
Direktor jedne fabrike, nakon seminara o motivaciji, pozvao je jednog zaposlenog u svoju kancelariju i rekao mu: »Od danas ste slobodni da planirate i kon-trolišete svoj rad. Siguran sam da će doći do porasta produktivnosti.«
»Znači li to veću platu?« upitao je radnik.
»Ne, naprotiv. Novac nije pravi podsticaj, a povećanje plate ne daje posebno zadovoljstvo.«
»Da, ali ako se produktivnost poveća, znači li to veću platu?«
»Slušajte«, razdraženo mu je rekao direktor, »vi očigledno ne razumete teoriju motivacije. Ponesite kući ovu knjigu i pročitajte je - objasniće vam gde je vaša prava motivacija.«
Odlazeći, radnik je zastao i upitao: »Ako pročitam knjigu, znači li to veću platu?«
:lol:
 
Direktor jedne fabrike, nakon seminara o motivaciji, pozvao je jednog zaposlenog u svoju kancelariju i rekao mu: »Od danas ste slobodni da planirate i kon-trolišete svoj rad. Siguran sam da će doći do porasta produktivnosti.«
»Znači li to veću platu?« upitao je radnik.
»Ne, naprotiv. Novac nije pravi podsticaj, a povećanje plate ne daje posebno zadovoljstvo.«
»Da, ali ako se produktivnost poveća, znači li to veću platu?«
»Slušajte«, razdraženo mu je rekao direktor, »vi očigledno ne razumete teoriju motivacije. Ponesite kući ovu knjigu i pročitajte je - objasniće vam gde je vaša prava motivacija.«
Odlazeći, radnik je zastao i upitao: »Ako pročitam knjigu, znači li to veću platu?«
:lol:

Smesno.Jer bude li poceo da kontriolise svoj rad,prestace da radi i kontrolisace tudj,sto ce ga dovesti na mesto direktora,bez osnova(Titova posleratna politika,kad su masinbravari bili na pozicijama izrabljujuci pismene)
Novac je oduvek bio podsticaja ako ga nema to znaci da muka natera coveka nezadovoljan za mali iznos.
Veca produktivnost bi trebala da znaci vecu platu,ali i za to postoje granice,jer konstantim povecanjem produktivnosti i plata,zarada preduzeca ce odlaziti u dzep samo zaposlenima.
Knjigu treba procitati,pa materijalizovati kroz praksu,jer u protivnom znanje gubi vrednost
 
sat vremena posle sahrane svog oca sam bila na poslu.
a poslodavac sam.
o cemu pricas?

moja radnica je nedavno udavala cerku.
i uzela je desetak dana..placenih. koje joj necu odbijati od g.o.

sve moze, al` da ne trpi posao.



komunizam na zalost ne postoji.
ni za radnike, ni za poslodavce.

na kraju, svi smo mi radnici.
pitanje je samo ko hoce, a ko ne da radi.

radno mesto ne podrazumeva samo prava, vec i obaveze.
ako si me već citirao onda si trebao da pročitaš da nije sat,već dan posle sahrane.I ja hoću da radim,ako misliš da je to problem,ali samo hoću da kažem da to tako ide,ako kreneš da se buniš i tražiš svoja prava uvek postoji neko ko će raditi pod bilo kakvim uslovima.I tako u nedogled...A tebe bih zamolila da sledeći put kad budeš hteo da citiraš nekoga,lepo pročitaš šta piše pa se posle javi.Da li misliš da sam na jednom radnom mestu već osam godina zato što imam lepe oči,ili zato što sam dobar radnik?I moj posao nikada ne trpi zbog mene i mojih problema,a mislim da bi to trebalo malo više da se ceni.Na kraju,svi smo mi samo ljudi,zar ne,i na neke stvari nemamo uticaj...
 
Poslednja izmena:
ako si me već citirao onda si trebao da pročitaš da nije sat,već dan posle sahrane.I ja hoću da radim,ako misliš da je to problem,ali samo hoću da kažem da to tako ide,ako kreneš da se buniš i tražiš svoja prava uvek postoji neko ko će raditi pod bilo kakvim uslovima.I tako u nedogled...A tebe bih zamolila da sledeći put kad budeš hteo da citiraš nekoga,lepo pročitaš šta piše pa se posle javi.Da li misliš da sam na jednom radnom mestu već osam godina zato što imam lepe oči,ili zato što sam dobar radnik?I moj posao nikada ne trpi zbog mene i mojih problema,a mislim da bi to trebalo malo više da se ceni.Na kraju,svi smo mi samo ljudi,zar ne,i na neke stvari nemamo uticaj...

ja nisam on, nego ona.
nisam te citirala, vec sam napisala da sam JA sat vremena posle sahrane svog oca bila na svom poslu..itd
nova si..pohvataces stvari..;)
 
ok,nisam lepo skapirala šta si htela da kažeš.To je tako,neko bolje podnosi teške trenutke,tebi svaka čast,ja nisam bila sposobna za posao.Valjda ću se snaći.Pozz:bye:

e vidis, kao poslodavca, ko me pita da li sam sposobna ili ne da dodjem na posao.
moram.

zato mi je malo muka od od prenemaganja onih koji bi na radno mesto da dodju samo po platu..a i to ako ne mora..mogla bi i da im bude uplacena na zr..
 
