sokvisnja
Iskusan
- Poruka
- 5.908
Citam danas u novinama clanak o coveku koji je zadavio zenu a posle ubio i sebe. Ostavio je oprostajno pismo gde je objasnio kako ne moze vise da izdrzi pritisak. U nastavku clanka pise da je imao ljubavnicu vec neko vreme i da se stalno svadjao sa zenom, a da je ceo grad znao za njega i ljubavnicu.
Bez sumnje, ovde se radi o bolesnom coveku, da se odmah ogradim, jer oduzeti drugome i sebi zivot moze samo bolestan covek. Ali nesto razmisljam o porodicnom nasilju koje je u nasem drustvu vrlo rasprostranjeno. Sa jedne strane stalno kudimo zapadni svet kako su previse liberalni, a kunemo se u nase "vrednosti". A ustvari, previse krut stav uglavnom vodi u tragediju, sto mozemo i videti u praksi. To sto su ljudi uceni da je kraj sveta ako zena hoce da ode, da je uzas ako se muz zaljubio u drugu, stvara preveliki pritisak i ljudi pucaju.
Lepo je promovisati vrednosti i ljudi trebaju u nekoj meri da obuzdavaju sebe, svoje potrebe, zelje i nagone ali do koje mere? Citam da su ljudi komentarisali "kamo srece da je ostavio zenu i poceo novi zivot sa ljubavnicom"...a da se tragedija nije dogodila i da je to uradio, isti koji to sada kazu bi ga proglasili monstrumom, stokom muskom koja je ostavila zenu i dvoje male dece.
Kao i kada se prica o stopi razvoda kao necem losem, ali da li je tako? Da li odsustvo razvoda govori o tome da su ljudi srecni i zadovoljni? I da li onda mozemo o tome pricati kao o "vrednostima"?
Bez sumnje, ovde se radi o bolesnom coveku, da se odmah ogradim, jer oduzeti drugome i sebi zivot moze samo bolestan covek. Ali nesto razmisljam o porodicnom nasilju koje je u nasem drustvu vrlo rasprostranjeno. Sa jedne strane stalno kudimo zapadni svet kako su previse liberalni, a kunemo se u nase "vrednosti". A ustvari, previse krut stav uglavnom vodi u tragediju, sto mozemo i videti u praksi. To sto su ljudi uceni da je kraj sveta ako zena hoce da ode, da je uzas ako se muz zaljubio u drugu, stvara preveliki pritisak i ljudi pucaju.
Lepo je promovisati vrednosti i ljudi trebaju u nekoj meri da obuzdavaju sebe, svoje potrebe, zelje i nagone ali do koje mere? Citam da su ljudi komentarisali "kamo srece da je ostavio zenu i poceo novi zivot sa ljubavnicom"...a da se tragedija nije dogodila i da je to uradio, isti koji to sada kazu bi ga proglasili monstrumom, stokom muskom koja je ostavila zenu i dvoje male dece.
Kao i kada se prica o stopi razvoda kao necem losem, ali da li je tako? Da li odsustvo razvoda govori o tome da su ljudi srecni i zadovoljni? I da li onda mozemo o tome pricati kao o "vrednostima"?