Porez i ostala davanja - može li jednostavnije ???

Предлоге могу да дају сва удружења привредника,али то могу чинити и појединци.
Predloge kome, ministarstvu finansija? Svi privrednici su još uvek u PK, koja formalno ne postoji par godina.
To su najobičnije gluposti, navedi mi udruženje privrednika koje je samostalno, kao i bilo čega što nije tajkunizovano?
Svi mi i dalje finansiramo PK koja ne postoji
 
Poslednja izmena:
Evo, javilo mi se !

Prostiji sistem oporezivanja ( trgovinskih i uslužnih radnji i radnjica ),
bez fiskalne,
bez knjigovođa,
a da svi trče da se prijave :

Preduzetnik prijavljuje :

- lokaciju prodaje, odnosno pružanja usluga
- površinu prodajnog odnosno radnog mesta
- najvišu cenu proizvoda koje prodaje, odnosno usluge koju daje

Poresko mu daje poresku knjižicu u kojoj piše :

Preduzetnik taj i taj
prodaje proizvode ili vrši usluge do te najviše cene
u objektu tolike kvadrature ( može i površina tezge )
u poreskoj zoni 1, 2, 3, 4 ...

Poreska knjižica mora uvek biti na radnom - prodajnom mestu.
U poresku knjižicu se upisuju i mesečne uplate ( kao nekad taxisti ).

Kada dođe inspektor na radno - prodajno mesto,
dužan si da mu pokažeš p. knjižicu
i da on vidi da li prodaješ, ili vršiš usluge u skladu sa onim što piše u njoj
i naravno, da li si redovan platiša.

U sledećim postovima ću objasniti detaljnije.
 
Poslednja izmena:
To on kaze da vodi knjige?
Da taj covek ima neku radnjicu i da tamo prodaje to isto onda bi morao da ima tu kasu.
Ovako mu se veruje na rec?
A sto nema kasu?

ja sam jedan od takvih, sto sve to placam, nemam kasu jer su sada nesto produzili pa posle kao netreba, inace istina, radio sam i na ulici, mnogo manje su kazne, i na pijaci, ako kazes da nemas nista, inace firma ti onda sluzi samo kao prokrice da dobijes tezgu jer nemozes na fizicko lice, a on da nema firmu i da neplaca, ne bi mogao ni da ima stalnu tezgu (cak i porez ako neplati nemoze da produzi ugovor, apr izdaje potvrdu da je firma aktivana, i na svakis 6 meseci se vadi radi produzetka ugovora)
izdaci su jos i lokal jer nemozes da otvoris firmu na tezgi, a onda izdvojeno prodajno mesto pa i toj opstini porez, a ako neodradis sve tezga ode drugome, tako da je veca sansa da te nelaze ako je stalno na istom mestu!
 
Evo, javilo mi se !

Prostiji sistem oporezivanja ( trgovinskih i uslužnih radnji i radnjica ),
bez fiskalne,
bez knjigovođa,
a da svi trče da se prijave :

Preduzetnik prijavljuje :

- lokaciju prodaje, odnosno pružanja usluga
- površinu prodajnog odnosno radnog mesta
- najvišu cenu proizvoda koje prodaje, odnosno usluge koju daje

Poresko mu daje poresku knjižicu u kojoj piše :

Preduzetnik taj i taj
prodaje proizvode ili vrši usluge do te najviše cene
u objektu tolike kvadrature ( može i površina tezge )
u poreskoj zoni 1, 2, 3, 4 ...

Poreska knjižica mora uvek biti na radnom - prodajnom mestu.
U poresku knjižicu se upisuju i mesečne uplate ( kao nekad taxisti ).

Kada dođe inspektor na radno - prodajno mesto,
dužan si da mu pokažeš p. knjižicu
i da on vidi da li prodaješ, ili vršiš usluge u skladu sa onim što piše u njoj
i naravno, da li si redovan platiša.

Lokacija

Lokacija prodaje ili vršenja usluga se utvrđuje
radi pripadanja određenoj poreskoj zoni.

Poreske zone su :
- najskuplja 1, to je Knez Mihajlova u Beogradu ( i slične po Srbiji, ako ih ima )
- najjeftinija xy, to je na nekoj planini, nema naselja, nema ništa, prodaješ medvedima ..

