Ja sam ziveo po raznim drugim zemljama daleko duze nego sto sam ziveo u Srbiji, jos od kad sam bio klinac. Bio sam u raznim drzavama u Evropi i par godina u Americi.
Od svoje majke ko ce naci bolju? Pa Srbija nam je u najboljem slucaju maceha, i to pijana, udrogirana ciganka koja decu tera u prosnju, prodaje ih, prebija i tera da spavaju u svinjcu. Ybg. Od takve majke se ocas posla nadje bolja, tako da to nije problem.
Ima i tamo i sunca i grije isto k'o i ovo ovde. Ponegde cak i mnogo vise.
Nisu grki zalogaji hleba uopste - cak sta vise, u Beogradu hleb nikad nije valjao. Imamo glupe pekare. Tamo je hleb bolji. Nema pogacica i bureka, doduse (osim turskog böreka, koji nije ni za kitu).
Jedino pitanje koje se postavlja jeste ono 'gde svoga nema i gde brata nije'. Onome ko je odrastao u jednom kraju grada, ili nekoj varosici recimo, i tu mu je cela porodica i svi prijatelji... ne sumnjam da mu je teska i sama pomisao da sad ode negde drugde. To je ono sa cim treba biti nacisto pre nego sto se neko odvazi na odlazak - dal' to moze ili ne.
Treba biti nacisto i sa tim da je stranac & imigrant uvek stranac & imigrant, sto sa sobom povlaci i neke ocigledne posledice. Ma kakav poloyaj neko imao u Srbiji, i ma kakav posao radio u inostranstvu, u bogatim stranim zemljama ce za vecinu lokalnog stanovnistva automatski biti pripadnik jedne nize kaste.
Dalje, treba dobro znati jezik date zemlje i imati volju da se prihvati lokalni nacin zivota. Ko hoce da tera svoje i ne yebe 2% zemlju u kojoj je obicno lupi glavom u zid, ili ostane izolovan, nadrkan i nesrecan.
Konacno, kad si sa ljudima koje volis svuda ti je divno.