Posleratne traume

Umri_muski

Legenda
Poruka
73.047
Iskljucimo front i borbe, nego kao da se to nista nije desilo nego iskljucivo posle rata desavanja...

Naravno to nije moguce izolovati ali definisem oblast posmatranja...

Uzmimo npr hrvatice...
Prva posledica potrebe da se izgradi moral je da se procisti proslost...
To znaci , bez obzira da li ste bili krvnik ili ne, zlobnik ili ne, da li ste ucestvovali ili ne, potrebno je od necega poceti graditi moralnost, a to ne moze da se radi na krivici...

Zato vecina ljudi sa prostora Hrvatske mora, sasvim razumljivo, mora da opravda dogadjaje tako sto malo izokrene stvarnost da su bii napadnuti i da je sve bilo iznudjeno i prinuda po njih...
Ne moraju glasno to iznositi, mada dnevna politika drzave to moze naglasavati, ali u svakom slucaju moraju u sebi postaviti nesto sto nije krivica, da bi izgradjivali neki sistem moralnosti...

Isto vazi i za Srbiju, samo sto Srbija nije direktno nanosila zlo nijednoj etnickoj grupi, ali postoji krivica slicne prirode, a to je da je pasivno posmatrala svoje rukovodstvo kako vrsi nemoralne radnje prema drugima i izivljavanje prema sopstvenom narodu....
Zato je psiholoski donekle lakse izvrsiti prociscenje i sebe uciniti moralnom klicom nego kod Hrvata, ali i dalje je nekima jako potrebno naglasavati i preterivati u prociscenju, pa je cest slucaj negiranja destruktivne politike Slobe po sopstveni narod...
I ekonomski i politicki gledano , a i vojno...

--------------------------------------------------------------------------

Posebna prica je posleratna trauma...

Starije osobe koje su gradjanski vaspitavane su u malo cudnom polozaju , jer gradjansko ne moze da opstaje bas lako u senci i zlocina i pasivnog posmatranja destrukcije i nepostovanja gradjanstine...

Ono sto ja cesto nalecem je sentimentalni pokusaji uspostavljanja komunikacije CRO i SRB pojedinaca , a to je stalno pod opterecenjem i dnevne politike i mrznje i opasnosti po zivot one druge grupacije...Bar sto se tice CRO. Sto se tice Srbije tu postoji opreznost da se ne ispolji neki lagodni ponos hrvatskog pojedinca ili pojedinke koji automatski dovodi do ugrozenosti i vredjanja srpskog pojedinca i izaziva sukob...

To izgleda nikako da shvate Hrvati....
Vrlo lako zanemare gradjanstinu i predju u nacionalni ponos , imaju takvu mentalnu rutinu iznegovanu, da bi lakse prebrodili nemoralno ili neka skakljiva pitanja...
A to pitanje je slicno ruganju Nemcima za fashizam u drugom svetskom ratu....Dovoljno je reci oprez, ali preterano je reci i trljati nos.

A forsiranje nacionalnog je Hrvatima kao dobar dan....i kad su u blizini srba i srbijanaca, sto je prilicno negradjanski i neosetljivo...
Ispada trljanje nosa usred Srbije...

Ali najcudnija ili najzanimljivija stvar je povezanost potrebe da pobegnu od sopstvenog nacionalizma u gradjanstinu, a opet pod pritiskom grize savesti u svakom gradjanskom gestu srbina ili srbijanke vide prekor i napad....i krene odbrana..


-------------------------------------------------------------------
Da verujem u razvijenost svesti ucesnika foruma, ja bih ovo jednostavno napisao opterecenja u ponasanju zbog prenaglasenog nacionalnog ponosa, kalemljenog morala na nemoral i destrukcije gradjanskog morala...

I onda bi pricali i pisali o cudnim oblicima trauma koje nastaju u ja verujem jedistvenim okolnostima za svet...
Jer nigde nije ovako...jako gradjansko opredeljenje zamenjeno jako nacionalnim pa jako negradjanskim opredeljenjem...
A jos manje da se tu javljaju ovakve traume....a javljaju se...
 
