Poseta psihologu

AntunTun

Veoma poznat
Poruka
10.854
Nedavno sam vodjen primerima svojih prijatelja odluchio da odem kod psihologa, iskreno namuchio sam se da nadjem jednog, u nashoj maloj varoshi ih ima par i uglavnom su klinichki tj rade sa bolesnim ljudima. I kao chujem za tu jednu i odem kod nje, klinichki psiholog koji se bavi psihoanalizom. Sad neki ljudi su u poverenju prichali o seansama ili pregledima koje su proveli u plachu, ja sad nemam neke ogromne probleme da bih to ochekivao al bio sam vrlo znatizheljan. Elem, odem i evo idem vetj par meseci 1 sedmichno i super je stvar, svakom bih preporuchio. Za mene to nije nikakvo prosvetljenje, sve shto me pitala i sam sam se pitao, al veoma prija da imash takav razgovor, prijatelji, sestra brat, devojka, roditelj itd su dobri za razgovore al nisu struchni. Poenta je shto prichash sa nekim ko je "struchan" i ko zheli da te saslusha i razume, prija. Poshto sam ja jedan izuzetno plemenit chovek odluchio sam da svima pricham da idem kod psihologa, kod nas josh uvek vazhi to da samo bolesni treba da posetjuju, pa ko velim da pomognem razbijanje te zablude, medjutim nisam naishao na razumevanje svakodnevnih ljudi sa posla i slichno. Te pitam vas, bratju i sestre po tastaturi, sapatnike, da podelimo iskustva u vezi sa tim iskustvom i tako te stvari. Zapravo sam hteo da temu postavim drugde al se setih da ima forum, chudi me da nema tema poput ove, ako pak ima ovu izbrishite i prepustite zaboravu, ah.
 
Nedavno sam vodjen primerima svojih prijatelja odluchio da odem kod psihologa, iskreno namuchio sam se da nadjem jednog, u nashoj maloj varoshi ih ima par i uglavnom su klinichki tj rade sa bolesnim ljudima. I kao chujem za tu jednu i odem kod nje, klinichki psiholog koji se bavi psihoanalizom. Sad neki ljudi su u poverenju prichali o seansama ili pregledima koje su proveli u plachu, ja sad nemam neke ogromne probleme da bih to ochekivao al bio sam vrlo znatizheljan. Elem, odem i evo idem vetj par meseci 1 sedmichno i super je stvar, svakom bih preporuchio. Za mene to nije nikakvo prosvetljenje, sve shto me pitala i sam sam se pitao, al veoma prija da imash takav razgovor, prijatelji, sestra brat, devojka, roditelj itd su dobri za razgovore al nisu struchni. Poenta je shto prichash sa nekim ko je "struchan" i ko zheli da te saslusha i razume, prija. Poshto sam ja jedan izuzetno plemenit chovek odluchio sam da svima pricham da idem kod psihologa, kod nas josh uvek vazhi to da samo bolesni treba da posetjuju, pa ko velim da pomognem razbijanje te zablude, medjutim nisam naishao na razumevanje svakodnevnih ljudi sa posla i slichno. Te pitam vas, bratju i sestre po tastaturi, sapatnike, da podelimo iskustva u vezi sa tim iskustvom i tako te stvari. Zapravo sam hteo da temu postavim drugde al se setih da ima forum, chudi me da nema tema poput ove, ako pak ima ovu izbrishite i prepustite zaboravu, ah.

Lepo je sto si zadovoljan. A mogao si da naletis na nekog psihologa kretena, to sto je neko strucan ne znaci da zeli da pruzi svoje znanje.
Jedino sto je orgranicavajuce to sto si u malom mestu, pa nemas veliki izbor kada su u pitanju drugi modaliteti psihoterapije, jer psihoanaliza nije pogodna za sve probleme i za sve klijente, za mnoge je recimo pogodnija kognitivno-bihejvioralna terapija. U drzavnim ustanovama u vecim gradovima rade strucnjaci iz oblasti psihonalize i kognitivno bihejvioralne terapije (za manje gradove ne znam, ali psihologa sigurno ima) , a ostale modalitete necu ni da pominjem jer se uglavnom rade privatno. Ljudi treba da znaju da ako im odredjena psihoterapija ne prija ili osecaju da ne 'radi' za njih, da imaju i druge mogucnosti.
 
