Poslednji pozdrav

Osecam se kao Don Kihot. Umorna sam od borbe...
Svi kukaju kako im je lose a niko da se potrudi da se promeni. A promene krecu od nas samih.
Svi govore o nekim svojim pravima a zanemaruju obaveze koje imaju prema drugima.
Ono sto ne zelis sebi ne radi ni drugima. Odakle vam pravo da mislite kako ste lepsi i pametniji od drugih samo zato sto ste procitali par knjiga, Ili niste procitali ni jednu, zato sto ne slusate narodnjake ili zato sto ih slusate, zato sto ste zavrsili fakultet ili zato sto ga niste zavrsili, zato sto imate nesto sto drugi nemaju ili nemate ono sto svi imaju. Svako zivo bice je vredno postovanja sve dok svojim ponasanjem ne ugrozava druge. Bilo da je osoba sa smetnjama u razvoju, gej, Rom, hriscanin ili musliman, Srbin ili Hrvat... Svi smo mi ljudi, trebalo bi da imamo jednake sanse sa sve nasim manama i vrlinama. Covece pre nego sto bacis kamen na drugoga zapitaj se jesi li ti neki zasluzio! Stani, oslusni, pokusaj da razumes pre nego sto delas. Nemoj da te kao ovcu vodaju kroz zivot. Misli svojom glavom. Zapitaj se zasto zivis i sta su vazne stvari u zivotu. Sta te istinski cini srecnim a sta je supstitucija za istu...
:heart:
:bye:
 
Što si ovo nazvala "poslednji pozdrav",nećeš valjda...
Valjda ćeš da se javiš još koji put da vidimo šta ćemo.Seti se kako je Don Kihot bio uporan.Ako ti treba Sančo Panso evo mogu da poslužim ja dok ne nadješ boljega.;):D
Ps
Morao sam malo da se našalim da tvoj preozbiljni tekst svarim.Našali se malo i ti sve će ti možda drukčije izgledati.
 
Moja majka, u svoje vreme i moderna i obrazovana zena nije se trudila da menja svet, ali je u svojoj okolini zracila optimizmom i uvek je umela da, neprimetno, napravi lepu atmosferu. Ne moram da kazem da se ja secam, ali cu reci da se moji skolski drugovi uvek sete moje majke.
Da bi covek nesto menjao u svom zivotu, a narocito u zivotima drugih, prvo mora da shvati ko je , gde je i koliko moze. Nije dovoljno zeleti da bi menjao svet, pored zelje potrebne su i mogucnosti, a kao sto znas-nismo svi isti, niti svi mozemo isto. Mozemo da budemo isti samo u postovanju jedan prema drugom, ni u cemu drugom. Kada osetis da mozes manje od drugih ili da ti je za isto potrebno mnogo vise vremena potrudi da to popravis ili promeni polje interesovanja dok ne nadjes gde si najbolja, pa tek kada nadjes sebe onda, na tom polju, mozes da menjas odnose. Nista ne pada s neba i svet se ne menja kada ti odlucis, Don Kihote. Uostalom, pun mesec uvek pravi nezgode ljudima, a narocito zenama to je prva stvar koju treba shvatiti kada imas komunikaciju sa drugim ljudima i prema tome se ophoditi shodno potrebama.
Pozdrav i najbolje zelje u daljem zivotu i komunikaciji s ljudima, privatno i javno.
 
Lep tekst neneke...ali dok je sveta i veka uvek ce nas biti svakakvih
Ljude ne mozes da promenis Promeniti se mogu samo sami,ako to zele
Ne bi ovaj zivot bio zanimljiv da nije "100 ljudi 100 ćudi" Na svakom od nas je da radi na sebi
Samo tako mozemo da se vinemo do nekih visih nivoa svesti
Lepo je sto si ovo napisala i tako nas podsetila da smo samo ljudi :)
 
... ne vidim razloga da ne menjam svet ...svet koji sam ja stvorio ..zašto ne menjati sebe sama ..zašto ne iđi ka dopadljivom i korisnom ... svaki čovek je neponovljivi događaj u kosmosu ... svak od nas je svet / kosmos ..svak od nas promenio je u sebi bar jedamput svaku ćeliju u sebi .. dakle samo se stvorio - rodio ... svak od nas, kad odraste , sopstveni je tvorac sebe sama ..dakle , svet zvani ja, moje je delo i ja mogu da ga menjam ... ovaj poziv na promene u smislu nastojanja da se oljudimo / očovečimo ,dobro je došao --- konačno , vreme je za to .. da se kotrljamo i na taj način oblikojemo ... makar tako , da oštre ivice i tupe uglove na nama zaoblimo - ako ne možemo nikako drugačije .... dakle , ne posistajte -- menjajte svet ; tako promenićete sebe sama .... Pozdrav !
 
Poslednja izmena:

Back
Top