Ne kapiram što bi neko imao traume ako nije direktno učestvovao u ratnim dešavanjima. Po meni su ljudi sa traumama osetljivi pojedinci koji su igrom slučaja mobilisani i bačeni u ratni vihor, nekako su izvukli živu glavu, i sad još uvek teško procesuiraju sve čega su se nagledali. Onda im se to vraća u snovima, u halucinacijama itd. Zato sam ja protiv sveopšte mobilizacije sem u najhitnijim slučajevima (direktan napad jedne države na drugu), umesto toga sam za dobrovoljce i dobrovoljno prijavljivanje, prosto tada će se najspremniji i najodlučniji sami javiti i ako je sistem iole ozbiljan, biće pretvoreni u prave i sposobne ratnike. Nije svako za rat, kao što nije svako za umetnost, tenis, politiku itd. Recimo interesantno je da vojnici Waffen SS-a tokom drugog svetskog rata, kao objektivno najelitnija i najspremnija jedinica od svih koje su učestvovale, nikad nisu patili od posttraumatskih stresova niti su znali šta je to, combat fatigue im je bio potpuno stran (za razliku od razmaženih Amerikanaca i Engleza), a i Japanci vrlo slično.
 
Nema traume ako smatras da radis ispravnu stvar. Trauma nastaje usled dozivljenog dogadjaja na koji nisi bio spreman i koji se odigrao mimo tvoje volje, tj nasilno ili prevarom, a rezultuje nepredvidivim emocionalnim dizbalansom.
 
Poslednja izmena:
A u zivotu sve aktivnosti idu solo, samo one koje si spremio i koje si ocekivao...?

Jel vi razumete temu uopste?
Bas smo propali totalno kad sve mora bukvalno....
Ja stvarno ocekujem da rec griza savesti totalno nestane iz recnika, jer zaboga ko bi imao grizu savesti ako se branio , a u egomanijakalnom svetu sve sto uradis si morao da uradis jer te je neko primorao da to uradis.
 
Sta reci kad nijedna strana nije dobila ono sto je ocekivala? Hrvati su ocekivali bolju drzavu, a nisu je dobili, dok su Srbi doziveli nepravdu izolacijom. Poenta je da se nesto odigralo mimo volje i da je narod prevaren. Pricati kako je Sloba jedini krivac za rat je isto kao da kazemo da je Adolf jedini krivac za one tamo ratove. Ne moze jedan covek nista. Ja ovu zemlju posmatram kao prostor za razlicita istrazivanja u realnim uslovima. Jugoslavija je dozivela autoimuno oboljenje i otuda traume.
 
Sta reci kad nijedna strana nije dobila ono sto je ocekivala? Hrvati su ocekivali bolju drzavu, a nisu je dobili, dok su Srbi doziveli nepravdu izolacijom. Poenta je da se nesto odigralo mimo volje i da je narod prevaren. Pricati kako je Sloba jedini krivac za rat je isto kao da kazemo da je Adolf jedini krivac za one tamo ratove. Ne moze jedan covek nista. Ja ovu zemlju posmatram kao prostor za razlicita istrazivanja u realnim uslovima. Jugoslavija je dozivela autoimuno oboljenje i otuda traume.

Hrvati su itekako dobili šta su tražili, oni su jedini pobednici tih ratova. Posle Prvog svetskog rata gde su učestvovali na strani Austro-ugara izvukli su se ulaskom u Jugoslaviju. Posle Drugog svetskog rata gde su izvršili najbrutalniji genocid u istoriji ovih prostora i sigurno jedan od najokrutnijih u istoriji čovečanstva (nije isto trpati ljude u gasnu komoru i sadistički ih klati nožem i orgijati) opet su se izvukli ulaskom u Titovu komunističku Jugoslaviju. Kad su videli da je to propalo, ponovo su se podigli na oružje 1991. i proglasili nezavinost, porazili Krajinu i Miloševićevu Jugoslaviju, izvršili najveće etničko čišćenje u ratu čime su definitivno rešili problem Srba (a da za to nisu kažnjeni), dobili samo svoju državu za razliku od BiH koja ima dva prilično nezavisna entiteta, i plus su zauvek otvorili pitanje Herceg-Bosne gde većinski i dalje živi njihovo stanovništvo i odakle nisu proterani Hrvati, tako da uvek postoji mogučnost da Herceg-Bosnu u nekom narednom ratu dobiju za sebe i pripoje svojoj državi. Po čemu su oni razočarani? Imaju svoja obeležja, slave Oluju, pevaju o svojim ratnicima i herojima, poštuju svoje branitelje, svi važniji generali su im oslobodjeni, ušli su u Evropsku uniju...