  • Podržavam
Reactions: DUH
Mermaid, ja idem kod te zhene privatno, s tim shto je ona sama ponudila da dolazim i u drzhavnu ustanovu u kojoj radi u terminima kad nema pacijente, chisto da ne bih platjao. Zapravo sam imao dilemu, da li je sve to samo nekakav snobizam, kao ja idem kod psihologa, osetjam da je pogreshno da dajem novac na neshto eto chisto nako. Pa kad sam joj to isprichao ona ponudi i besplatno, no nebitno. Ko shto rekoh, nishta previshe znachajno nije iskochilo u nashim razgovorima, niti ja osetjam da bilo shta ima, svakako imam probleme al ih prepoznajem i koliko mogu radim na reshavanju istih. Elem, shta je kognitivno-bihejvioralna terapija, ako je mogutje ukratno objasniti? Zapravo mi je veoma teshko da nadjem ljude koji me razumeju, koji u potpunosti kapiraju moje namere, motive, ideje, ideale i sve ostalo, tako da mi prija i samo to da neko potvrdno klimne glavom i kazhe u pravu si to je ispravno ti nisi lud nashe drushtvo je naopako xD
 
Nedavno sam vodjen primerima svojih prijatelja odluchio da odem kod psihologa, iskreno namuchio sam se da nadjem jednog, u nashoj maloj varoshi ih ima par i uglavnom su klinichki tj rade sa bolesnim ljudima. I kao chujem za tu jednu i odem kod nje, klinichki psiholog koji se bavi psihoanalizom. Sad neki ljudi su u poverenju prichali o seansama ili pregledima koje su proveli u plachu, ja sad nemam neke ogromne probleme da bih to ochekivao al bio sam vrlo znatizheljan. Elem, odem i evo idem vetj par meseci 1 sedmichno i super je stvar, svakom bih preporuchio. Za mene to nije nikakvo prosvetljenje, sve shto me pitala i sam sam se pitao, al veoma prija da imash takav razgovor, prijatelji, sestra brat, devojka, roditelj itd su dobri za razgovore al nisu struchni. Poenta je shto prichash sa nekim ko je "struchan" i ko zheli da te saslusha i razume, prija. Poshto sam ja jedan izuzetno plemenit chovek odluchio sam da svima pricham da idem kod psihologa, kod nas josh uvek vazhi to da samo bolesni treba da posetjuju, pa ko velim da pomognem razbijanje te zablude, medjutim nisam naishao na razumevanje svakodnevnih ljudi sa posla i slichno. Te pitam vas, bratju i sestre po tastaturi, sapatnike, da podelimo iskustva u vezi sa tim iskustvom i tako te stvari. Zapravo sam hteo da temu postavim drugde al se setih da ima forum, chudi me da nema tema poput ove, ako pak ima ovu izbrishite i prepustite zaboravu, ah.

Lepo je to sto nemas komplekse, i sto nemas predrasude, a imas hrabrost u ovo ludo vreme da pricas to. Tebi se i nista nesto teze i ne desava ali opet pricati javno da ides kod psihologa je malo rizicno...Yvek je tu crv sumnje onaj - Ma ako mu nije nista, ali cim je on otisao, ma tu nesto je poremeceno i nije normalno, cim on morao da ode, ma tu nesto ne stima, ma lud je bre. E tako razmisljaju nasi ljudi. A ne znaju da oni treba da odu isto kod psihologa a ne da dave i smaraju komsinicu uz kafu i traze indirektno savet od nje i sl, to nije njena struka (jedino ako je komsika psiho).

U principu, samo trebaju ove "estradne zvezde" da uhvate talas pomodarstva da je cool biti "otkacen" i znak prestiza ici kod "psiho-strucnjaka " i videcete veoma brzo ce to postati socijalno prihvatljivo i cool , bar kod ovih mladjih narastaja. To ce biti nesto slicno kao kada sada kazu, JAO STO ME NERVIRA SVE, BAS SAM NESTO U "DEPRI" .A reci da si u "depri" je debela bolest.ozbilja bolest. Tako i za ovo. Pisace ljudi jos malo na fejsbuk zidu ko ima koju oznaku pored slova F i bice to coool, kao sto se fudbaleri ponose i hvale koji broj nose na dresu.

