posle....

NE GNJAVIS!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
gnjavim ja svojim trivijalnim AH-ostavio me.....na kraju, to je tako smesno, jadno i potpuno nevazno u ovom usranom zivotu koji zivimo. postoji neki visi smisao..
 
@Novalsta...kako ne volim da stavljam ono " Potpisujem' ispod necijih postova, al' sa tvojim poslednjim komentarom, koji si btw, postirala u 5 primeraka, te ga necu citirati, se apsolutno slazem...

Mislim, da bih posle ovog Livijinog slucaja, sama sebi bila u rangu kretenoida, kada bih jos jednom spomenula da me je Onn razocarao u bilo kom pogledu...svako sam sebe oslikava, iliti, svako o sebi najbolje i najopsirnije govori... :?

@Livija , molim te nastavi da pises...ti to yako dobro radis...uzivam u tvojim tekstovima... :wink:
 
Josh te nisu stigle suze...znaci da si josh u fazi odbijanja prihvatanja realnosti...pripremi se na to da ce te stici kada te bude proshao period ljutnje zato sto te je tako ostavio a bespomocna si. Kako uopste prihvatiti da je nesto konacno i neopozivo?? Livija,pokushaj da places...
 
sad ja kao treba da se praznim javno zarad visheg cilja... ono svi mi uzhivamo u tudjoj nesrecji pomalo.... ona nam je potrebna nekad.. kad padnemo da bi uvideli koliko smo zapravo srecjni... taj neki sistem..?
ne znam... nemam bash mnogo shta da kazhem.... samo ono shto mi se vrzma po glavi shto i inache radim... samo sada je dosta lichno.... osetljivo.. a nije lepo....
nekad sam tuzhna dok pishem.....
danas sam zvala psihologa.... do kraja ove nedelje cju oticji na razgovor.....
nekako sam prestravljena..... gomila nekih strahova samo navire.... i uopshte ne mogu sebi da se objasnim.....
 
Iivija:
e sigurno je onda bitno da pomenem da i ja imam kesha.....? misslim.....
sinocj sam se napila kao nikad..... i pevala i igrala i ljubila se i plakala..... mislila sam da ako se pravim da je otishao... da me je ostavio da je lakshe.... jer na posletq to je isto... ja sam u svakom sluchaju ostavljena.... a sad... shta jeste.... sada shta jeste.... nije bio njegov i izbor i ne vredi da plachem i u njegovo ime..... i tako sam poqshala da ne ostanem sama..... ni trenutka.... onda otupim..... i ne mogu pobecji od praznine.... i naprosto mi dodje da prerezhem vene..... nekad.... sada.....
uf.....
danas sam ishla da poqpim stvari iz perionice..... eh.. koshulje..... i shta s istim sada...?.. nemam smelosti da se odvojim od njih a josh mi je strashnije da ih zadrzhim.....
ah..... pogana agonija u kojoj nema izlaza sem nade da cje me jednom pregaziti i da onda jednostavno necju imati qda i moracju dalje....
danas je trebalo da izadjem na test..... nije bio tu da me probudi..... da me preslisha..... da me polije vodom..... za srecju i za chistocju qhinjskog poda..... lol
nedostaje mi.... opipljivo



razlog br4
 
Iivija:
posle ljubavi.... kada se ne ugasi.. vecj iz nekih vishih razloga prekine... nekih koji su van nashe mocji.... kada izgubite nekoga dok se josh uzhasno volite..... kako podneti? kada sve podsecja na ono shto je bilo..... u nekoj vrsti shoka sam... i... postoji neka smiona usamljenost sada... za koju verujem da cje me uvek pratiti....
kao... kao da se to nije trebalo desiti.....
situacija u kojoj nalazite neshto savrsheno.... neshto shto verujete da nikada necje umreti.... ne zaljubljenost.. obozhavanje.... sklad.... kao ona pricha o savrshenom uklapanju dve polovine jedne iste narandzhe.... a onda je jedna od njih naprasno odnesena nekom vishom silom... i vishe nema nade... sem mozhda ukoliko verujete u pronalazhenje u nekom narednom zhivotu..... u nekom buducjem vremenu.....
naime.... kako pobecji od bola koji sledi? od praznine.. koja cje vremenom rasti...?. kada znash da vishe nema nade.... da cje sve drugo biti samo bledi poqshaji onog necheg.. pravog... iskonskog.... da nishta necje biti priblizhno tome.... jer to su ipak samo slichne polovine nekih drugih narandzhi.....


