POSLEDNJA ŽELJA

U spomen N.S.Gumiljevu


Ja držim svojim žuljevitim teškim hladnim rukama
Svoj mali drhtavi plahoviti neizvesni život
Plašeći se da se život ne raspukne
Tek tako od sebe samog u svom treperenju
U svom trajanju izbrazdan dalek i stran i tuđ
čekajući da se još štogod dogodi za pamćenje

Petrograde crni se dan tvog neba
Svetlost zamiče u budućnost
Galebovi mi kljunom grizu oči
Naadiru seni gromki su krugovi vatreni
Ruše se naši beli zidovi
Pustim ulicama promiču šareni tranvaji
Zatvaraju se prozori naših kuća

O Petrograde trome su moje noge
Da me podrže
 

Back
Top