Tebi jos jednom svaka cast, i da to je bas ono - Dovoljno je da te neko saslusa samo (makar to) a ti autosugestijom sugerises tebi da je on strucan, da zna sta radi, da je zainteresovan da te slusa i da ga neces nikako smoriti (jer je to odlucio da studira i zavrsi - znaci da ga zanima, ne mozes ga smoriti ili ostaviti "los utisak" ili se obrukati) , i onda uopste nema anksioznosti nego je covek totalno opusten i nema nikakvih mogucih stresora. e sad, nije uvek tako lako bas, zavisi od psihickog stanja coveka, ili hajde da upotrebim pezorativ - pacijenta.Ja vise volim termin "stranka/klijent" ili narodski - "musterija".
 
Mermaid, ja idem kod te zhene privatno, s tim shto je ona sama ponudila da dolazim i u drzhavnu ustanovu u kojoj radi u terminima kad nema pacijente, chisto da ne bih platjao. Zapravo sam imao dilemu, da li je sve to samo nekakav snobizam, kao ja idem kod psihologa, osetjam da je pogreshno da dajem novac na neshto eto chisto nako. Pa kad sam joj to isprichao ona ponudi i besplatno, no nebitno. Ko shto rekoh, nishta previshe znachajno nije iskochilo u nashim razgovorima, niti ja osetjam da bilo shta ima, svakako imam probleme al ih prepoznajem i koliko mogu radim na reshavanju istih. Elem, shta je kognitivno-bihejvioralna terapija, ako je mogutje ukratno objasniti? Zapravo mi je veoma teshko da nadjem ljude koji me razumeju, koji u potpunosti kapiraju moje namere, motive, ideje, ideale i sve ostalo, tako da mi prija i samo to da neko potvrdno klimne glavom i kazhe u pravu si to je ispravno ti nisi lud nashe drushtvo je naopako xD

Kognitivno-bihevioralna terapija je psihološki pristup koji je zasnovan na naučnim principima i za koji su istraživanja pokazala da je efikasan za širok raspon problema. Klijenti i terapeuti zajedno rade na identifikovanju i razumijevanju problema u terminima odnosa između misli, osjećanja i ponašanja. Pristup je obično usmjeren na teškoće ovdje i sada, i zasniva na razvijanju zajedničkog pogleda na klijentove probleme. To vodi određivanju individualiziranih, vremenski ograničenih ciljeva i strategija tretmana koji se kontinuirano nadgledaju i evaluiraju. Kognitivno-bihejvioralni terapeuti rade s pojedincima, porodicama i grupama. Ovi pristupi se mogu koristi u pomaganju bilo kome, bez obzira na sposobnosti, kulturu, rasu, pol ili seksualnu preferenciju.

Kognitivno-bihejvioralni terapeuti su obično stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja, kao što su psiholozi, doktori, socijalni radnici, savjetnici i sl. Iako svi kognitivno-bihejvioralni terapeuti dijele gore navedene principe, pojedinačni terapeuti mogu sebe nazivati kognitivnim terapeutima, bihejvioralnim terapeutima, kognitivno-bihejvioralnim terapeutima ili racionalno-emotivno-bihejvioralnim terapeutima. Ovi različiti nazivi obično ukazuju na preferencije i trening pojedinačnih terapeuta u primjeni specifičnih tehnika koje se usmjeravaju direktno na problematične misli, pretpostavke i uvjerenja (kognitivni terapeuti), tehnika koje se usmjeravaju direktno na ponašanja (bihejvioralni terapeuti) ili kombinaciju tehnika koje se usmjeravaju i na misli i na ponašanja (kognitivno-bihejvioralni terapeuti i racionalno-emotivno-bihejvioralni terapeuti). Bez obzira koji od ovih naziva koristili, uobičajeno je da se pristup naziva kognitivno-bihejvioralna terapija ili skraćeno KBT. Najvažnije je da svi terapeuti teže da pomognu klijentima da postignu željene promjene u načinu njihovog mišljenja, osećanja i ponašanja.