Najveći gubitnici tih ratova smo upravo mi Srbi, izgubili smo Krajinu iz koje je Olujom je proteran značajan I nenadoknadiv deo srpskog stanovništva, u Bosni smo dobili svoj entitet ali po cenu druge države (BiH) i po cenu da budemo označeni od strane medjunarodne zajednice i celog sveta kao večiti zločinci zbog Opsade Sarajeva i Srebrenice i da večito vučemo taj kamen sramote za sobom. Na Kosovu smo isto izgubili, nemamo vojsku tamo i na skoro 2 miliona Šiptara živi jako malo Srba, plus od petog oktobra drugosrbijanci gospodare Srbijom i nameću svoj sistem vrednosti, dok su nacionalisti i državotvorna opcija već preko deset godina u zapećku. Svi važniji generali i državnici su nam ili umrli u Hagu ili osudjeni na doživotne robije, ratni veterani iz poslednjih ratova ne smeju da dignu glavu i prose po ulicama ili žive bedno. Ljudi koji su učestvovali u ratovima poput Arkana su mrtvi ili poput Legije u zatvoru, označeni kao najgori zločinci. JSO rasformirana, oružja nemamo, vojska nam je svedena na hipsterke i debile koji se puće pred kamerama. Ja pouzdano znam kakvo je stanje u vojsci Srbije, ima mnogo narkomana i propaliteta, kurvanje i nedisciplina na svakom koraku, lenji kadrovi i propaliteti svih vrsta.
 
Hrvati su itekako dobili šta su tražili, oni su jedini pobednici tih ratova. Posle Prvog svetskog rata gde su učestvovali na strani Austro-ugara izvukli su se ulaskom u Jugoslaviju. Posle Drugog svetskog rata gde su izvršili najbrutalniji genocid u istoriji ovih prostora i sigurno jedan od najokrutnijih u istoriji čovečanstva (nije isto trpati ljude u gasnu komoru i sadistički ih klati nožem i orgijati) opet su se izvukli ulaskom u Titovu komunističku Jugoslaviju. Kad su videli da je to propalo, ponovo su se podigli na oružje 1991. i proglasili nezavinost, porazili Krajinu i Miloševićevu Jugoslaviju, izvršili najveće etničko čišćenje u ratu čime su definitivno rešili problem Srba (a da za to nisu kažnjeni), dobili samo svoju državu za razliku od BiH koja ima dva prilično nezavisna entiteta, i plus su zauvek otvorili pitanje Herceg-Bosne gde većinski i dalje živi njihovo stanovništvo i odakle nisu proterani Hrvati, tako da uvek postoji mogučnost da Herceg-Bosnu u nekom narednom ratu dobiju za sebe i pripoje svojoj državi. Po čemu su oni razočarani? Imaju svoja obeležja, slave Oluju, pevaju o svojim ratnicima i herojima, poštuju svoje branitelje, svi važniji generali su im oslobodjeni, ušli su u Evropsku uniju...

Najveći gubitnici tih ratova smo upravo mi Srbi, izgubili smo Krajinu iz koje je Olujom je proteran značajan I nenadoknadiv deo srpskog stanovništva, u Bosni smo dobili svoj entitet ali po cenu druge države (BiH) i po cenu da budemo označeni od strane medjunarodne zajednice i celog sveta kao večiti zločinci zbog Opsade Sarajeva i Srebrenice i da večito vučemo taj kamen sramote za sobom. Na Kosovu smo isto izgubili, nemamo vojsku tamo i na skoro 2 miliona Šiptara živi jako malo Srba, plus od petog oktobra drugosrbijanci gospodare Srbijom i nameću svoj sistem vrednosti, dok su nacionalisti i državotvorna opcija već preko deset godina u zapećku. Svi važniji generali i državnici su nam ili umrli u Hagu ili osudjeni na doživotne robije, ratni veterani iz poslednjih ratova ne smeju da dignu glavu i prose po ulicama ili žive bedno. Ljudi koji su učestvovali u ratovima poput Arkana su mrtvi ili poput Legije u zatvoru, označeni kao najgori zločinci. JSO rasformirana, oružja nemamo, vojska nam je svedena na hipsterke i debile koji se puće pred kamerama. Ja pouzdano znam kakvo je stanje u vojsci Srbije, ima mnogo narkomana i propaliteta, kurvanje i nedisciplina na svakom koraku, lenji kadrovi i propaliteti svih vrsta.

"Zavadi pa vladaj" je stara izreka koja se moze primeniti na primeru Jugoslavije. To kurvanje i propaliteti desavaju se na svim nivoima drustva, ne samo u vojsci. Doslo je takvo vreme da najgore prolazi onaj koji je sposoban i da vise nije sramota krasti.
 

Back
Top