Posle toga


Pakao grozni
opet me povuče u svoje dubine.
Duša gasne,
a srce mi tuče,
jer još snage tu je.
Ali snage za šta?
Zar za borbu stalnu
u život vraćajuć’ svoje mrtvo telo?
Za pokušaj da se uz strmine vučem
ostavljajuć’ tol’ke godine za sobom?
Zar iz tmine ove
u bljesak ponovo?
Ne, ne želim svetlost!
Neću sveži udah ja u ovo telo!
Tu, u memli...
Tu, u mraku...
Tu je mesto moje.
Tu gde prošlost živi
i aveti njene igraju se sa mnom.
Tu mi osta duša...

Posle toga ništa...
 
U čase kasne
kad već uspavana svest
prepušta da podsvest
na scenu nahrupi
nastupe i stari aveti
Ali sa svitanjem
svetlom obasjani
nestaju tamnih aveta obrisi
zaboravi na njih
kao da ih nikada srela nisi
nek ostanu samo
u ovoj pesmi zauvek svezani
:ok::heart::bye:
 

Back
Top