Sljedeći primjer ilustruje kako misli, osjećanja i ponašanja mogu uticati na nas.
"Jasmina je bila skoro zaspala kada je zazvonio telefon. Telefon je prestao da zvoni prije nego što je uspjela da podigne slušalicu. U posljednje vreme patila je od anksioznosti i depresije. Istog trenutka pomislila je na svoju kćerku Anu, koja se nedavno preselila u Brčko. Pomislila je: "Mora da se Ani nešto dogodilo! Sigurno je policija htjela da me obavijesti da je Ana doživjela tešku nesreću." Osjetila je kako je zavrće u stomaku i kako joj srce lupa na pomisao da se Ani moglo nešto desiti. Misli su joj nekontrolisano navirale i plašila se da gubi razum. Nekoliko puta je okrenula Anin telefonski broj, ali niko nije odgovarao. To je shvatila kao još jedan dokaz da se Ani nešto desilo. Jasmina se osjećala toliko uspaničeno da je cijele noći ostala budna i pored toga što je uzela dodatnu dozu lijekova. Osjećala se prestravljeno razmišljajući o svim mogućim stvarima koje su se mogle desiti Ani i čak je pomišljala da nazove bolnicu u Brčkom. Sljedećeg jutra saznala je od Ane da je sa njom sve u redu i da je prenoćila kod prijatelja. I pored toga, Jasmina je ostala uznemirena i osjećala se nesposobnom da ode na posao."

ŠTA SE DOGAÐA U KOGNITIVNIM I BIHEJVIORALNIMA TERAPIJAMA?

U kognitivno-bihejvioralnoj terapiji terapeut i klijent sarađuju kako bi:
razvili zajedničko razumijevanje klijentovog problema
utvrdili na koji način klijentov problem utiče na njegovo mišljenje, ponašanje, osjećanja i svakodnevno funkcionisanje.
Na osnovu shvatanja klijentovog problema, terapeut i klijent zajedno rade na određivanju ciljeva terapije i dogovaraju se oko plana tretmana. Terapija je usmjerena na omogućavanje klijentu da osmisli rješenja za svoje probleme, koja će mu biti od veće pomoći od onih pokušaja koje je klijent do sada imao. To često podrazumijeva da klijent između dvije seanse isprobava primjenu novih rješenja.

Terapija se odvija tokom dogovorenog broja seansi. Broj seansi varira u zavisnosti od prirode i težine klijentovog problema. Seanse su najčešće jednom sedmično i traju jedan sat. Terapija obično traje 10 do 15 seansi, ali u nekim slučajevima traje znatno kraće ili duže. Nakon završetka tretmana terapeut i klijent se obično dogovore oko ograničenog broja naknadnih seansi kako bi održali postignuti napredak.

ZA KOJE VRSTE PROBLEMA KBT MOGU BITI OD POMOĆI?

Sprovedena su brojna istraživanja efikasnosti kognitivno-bihejvioralne terapije. Utvrđeno je da se radi o efikasnom obliku psihoterapije, posebno u tretmanu sljedećih poremećaja:

· anksioznost i napadi panike
· fobije (npr. agorafobija, socijalna fobija)
· sindrom hroničnog umora
· depresija
· opsesivno - kompulzivni poremećaj
· problemi ishrane
· seksualni problemi i problemi u partnerskim odnosima
· problemi djece i adolescenata
· problemi povodom opšteg zdravstvenog stanja
· hronični bol
· problemi navika (npr. tikovi)
· bijes
· problemi droge i alkohola
· shizofrenija i psihoze
· problemi povezani sa teškoćama u učenju
· bipolarni poremećaj
· post-traumatki stresni poremećaj
· poremećaj spavanja
Kognitivno-bihejvioralna terapija se može koristiti samostalno ili u kombinaciji s lijekovima, u zavisnosti od težine i prirode svakog klijentovog problema.

(edit: bRu zli ne zna za krace! Pitaj bilo koga sa foruma :-p )
 
Kognitivno-bihejvioralna terapija (skraćeno: KBT, eng. Cognitive Behavioral Therapy) je oblik psihoterapije koji naglašava važnost uloge mišljenja u onome šta osjećamo i kako se ponašamo. Kognitivno-bihejvioralni terapeuti uče da, kada je naš mozak zdrav, onda je naše mišljenje to koje prouzrokuje da se osjećamo i ponašamo na određen način. Zbog toga je, ukoliko doživljavamo osjećanja koja ne želimo ili se ponašamo na način koji ne želimo, važno identifikovati razmišljanja koja uzrokuju ta osjećanja i ponašanja, te naučiti kako ih zamjeniti ili zauzeti drugačiji odnos prema razmišljanjima i emocijama koja vode reakcijama koje želimo.

Razvoj ovog pristupa tekao je kroz tri talasa: prvi su predstavljale bihejvioralne terapije zasnovane na klasičnom i operantnom uslovljavanju, drugi su kognitivne terapije zasnovana na mijenjanju kognicija i socijalnom učenju, a treći su majndfulnes (eng. mindfulness) terapije zasnovane na prihvatanju i punoj svijesnosti.