Za pružaoce usluga, ako usluge pružaju na terenu ( nemaju radnju kao automehaničari i sl. )
takođe prijavljuju zonu gde rade.
Na drugim zonama nemaju pravo da rade !

Znači, ko je prijavio da popravlja veš mašine po Smederevu,
nema pravo da to radi u Požarevcu !
( Ima, ako je to prijavio,
samo tad ne dobija poresku zonu Smedereva,
već cele Srbije,
a to za razliku od prodavnica najviše košta !)

Kako se određuje vrednost poreske zone ?
Na osnovu gustine naseljenosti !

To određuju republički ili opštinski stručnjaci,
po sledećem obrascu :
ako je mesto prodaje ili vršenja usluga u centru nekog zamišljenog kruga,
koliki je poluprečnik tog kruga
u okviru koga ima 1.000 stanovnika.

Negde će to biti 100 metara, negde 1.000, a negde i 10 kilometara.
E taj poluprečnik određuje vrednost poreske zone.
Gde je gustina naseljenosti veća - veći je i porez i druga davanja.

Ne treba komplikovati, pa recimo naseljenost 1.000 na kilometar u Vojvodini
smatrati skupljim nego istu naseljenost kod Vranja.
 
Evo, javilo mi se !

Prostiji sistem oporezivanja ( trgovinskih i uslužnih radnji i radnjica ),
bez fiskalne,
bez knjigovođa,
a da svi trče da se prijave :

Preduzetnik prijavljuje :

- lokaciju prodaje, odnosno pružanja usluga
- površinu prodajnog odnosno radnog mesta
- najvišu cenu proizvoda koje prodaje, odnosno usluge koju daje

Poresko mu daje poresku knjižicu u kojoj piše :

Preduzetnik taj i taj
prodaje proizvode ili vrši usluge do te najviše cene
u objektu tolike kvadrature ( može i površina tezge )
u poreskoj zoni 1, 2, 3, 4 ...

Poreska knjižica mora uvek biti na radnom - prodajnom mestu.
U poresku knjižicu se upisuju i mesečne uplate ( kao nekad taxisti ).

Kada dođe inspektor na radno - prodajno mesto,
dužan si da mu pokažeš p. knjižicu
i da on vidi da li prodaješ, ili vršiš usluge u skladu sa onim što piše u njoj
i naravno, da li si redovan platiša.

U sledećim postovima ću objasniti detaljnije.

Lokacija

Lokacija prodaje ili vršenja usluga se utvrđuje
radi pripadanja određenoj poreskoj zoni.

Poreske zone su :
- najskuplja 1, to je Knez Mihajlova u Beogradu ( i slične po Srbiji, ako ih ima )
- najjeftinija xy, to je na nekoj planini, nema naselja, nema ništa, prodaješ medvedima ..

Za pružaoce usluga, ako usluge pružaju na terenu ( nemaju radnju kao automehaničari i sl. )
takođe prijavljuju zonu gde rade.
Na drugim zonama nemaju pravo da rade !

Znači, ko je prijavio da popravlja veš mašine po Smederevu,
nema pravo da to radi u Požarevcu !
( Ima, ako je to prijavio,
samo tad ne dobija poresku zonu Smedereva,
već cele Srbije,
a to za razliku od prodavnica najviše košta !)

Kako se određuje vrednost poreske zone ?
Na osnovu gustine naseljenosti !

To određuju republički ili opštinski stručnjaci,
po sledećem obrascu :
ako je mesto prodaje ili vršenja usluga u centru nekog zamišljenog kruga,
koliki je poluprečnik tog kruga
u okviru koga ima 1.000 stanovnika.

Negde će to biti 100 metara, negde 1.000, a negde i 10 kilometara.
E taj poluprečnik određuje vrednost poreske zone.
Gde je gustina naseljenosti veća - veći je i porez i druga davanja.

Ne treba komplikovati, pa recimo naseljenost 1.000 na kilometar u Vojvodini
smatrati skupljim nego istu naseljenost kod Vranja.