Ovo je razlog br.1
 
Iivija:
na mojim rukama.... ne plachem..... plakala sam to jutro.... malo.... ruke su mi bile krvave josh.... nisam duglo smogla snage da ih operem.... spavala sam tako..... i kasnije... peshkir... josh je bio mokar od kako se tushirao.... krevet josh ima njegov miris.... sedishte u autu je i dalje prema njemu podesheno.... ne usudjujem se da otvarim frizhider.... qvao je.... svaki cjoshak ove qcje... svaki ugao ovog grada... svako lice koje vidim.... sve smo to nekad MI brojali.....
nisam mogla da se nateram da zube operem.... strah me je da cju izgubiti uqs....
a nisam zaplakala... nijednom..... onako zaista... nisam plakala..... ne mogu.... ne mogu da prihvatim... a bila sam... videla.... osetila neumitni miris smrti.... dotakla me je.... i napustila.... i odnela deo mene......
i ja sam sada ostala sama.... po prvi put mi je zhao shto nisam trudna....
znam.. da ma shta da se desi u meni cje zauvek ostati ona so.... no.... ne.. ne mogu da poverujem da sam zhiva.... ne razumem kako....

Ovo br.2
 
Iivija:
sad ja kao treba da se praznim javno zarad visheg cilja... ono svi mi uzhivamo u tudjoj nesrecji pomalo.... ona nam je potrebna nekad.. kad padnemo da bi uvideli koliko smo zapravo srecjni... taj neki sistem..?
ne znam... nemam bash mnogo shta da kazhem.... samo ono shto mi se vrzma po glavi shto i inache radim... samo sada je dosta lichno.... osetljivo.. a nije lepo....
nekad sam tuzhna dok pishem.....
danas sam zvala psihologa.... do kraja ove nedelje cju oticji na razgovor.....
nekako sam prestravljena..... gomila nekih strahova samo navire.... i uopshte ne mogu sebi da se objasnim.....

ono svi mi uzhivamo u tudjoj nesrecji pomalo.... ona nam je potrebna nekad.. .....

trazeci o tebi nesto deseto..... :shock: ......nisam se ni nadala da cu na ovakvu pricu naleteti..... :shock:
iskreno mi je zao kroz sta si sve prosla..........mada iz sve ove patnje nastaju psihicke posledice i ti si na vreme vidim preduzela ozbiljne korake,zvala psihologa...itd.....

nadam se da ce ti biti bolje!
 
da vidim.. pa hvala....
mislim.. ponudjen ko pochashcjen.... dodushe razlozi 1,2 i 4 i dalje ne razumem na shta se odnose....
al dobro.... bitno je da se ti brinesh i sve....
 
Pa sasvim mi je bzv da ja tu nesto mudrujem..............
u cudu sam sta ti se sve dogodilo
morala sam da nadjem razlog necijoj tj.tvojoj negativnosti
sad mi je jasno i donekle opravdano
 
ne budi takav fatalista,iako te razumem u onome sto osecas...ili da upotrebim omiljenu (a mozda i najpametniju) dzejmsbondovsku recenicu: `Nikad ne reci nikad...`... u poziciji odakle te cujem deluje mi kao da razmatras dozivljeno sa pozicije onog koji je to trpeo umesto onog ko je doprinosio tome...ljubav je misterija, skrivena u tami...treba uvek odatle poci (tvoje `nistavilo`) umesto zavrsiti `upaljen svetloscu` i posle ceo zivot zaliti za osecanjem sa te pozicije...ne zaboravi,bila si aktivan sudeonik...saucesnik :) mislim da mozes ostati nepovredjena samo gledajuci na stvar sa te strane.. jos jednom:da li ti ljubav daje za pravo da je samo konzumiras ili pak da je dajes?...resenje pitanja je resenje za tebe...iz tame doslo,u tamu se vratilo..`dvaput nista je nista`...ok,sad se izmotavam :)
 

Back
Top