Iz ovih talasa proizašao je veliki broj pojedinačnih tehnika za koje je naučno dokazano da su efikasne za tretiranje ograničenog raspona psiholoških problema - od kojih su najpoznatije sistematska desenzitizacija (Wolpe), terapija izlaganjem (Marks), itd. - kao i više obuhvatnih, teorijski konzistentnih i empirijski dokazanih pristupa koje su priznati stručnjaci razvili kao kompleksne tretmane za brojne psihološke probleme - istorijskim redom: racionalno-emotivno-bihejvioralna terapija (Ellis), kognitivna terapija (Beck), kognitivno-bihejvioralna modifikacija (Meichenbaum), dijalektička bihejvioralna terapija (Linehan), terapija prihvatanjem i posvećenošću (Hayes), kognitivna terapija zasnovana na punoj svijesnosti (Segal), itd.

Neke od kognitivno-bihejvioralnih terapija su dominatno fokusirane na redukciju simptoma i tretiranje dijagnostički definisanih poremećaja, dok druge - tzv. egzistencijalističko-humanističke kognitivno-bihejvioralne terapije, kao što su racionalno-emotivno-bihejvioralna terapija (REBT) i terapija prihvatanjem i posvećenošću (ACT) - idu korak dalje, te pored uspješnog oslobađanja ljudi od psihološkog bola i patnje, omogućavaju i ostvarivanje ličnih potencijala za ispunjen i smislen život, kroz djelovanje u pravu inspirisanja i motivisanja ljudi da promijene svoj život na bolje. Ipak, većina kognitivno-bihejvioralnih terapija ima sljedeće karakteristike:

1. KBT je zasnovana na kognitivnom modelu emocionalnih reakcija
Kognitivno-bihevioralna terapija je zasnovana na naučnoj činjenici da naše misli uzrokuju naša osjećanja i ponašanja, a ne spoljašnje stvari same po sebi, kao što su ljudi, situacije ili događaji. To znači da mi možemo promjeniti način na koji mislimo s ciljem da se osjećamo i djelujemo bolje iako se situacija nije promjenila.

2. KBT je kraća i vremenski ograničena
Kognitivno-bihejvioralna terapija spada među “najbrže” terapije po postizanju željenih terapijskih rezultata. Prosječan broj susreta koje klijent ima (bez obzira na vrstu problema) je samo 10 do 16. Drugi oblici terapije, kao što je psihoanaliza, mogu trajati godinama. Ono što omogućava KBT-u da bude kraća od drugih je visoko instruktivna priroda i činjenica da uključuje domaće zadatke.

3. Pouzdan terapeutski odnos je neophodan za efektivnu terapiju, ali nije u fokusu
Neki oblici terapije pretpostavljaju da je glavni razlog zbog kojeg je ljudima bolje postojanje pozitivnog odnosa između terapeuta i klijenta. Kognitivno-bihejvioralni terapeuti vjeruju u važnost dobrog, pouzdanog odnosa, ali i da to nije dovoljno. KBT terapeuti vjeruju da se klijenti mjenjaju kada nauče da misle drugačije. Zbog toga su KBT terapeuti fokusirani na podučavanje racionalnim samo - savjetujućim vještinama.

4. KBT je zajednički rad teraputa i klijenta
Kognitivno-bihejvioralni terapeut teži da nauči šta klijent želi od svog života (njegove ciljeve) i da mu zatim pomogne da postigne te ciljeve. Terapeutova uloga je da sluša, podučava i ohrabruje, dok je klijentova uloga da govori, uči i koristi ono što je naučio.

5. KBT je zasnovana na stoičkoj filozofiji
Kognitivno-bihejvioralna terapija ne govori ljudima šta da osjećaju. Ipak, većina ljudi koji traže terapiju ne želi da se osjeća onako kako se osjeća. KBT uči korišćenju, a u najgorim slučajevima smirivanju osjećanja kada smo suočeni sa neželjenim situacijama. Takođe se podvlači činjenica da nam se neželjene situacije dešavaju bez obzira da li smo mi zbog njih uznemireni ili ne. Ako smo uznemireni zbog naših problema, mi imamo dva problema – problem i našu uznemirenost zbog njega. Većina razumnih ljudi želi da ima što je moguće manji broj problema.