Površina radnog odnosno prodajnog mesta

Ovo je drugi ( od tri ) podatak koji interesuje državu i koji bitno pokazuje razmere nečijeg delovanja.
Svakako da je razlika dal' neko prodaje iz ruke na pijaci
ili ima radnju od par stotina kvadrata.

Gradacija bi bila otprilike ovakva :

- prodaja iz ruke na pijaci, kao i majstor koji ide po kućama - 1m2
- tezge, sladooled, kokice i sl. - 2m2
- kiosk oko 4m2 ( ne mora, ovo ja odokativno ! Ustvari, u praksi bi se precizno merilo ! )
- kafići, automuhaničari, kafane, frizeraji ..
- robne kuće, hoteli, bolnice ..
- stadioni, fabrike, silosi, njive i livade ..
 
Evo, javilo mi se !

Prostiji sistem oporezivanja ( trgovinskih i uslužnih radnji i radnjica ),
bez fiskalne,
bez knjigovođa,
a da svi trče da se prijave :

Preduzetnik prijavljuje :

- lokaciju prodaje, odnosno pružanja usluga
- površinu prodajnog odnosno radnog mesta
- najvišu cenu proizvoda koje prodaje, odnosno usluge koju daje

Poresko mu daje poresku knjižicu u kojoj piše :

Preduzetnik taj i taj
prodaje proizvode ili vrši usluge do te najviše cene
u objektu tolike kvadrature ( može i površina tezge )
u poreskoj zoni 1, 2, 3, 4 ...

Poreska knjižica mora uvek biti na radnom - prodajnom mestu.
U poresku knjižicu se upisuju i mesečne uplate ( kao nekad taxisti ).

Kada dođe inspektor na radno - prodajno mesto,
dužan si da mu pokažeš p. knjižicu
i da on vidi da li prodaješ, ili vršiš usluge u skladu sa onim što piše u njoj
i naravno, da li si redovan platiša.

Lokacija

Lokacija prodaje ili vršenja usluga se utvrđuje
radi pripadanja određenoj poreskoj zoni.

Poreske zone su :
- najskuplja 1, to je Knez Mihajlova u Beogradu ( i slične po Srbiji, ako ih ima )
- najjeftinija xy, to je na nekoj planini, nema naselja, nema ništa, prodaješ medvedima ..

Za pružaoce usluga, ako usluge pružaju na terenu ( nemaju radnju kao automehaničari i sl. )
takođe prijavljuju zonu gde rade.
Na drugim zonama nemaju pravo da rade !

Znači, ko je prijavio da popravlja veš mašine po Smederevu,
nema pravo da to radi u Požarevcu !
( Ima, ako je to prijavio,
samo tad ne dobija poresku zonu Smedereva,
već cele Srbije,
a to za razliku od prodavnica najviše košta !)

Kako se određuje vrednost poreske zone ?
Na osnovu gustine naseljenosti !

To određuju republički ili opštinski stručnjaci,
po sledećem obrascu :
ako je mesto prodaje ili vršenja usluga u centru nekog zamišljenog kruga,
koliki je poluprečnik tog kruga
u okviru koga ima 1.000 stanovnika.

Negde će to biti 100 metara, negde 1.000, a negde i 10 kilometara.
E taj poluprečnik određuje vrednost poreske zone.
Gde je gustina naseljenosti veća - veći je i porez i druga davanja.

Ne treba komplikovati, pa recimo naseljenost 1.000 na kilometar u Vojvodini
smatrati skupljim nego istu naseljenost kod Vranja.

Površina radnog odnosno prodajnog mesta

Ovo je drugi ( od tri ) podatak koji interesuje državu i koji bitno pokazuje razmere nečijeg delovanja.
Svakako da je razlika dal' neko prodaje iz ruke na pijaci
ili ima radnju od par stotina kvadrata.

Gradacija bi bila otprilike ovakva :

- prodaja iz ruke na pijaci, kao i majstor koji ide po kućama - 1m2
- tezge, sladooled, kokice i sl. - 2m2
- kiosk oko 4m2 ( ne mora, ovo ja odokativno ! Ustvari, u praksi bi se precizno merilo ! )
- kafići, automuhaničari, kafane, frizeraji ..
- robne kuće, hoteli, bolnice ..
- stadioni, fabrike, silosi, njive i livade ..