Ima nas raznih i na jednoj i na drugoj strani,ali svoju platu zaradim i te kako.Nikad se nisam prenemagala i tražila izgovore za posao,moram da radim i to je to.Uvek kažem mom poslodavcu da pokuša da zameni mesta za određenu situaciju i zamisli kako bi bilo da je na mom mestu.I uvek dobijem odgovor-"u pravu si",tako da nema prava bilo koji poslodavac na forumu da mi soli pamet o zakonu i njegovim žrtvama.Zakon o radu dobro poznajem,svoj posao obavljam besprekorno tačno i precizno.Zato sam i tu gde jesam.Da se razumemo,ja se ne žalim ni na platu(kriza je sada svuda),ni na količinu posla(tu sam da odradim svoj posao),ni na radno vreme (koje je skoro uvek duže) već na objašnjenje za određene stvari koje je poslodavac dužan da mi kaže(nismo u robovlasničkom sistemu).Do tad,verovatno,treba da živimo u zabludi da nam ne sleduje ni jedan slobodan dan,jer ga nismo zaslužili,bolovanje,jer šta se mi tu prenemažemo,sl. dan kad nam umre roditelj,jer bože moj život ide dalje,plaćen dan za verski ili državni praznik,godišnji odmor koji nikad ne traje 21 radni dan,već dve nedelje sve sa subotom i nedeljom itd,itd...tako da ne spadam u te koji bi da dođu samo po platu ili da im se uplati samo na žr.Još jednom,svoju platu zarađujem u svaku paru koju dobijem... i još malo više...
 
Poslednja izmena:
Polako ljudi, postoje krajnosti i ekstremi, koji ni sa jedne strane nisu dobre.
Treba naći balans. Slažem se da treba zaposleni da imaju svoja prava u pogledu cene rada, slobodnih dana, motivacije i sl. Kao poslodavac, aktivno radim na tome, kako bih održao visoku produkciju i motivisao ljude na napredak.
Ali sa druge strane, susrećem se svakodnevno sa zaista tragi-komičnim situacijama gde čovek više i ne može da se nervira. Tu nastupa pitanje - "A gde su moja prava, i gde je cena mog nerviranja kada mu srpski govoriš šta i kako da radi a on nastavlja po svome? Ima pisane procedure i pravi se pametan".
Npr. zaposleni radi na mašini koja košta 30-40 hiljada eur... na koju on ne pazi kako treba. Desi se lom. Osiguranje plati štetu i mašina se popravi. Super, izgleda da je sve rešeno. ALI - šta ćemo da radimo sa protraćenih 7-8-15-20 dana za koje nije mašina radila, za 5 klijenata koji su sad besni i koje smo možda izgubili, a za isto vreme, ostali delovi proizvodnje koji obrađuju proizvod koji ta mašina pravi su morali da sede, pa su i oni praktično u gubitku. A na kraju meseca dotični diže ruku za platu, eventualno za 10-20% nižu i on je svoj problem rešio. Idemo dalje. A za mene to baš i nije tako jednostavno, jer je realno napravio gubitak koji sa 10 ili 20 plata neće da pokrije. Ko tu onda odgovara i kako rešiti to? Da mu daš otkaz - ništa nisi rešio. Ko mene u takvoj situaciji pita da li mi se radi, da li me možda boli glava ili mi je član porodice bolestan. Ja moram da rešavam ispade drugih ljudi i pri tom NISAM plaćen za to.

Sve u svemu, obe strane imaju svoju priču. Naravno, ja kao poslodavac imam svoje razloge za to, ali istina je negde između koju radnici često zaborave i gledaju samo onu lepšu stranu medalje. Realno je da svako treba da poštuje onog drugog i da razmišlja zrelo. Problem je smao što pola nacije još uvek živi u socijalizmu naviknuti da drugi razmišljaju umesto njih i rešavaju njihove probleme.
 
Razumem u potpunosti.To su delatnosti u kojima greska jednog coveka pravi stetu i povlaci jos mnogo stvari sa sobom.Usporava i koci profit i narusava ugled i ozbiljnost firme.Los glas se mnogo dalje cuje.Iznevereni klijent se ne vraca.A danas ih nije lako ,redovne,i da su platise
 

Back
Top