6. KBT koristi sokratovski metod
Kognitivno-bihejvioralni terapeuti žele da postignu veoma dobro raumjevanje briga svojih klijenata. Zbog toga oni često postavljaju pitanja. Oni takođe ohrabruju svoje klijente da postavljaju pitanja o sebi, npr. “Kako ja znam da se oni zaista smiju meni?” “Da li je moguće da se smiju nečemu drugom?”

7. KBT je strukturisana i direktivna
Kognitivno-bihejvioralni terapeuti imaju specifičan program rada za svaki susret. Specifične tehnike i koncepti se uče tokom svakog susreta. KBT je fokusirana na pomaganje klijentu u postizanju ciljeva koje je sam postavio. U tom smislu KBT je direktivna. Ipak, KBT terapeuti ne govore svojim klijentima šta da rade – oni radije uče klijente kako da rade.

8. KBT je bazirana na edukativnom modelu
KBT je zasnovana na naučno podržanoj pretpostavci da je većina emocionalnih i ponašajnih reakcija naučena. Zbog toga je cilj terapije da pomogne klijentu da se oduči od svojih neželjenih reakcija i da nauči nove načine reagovanja. KBT terapeuti se ne predstavljaju kao “sveznajući”, ali je pretpostavka da ukoliko je klijent znao ono što terapeut ima da ga nauči, klijent ne bi imao emocionalne i ponašajne probleme koje ima.
Upravo zbog toga u KBT-u nema “samo razgovaramo”. Ljudi mogu “samo razgovarati” s bilo kim.
Edukativni karakter KBT-a pruža i posebnu dobit, a to je da vodi dugoročnim rezultatima. Naime, kad ljudi tokom KBT razumiju kako i zašto im ide dobro (i kako i zašto im prije tretmana nije išlo dobro), oni mogu da nastave da rade to što su naučili tokom tretmana s ciljem da im i dalje ide dobro (i da prestanu da rade ono zbog čega im prije nije išlo dobro).

9. KBT teorija i tehnike se oslanjaju na induktivni model
Glavni aspekt racionalnog mišljenja je da je on zasnovan na činjenicama, a ne na pretpostavkama. Mi se često uznemirujemo oko stvari kada one, u stvari, nisu onakve za kakve ih mi smatramo. Kada bismo to znali, ne bi smo gubili vrijeme uznemiravajući se. Zato nas induktivni metod ohrabruje da posmatramo naše misli kao pretpostavke koje mogu biti dovedene u pitanje i testirane.
Postoji preko 25 veoma uobičajenih grešaka u mišljenju koje ljudi prave i koje ih dovode do toga da ne poznaju činjenice.

10. Zadaća je osnovna karakteristika KBT-a
Da ste, kada ste pokušavali da naučite tablicu množenja, provodili samo jedan sat sedmično učeći je, mogli biste se i danas pitati koliko je 5 x 5. Istina je da ste vjerovatno proveli veoma mnogo vremena kod kuće aktivno učeći tablicu množenja.
Isti je slučaj sa psihoterapijom. Postizanje cilja bi trajalo veoma dugo (ako bi do njega uopšte došlo) ukoliko bi sve što osoba radi bilo razmišljanje o tehnikama i konceptima koje uči samo jedan sat sedmično. Zbog toga KBT terapeuti zadaju klijentima zadatke i ohrabruju ih da vježbaju tehnike kojima su podučeni.
 
Nedavno sam vodjen primerima svojih prijatelja odluchio da odem kod psihologa, iskreno namuchio sam se da nadjem jednog, u nashoj maloj varoshi ih ima par i uglavnom su klinichki tj rade sa bolesnim ljudima. I kao chujem za tu jednu i odem kod nje, klinichki psiholog koji se bavi psihoanalizom. Sad neki ljudi su u poverenju prichali o seansama ili pregledima koje su proveli u plachu, ja sad nemam neke ogromne probleme da bih to ochekivao al bio sam vrlo znatizheljan. Elem, odem i evo idem vetj par meseci 1 sedmichno i super je stvar, svakom bih preporuchio. Za mene to nije nikakvo prosvetljenje, sve shto me pitala i sam sam se pitao, al veoma prija da imash takav razgovor, prijatelji, sestra brat, devojka, roditelj itd su dobri za razgovore al nisu struchni. Poenta je shto prichash sa nekim ko je "struchan" i ko zheli da te saslusha i razume, prija. Poshto sam ja jedan izuzetno plemenit chovek odluchio sam da svima pricham da idem kod psihologa, kod nas josh uvek vazhi to da samo bolesni treba da posetjuju, pa ko velim da pomognem razbijanje te zablude, medjutim nisam naishao na razumevanje svakodnevnih ljudi sa posla i slichno. Te pitam vas, bratju i sestre po tastaturi, sapatnike, da podelimo iskustva u vezi sa tim iskustvom i tako te stvari. Zapravo sam hteo da temu postavim drugde al se setih da ima forum, chudi me da nema tema poput ove, ako pak ima ovu izbrishite i prepustite zaboravu, ah.