Najviša cena proizvoda ili usluge


Cena je svakako jedan od tri odlučujuća pokazivača nečijeg obima poslovanja.
Ako ti neko kaže da prodaje u Vlasotincu neku robu i da mu je najskuplji artikal 520 dinara,
a da mu je radnja površine 3m2,
ti imaš sve relevantne podatke kojima možeš da proceniš obim njegovog poslovanja,
i da mu na osnovu toga odrediš doprinose.

To bi izgledalo ovako :

- poreska zona 5
- najskuplji proizvod 520
- radna površina 3

I sad nekom matematikom rebneš.
Da bude i za društvo i za čoveka.
 
Evo, javilo mi se !

Prostiji sistem oporezivanja ( trgovinskih i uslužnih radnji i radnjica ),
bez fiskalne,
bez knjigovođa,
a da svi trče da se prijave :

Preduzetnik prijavljuje :

- lokaciju prodaje, odnosno pružanja usluga
- površinu prodajnog odnosno radnog mesta
- najvišu cenu proizvoda koje prodaje, odnosno usluge koju daje

Poresko mu daje poresku knjižicu u kojoj piše :

Preduzetnik taj i taj
prodaje proizvode ili vrši usluge do te najviše cene
u objektu tolike kvadrature ( može i površina tezge )
u poreskoj zoni 1, 2, 3, 4 ...

Poreska knjižica mora uvek biti na radnom - prodajnom mestu.
U poresku knjižicu se upisuju i mesečne uplate ( kao nekad taxisti ).

Kada dođe inspektor na radno - prodajno mesto,
dužan si da mu pokažeš p. knjižicu
i da on vidi da li prodaješ, ili vršiš usluge u skladu sa onim što piše u njoj
i naravno, da li si redovan platiša.

U sledećim postovima ću objasniti detaljnije.

Lokacija

Lokacija prodaje ili vršenja usluga se utvrđuje
radi pripadanja određenoj poreskoj zoni.

Poreske zone su :
- najskuplja 1, to je Knez Mihajlova u Beogradu ( i slične po Srbiji, ako ih ima )
- najjeftinija xy, to je na nekoj planini, nema naselja, nema ništa, prodaješ medvedima ..

Za pružaoce usluga, ako usluge pružaju na terenu ( nemaju radnju kao automehaničari i sl. )
takođe prijavljuju zonu gde rade.
Na drugim zonama nemaju pravo da rade !

Znači, ko je prijavio da popravlja veš mašine po Smederevu,
nema pravo da to radi u Požarevcu !
( Ima, ako je to prijavio,
samo tad ne dobija poresku zonu Smedereva,
već cele Srbije,
a to za razliku od prodavnica najviše košta !)

Kako se određuje vrednost poreske zone ?
Na osnovu gustine naseljenosti !

To određuju republički ili opštinski stručnjaci,
po sledećem obrascu :
ako je mesto prodaje ili vršenja usluga u centru nekog zamišljenog kruga,
koliki je poluprečnik tog kruga
u okviru koga ima 1.000 stanovnika.

Negde će to biti 100 metara, negde 1.000, a negde i 10 kilometara.
E taj poluprečnik određuje vrednost poreske zone.
Gde je gustina naseljenosti veća - veći je i porez i druga davanja.

Ne treba komplikovati, pa recimo naseljenost 1.000 na kilometar u Vojvodini
smatrati skupljim nego istu naseljenost kod Vranja.

Površina radnog odnosno prodajnog mesta

Ovo je drugi ( od tri ) podatak koji interesuje državu i koji bitno pokazuje razmere nečijeg delovanja.
Svakako da je razlika dal' neko prodaje iz ruke na pijaci
ili ima radnju od par stotina kvadrata.

Gradacija bi bila otprilike ovakva :

- prodaja iz ruke na pijaci, kao i majstor koji ide po kućama - 1m2
- tezge, sladooled, kokice i sl. - 2m2
- kiosk oko 4m2 ( ne mora, ovo ja odokativno ! Ustvari, u praksi bi se precizno merilo ! )
- kafići, automuhaničari, kafane, frizeraji ..
- robne kuće, hoteli, bolnice ..
- stadioni, fabrike, silosi, njive i livade ..


