Izbegavam da te pogledam u oči,
Izbegavam susret pogleda dva,
Na ovom putovanju,
Ne želim da tvoj pogled u moj zaluta.
Zašto je tako,
Ne znaš ti,
Vrlo dobro znam samo ja,
Više od svega, ne želim da neko nastrada.
Rekao bi da je suludo
Da ne treba da me bude strah,
No, nije to ono što mene sada brine,
Već ono što se izrodi iz slučajna pogleda dva.
U tom trenutku sjajne,
Zelenom obavijene zenice crne
Zar to ne sluti na lepotu pašnjaka
koji mami u crnu rupu bezbrižne srne.
Želim da shvatiš da...
Koliko god delovao bezazleno,
Pogled u ta oka dva...
Zapravo, nije samo priča ni malo naivna.
Utočište suza,
Radosnih, bolnih i tužnih
Zar oči nisu nekada prokletstvo budnih,
Iluzija uma, u slikama katkad halunacija čudih.
Oči uistinu mogu biti i ogledalo duše,
ali ipak se priseti šta nas sujeverni uče,
Toga se seti kad te omami veća čežnja i od razuma,
Jednostavno: "U slomljenom ogledalu se ne ogleda".
K.V.
Izbegavam susret pogleda dva,
Na ovom putovanju,
Ne želim da tvoj pogled u moj zaluta.
Zašto je tako,
Ne znaš ti,
Vrlo dobro znam samo ja,
Više od svega, ne želim da neko nastrada.
Rekao bi da je suludo
Da ne treba da me bude strah,
No, nije to ono što mene sada brine,
Već ono što se izrodi iz slučajna pogleda dva.
U tom trenutku sjajne,
Zelenom obavijene zenice crne
Zar to ne sluti na lepotu pašnjaka
koji mami u crnu rupu bezbrižne srne.
Želim da shvatiš da...
Koliko god delovao bezazleno,
Pogled u ta oka dva...
Zapravo, nije samo priča ni malo naivna.
Utočište suza,
Radosnih, bolnih i tužnih
Zar oči nisu nekada prokletstvo budnih,
Iluzija uma, u slikama katkad halunacija čudih.
Oči uistinu mogu biti i ogledalo duše,
ali ipak se priseti šta nas sujeverni uče,
Toga se seti kad te omami veća čežnja i od razuma,
Jednostavno: "U slomljenom ogledalu se ne ogleda".
K.V.