Zaludni ljudi, zaludne zabave traže, a očigledno i pronalaze. Ako nemaš problem kako i sam kažeš, koji moj će ti psiholog, nije ti dovoljno da sa prijateljima podeliš neka razmišljanja, baš.
Biće da ipak imaš ogroman problem, a samom sebi nećeš da priznaš, jer kako drugačije okarakterisati osobu koja kaže da nema problem a mesecima posećuje psihologa, hmm.
I ja posećujem psihologa, ali ipak priznajem da imam problem, imam problem sa bolesnom sestrom, sa svojim gledanjem na njenu bolest, sa svojom svešću da i ja mogu biti bolesna, a da ne pričamo o tome da imam decu, znači, genetika, nasledne bolesti itd....
Aj pa budi pametan i reci mi kako to može da bidne da nemaš problem a da posećuješ psihologa, ha, ha, haaaaaa
 
Ja sam bio...dijagnoza mi je bila...da sam opsesivno - kompulzivan...usmeren sam na psihijatra...i držali su me u Lazi u onom valjda odeljenju za afektivni mentalni poremećaj, mada nisu ni bili sigurni da li sam za tamo...posle mi nažvrljali neku otpusnu listu i to jedva...kao izlečen sam...od svega...naveli tamo kompleks više vrednosti, pun fiks ideja...ponekad nasilan...želja za kontrolom i tako...ma bruka živa...i to sve samo zato što me devojka naterala da odem kod njene drugarice psihijatra...mislim...sve kao zezancija...a kolike probleme posle čovek navuče...
 
Zaludni ljudi, zaludne zabave traže, a očigledno i pronalaze. Ako nemaš problem kako i sam kažeš, koji moj će ti psiholog, nije ti dovoljno da sa prijateljima podeliš neka razmišljanja, baš.
Biće da ipak imaš ogroman problem, a samom sebi nećeš da priznaš, jer kako drugačije okarakterisati osobu koja kaže da nema problem a mesecima posećuje psihologa, hmm.
I ja posećujem psihologa, ali ipak priznajem da imam problem, imam problem sa bolesnom sestrom, sa svojim gledanjem na njenu bolest, sa svojom svešću da i ja mogu biti bolesna, a da ne pričamo o tome da imam decu, znači, genetika, nasledne bolesti itd....
Aj pa budi pametan i reci mi kako to može da bidne da nemaš problem a da posećuješ psihologa, ha, ha, haaaaaa

Zasto da ne ide?
Psiholog nije psihijatar!
Moze npr da ode da pita psihologa da li danas da obuce zeleni ili braon dzemper. On sam ne moze da odluci i ima konflikt dvostrukog privlacenja npr.

Tvoj odgovor je klasicna predrasuda i predstava sta je psiholog i sta radi....Cista klasika za prosecnog Srbina. To je za bolesne i one lude, aaaa sta cu ja tamo.

Postoji i nesto sto se zove prevencija.I mentalna higijena. U svakom slucaju bolje da ode kod psihologa NEGO DA SMARA PRIJATELJE. Prijatelji iako su nam prijatelji nisu bas raspolozeni da te slusaju kako ti drobis 3 sata o tome da li je zid beo ili crn. Mislim, hoce oni da te saslusaju i da ti pomognu kada ti je najteze, ali svakog dana da ih smaras o nekim nevaznim stvarima koje ti i nisu toliko bitne - PA IZLUDEO BI IH. To ne rade prijatelji...To rade psiholozi.Oni slusaju i postavljaju pitanja. Sa prijateljima radis druge stvari.Neke zabavne stvari.

I zasto mi morao da ima neki problem pa ga sada kao krije? Ja ne znam jednog coveka da nema neki problem koliko god mali bio. A psiholog je taj koji ce najbolje pomoci da se taj problem bilo kakav bio resi. Onda mozemo reci da svako ima neki problem, pa i ne moze ispasti po tvome da on ide a nema neki problem.