Najviša cena proizvoda ili usluge


Cena je svakako jedan od tri odlučujuća pokazivača nečijeg obima poslovanja.
Ako ti neko kaže da prodaje u Vlasotincu neku robu i da mu je najskuplji artikal 520 dinara,
a da mu je radnja površine 3m2,
ti imaš sve relevantne podatke kojima možeš da proceniš obim njegovog poslovanja,
i da mu na osnovu toga odrediš doprinose.

To bi izgledalo ovako :

- poreska zona 5
- najskuplji proizvod 520
- radna površina 3

I sad nekom matematikom rebneš.
Da bude i za društvo i za čoveka.

Želim da kažem
da ovo nije savršen način oporezivanja.
Nije, ali je jednostavan !

Ovo je prelazni sistem,
a savršen način oporezivanja će nastupiti kada se fizičke pare budu povukle iz opticaja
a sva plaćanja budu elektronskim putem.
Tada će biti oporezovan svaki transfer novca,
i to će biti najpravedniji način u istoriji.
To će nastupiti kroz koju godinu.
 
Beta
12.09.2013.

Krstić: Razmatraju se različite opcije za poresku reformu


Ministar finansija Srbije Lazar Krstić izjavio je danas da se razmatra nekoliko različitih opcija
u pripremi poreske reforme
i da se detalji neće iznositi u javnost pre no što reforma bude dogovorena.

Krstic.jpg


"Mi se nadamo da ćemo u narednim mesec dana,
svakako u oktobru,
imati jasniju sliku sa kojom ćemo moći da izađemo u javnost.
Tu su detalji najvažniji i bilo bi neodgovorno sad iznositi bilo kakve cifre, procene ili bilo šta drugo",
kazao je Krstić agenciji Beta.

Ministar finansija nije želeo da komentariše navode medija
u kojima se iznose informacije o uvođenju progresivnog oporezivanja zarada
i povećanju poreza na imovinu.

"Poreska reforma je jedna ozbiljna stvar na kojoj radimo,
koja se ne prelama preko kolena
i nećemo je komunicirati preko novina pre nego što se interno dogovorimo.
Ja ne bih da komentarišem navode iz medija jer razmatramo nekoliko različitih opcija",
kazao je on.

Krstić je istakao da Ministarstvo finansija radi na poreskoj reformi
i sarađuje sa nekoliko institucija dodajući da je za pripremu reforme potrebno vreme
jer je to sama po sebi ozbiljna stvar.

"Mi želimo da se konsltujemo sa svim relevantim institucijama
počev od Fiskalnog saveta pa nadalje i sa čitavom Vladom",
kazao je on.

Krstić je kazao i da se razmatra dinamika primene poreske reforme.

"Trebalo bi da se donese odluka oko toga kada i u kojoj meri će se implementirati.
Ne znači da mora sve da bude odjednom,
to zavisi od toga šta će biti suština poreske reforme",
zaključio je ministar finansija Srbije Lazar Krstić u izjavi agenciji Beta.
 
Ako pola miliona stanovnika Srbije ne plaća porez, PIO i sl.
već se kriju kao pacovi,
a sve zbog sistema obračuna i naplate koji vređa zdrav razum,
onda od tebe koju cenim očekujem da digneš svoj glas protiv gluposti
pa makar da si i sama računovođa !!!
Glupo je da ljude koji ne mogu da plate porez,a žele nešto pošteno da zarade ,a ne plaćaju porez nazivate PACOVIMA.
Neka se kriju,to nije vaša stvar,samo neće da plaćaju državi koja nas je opljačkala .

u ovoj j. zemlji malo je onih koji opstanu, ako u startu krenu sve legalno i ako sve plate ne ostane im ništa.
Radnje se otvaraju i zatvaraju.
Uslužne delatnosti ,kao što ste se pitali za frizera,zašto nemaju fiskalnu kasu,nemaju,jer plaćaju paušalni porez,isto kao i pijačari,i njima fiskalna kasa nije potrebna.
 

Back
Top