Imam dva američka buldoga. Arona i Malog. Mali je moj ljubimac. Veseo je, uvek spreman za igru. Rep ne staje. Tako je bilo do pre neki dan. U četvrtak smo ga odveli kod veterinara (dobrog, u koga imamo puno poverenja). Operisan mu je tumor na šapi. Rezultate očekujemo sledeće nedelje. Probudio se iz anestezije lako i te večeri je bio kao i ranije. radoznao, spreman za igru. Sutra ujutru posle šetnje dobio je alergiju na ujed insekta. Sav je bio otečen i u osipu. Krenulo je i gušenje. Na vreme smo reagovali i stigli brzo kod veterinara.Dobio je maksimalne doze kortiko preparata (dexason) i antihistaminike i bocu ipo infuzije. Osip se povukao, a otok jako malo i posle 2,5 sata provedena kod veterinara.Otok je spao prekjuče ujutru.Od prekjuče moj ljubimac više nije isti. U stanu je neveseo, ne reaguje kada ga zovem. Samo leži. Ne igra se sa Aronom. Puno pije vodu i napolju puno mokri. Toliko dugo da počnu da mu klecaju noge (po 2''3 min.) Apetit mu je odličan i napolju je veseo. Ne smemo da ga pustimo da trči zbog noge. Nije izgubio na snazi. Ako ga boli noga, pa valjda ga boli i napolju. Da li neko ima iskustvo sa ponašanjem psa posle totalne anestezije i posle primanja velikoh doza dexazona? Znači od subote se drastično promenio. Užasno mi je teško, jer sam kod njega volela tu životnu radost, energiju, zainteresovanost (sve što ovaj drugi pas nema). Da li sam nestrpljiva?