Svakom bi trebao po jedan psiholog nego mi nemamo standarad da imamo licnog psihologa koji ce brinuti o nama. Kada bi sve znala sta ima u pojedinim ljudima koji se deklarisu kao "normalni, nije mi nista " ....E tek kad go izadje na ulicu sa AK47 i pocne da ubija ljude, e tek se tada prica da mu "nesto fali" da je lud. A da je redovno isao kod psihologa dok je bio "normalan" i "kada mu nista nije falilo", ne bi ni doslo do ludosti, jedino ukoliko je organski uzrocnik bio u pitanju.
 
Ja sam bio...dijagnoza mi je bila...da sam opsesivno - kompulzivan...usmeren sam na psihijatra...i držali su me u Lazi u onom valjda odeljenju za afektivni mentalni poremećaj, mada nisu ni bili sigurni da li sam za tamo...posle mi nažvrljali neku otpusnu listu i to jedva...kao izlečen sam...od svega...naveli tamo kompleks više vrednosti, pun fiks ideja...ponekad nasilan...želja za kontrolom i tako...ma bruka živa...i to sve samo zato što me devojka naterala da odem kod njene drugarice psihijatra...mislim...sve kao zezancija...a kolike probleme posle čovek navuče...

Ne verujem u tvoju pricu.Izmislio si.
 
moja preporuka je da imas uvek negde konkretan razlog zasto tamo ides i da pratis resavanje svog problema, nije to placeni drugar koji te slusa. a i sve sto tamo ispricas MOZE negde da iscuri a da ti ne zelis. iako kao postoji ta etika struke itd. ali koga danas briga za etiku?
ima prednosti ali sta znam. mislim da mi je bivalo bitno da imam kontrolu nad tom seansom, kada nisam imala previse sam brbljala, ona me je kao podsticala, ali sam se posle osecala malo smuceno
i problem je sto se zadovoljstvo placa ...
takodje ako si sklon da sebi radis neke mozda nezdrave stvari oni ce gledati da te odgovore od toga iako se tebi mozda bolji deo zivota zasniva na tome. tako sad zamisljam da sam avangardna
 
"Važno je, možda, i to da znamo
covek je željen, tek ako želi.
I ako celoga sebe damo,
tek tada i možemo biti celi.

kad to radis onda moze da boli bash jako i da se poludi tako da ti se ceo danasnji zivot zasniva da ne dajes sebe skroz. onda sam prihvatila to i dobro je. ali zato smo malo mozda jadni i volimo stara vremena. moguce da lupetam ali svidja mi se :I
 
kbt je kao valjda racionalan pristup zivotu i problemu, npr napises svoje obaveze i pluseve kad ih uradis. pa kao kad treba da doneses odluku... malo podseca mene na one knjige o samopomoci. nece da te pitaju kad si se drogirao, s kim, koga si privodio u parku, nastavnicu, babu i slicno?? nego napises "- ne privoditi svoju nastavnicu u petak" i onda posle lupis plus ako je nsii priveo. mozete i da pricate o tome. i mislim da se mora imati u vidu "sta ako taj psiholog, ta vazna osoba, odjednom nestane (moze da se razboli)" da ne postanes vezan i zavistan sto nekad nije lako. inace od mene su 2x digli ruke, doduse ovo drugo kao ...kao mozda sam za psihica jaceg i to ali to je zacarani krug gde kad udjes ... mozes da ne izadjes
ne znam sve je to vrlo nesavrseno zapravo. ali ok

smirila me je malo nekim racionalnim pitanjima i svidjalo mi se da crtam. ali ne mozemo zanemariti neko crnilo sta znam mada pun ih je grad ...
 
Poslednja izmena:
da ja onda ne idem u savetovaliste sta ako mi nadju da sam stvarno malko pomeren i zatvore me u lazuu?

ne mogu da te zatvore na silu valjda, mozda ako si nesto bas prso mogu ili pokusao da se ubijes, ako nema neko da preuzme odgovornost
a sta ynam mozda cu opet ici kod njih, ali i oni zavisi sa kim rade, znaci razlicito gleda neko ko radi npr sa studentima stalno na studenta, neko ko radi sa bas teskim slucajevima itd, neko ko radi ovako... a sta cemo sa MK ultrom. mozda je to ipak neko bezanje???
 
Poslednja izmena:

Back
Top