Poremećaji ishrane

Poruka
8.713
Nikad nisam dijagnostikovana, ali imam mnoge traitove anoreksije.
Da li vi imate problem s hranom plus težinom, ili ste nekada imali pa ste prevazišli? Kako uopšte uspostaviti zdrav odnos spram hrane, u ovoj zemlji roštilja, i da li uopšte mislite da treba neki napor oko toga? Da li vam je teško regulisati svoju ishranu, ako morate?
Mislite li da je "idealna ishrana" samo veo kojim nam zamazuju oči, ne bi li svi imali 40 kila skupa s krevetom kako bi nam uvalili brendove? Ili mislite da bi svi trebali voditi računa da ostanu strogo u "propisanim" merama?
I sve slično.
Ako je tema neodgovarajuća, nejasna ili preopširna, nek modovi slobodno rade svoj posao. Ovaj se put neću ljutiti :mrgreen:
 
Mnogi kače opise, često na engleskom koji ne znam koliko ljudi razume, ali verujem da svi znate šta je anoreksija ili bulimija.
To je poremećaj ishrane na psihičkoj bazi. Znači da je problem psihičke prirode koji se manifestuje gubitkom na težini.Neka vrsta psihosomatskog oboljenja.Ne znam kako se leči...ali dok " ima veka ima i leka"!
 
To svakako, ali ima situacija kad stvar nije toliko radikalna. Mi sami uviđamo šta nije u redu, ali nas to ne ometa toliko da bi tražili profesionalnu pomoć.
Ali, volela bih čuti i ako neko ima iskustva s profesionalcima po tom pitanju.
Ja sam na faksu gubila na težini. Ali sam se obratila nutricionisti. Prepisala mi je dijetu za gojenje, spram mojoj težini i godinama.Za mesec dana dijete, počela sam polako da vraćam kilažu.Kad sam vratila kilograme, nastavila sam normalno da se hranim.Morala sam da obavim lekarski pregled pre dijete...ali mi 'fala bogu nisu ustanovili fizičko oboljenje.
 
Ja sam na faksu gubila na težini. Ali sam se obratila nutricionisti. Prepisala mi je dijetu za gojenje, spram mojoj težini i godinama.Za mesec dana dijete, počela sam polako da vraćam kilažu.
Pametno.
S druge strane, ja znam koliko bih kila trebala imati spram svoje visine, godina itd, međutim, to mi zvuči ko toliko strašna brojka da neću ni da mislim o njoj. Nema šanse da se držim toga, samu sebe ne bih podnela u ogledalu.
Po tome se razlikuju "normalni" i "nenormalni" problemi, da ljuCki rečem :)
 
Pametno.
S druge strane, ja znam koliko bih kila trebala imati spram svoje visine, godina itd, međutim, to mi zvuči ko toliko strašna brojka da neću ni da mislim o njoj. Nema šanse da se držim toga, samu sebe ne bih podnela u ogledalu.
Po tome se razlikuju "normalni" i "nenormalni" problemi, da ljuCki rečem :)
Ti nemaš problem sa metabolizmom...prirodno su vitka. Ako samu sebe prisiljavaš da dobiješ na kilaži,da bi lepše izgledala to je neka druga priča!
Iskreno...ne bih ti to savetovala, iako nisam doktor. Ali ukoliko želiš da postigneš neki efekat, ništa ne radi sa hranom na svoju ruku. Posavetuj se sa nutricionistom.Kod mene je bio problem što skoro ništa nisam jela, niti sam osećala glad...tada je normalno da se gubi na težini. Morala sam fizički da se aktiviram, uz propisanu dijetu. Nešto tipa,..."uspavani metabolizam"!
P. S. Veći problem su mi bile "sprave za mučenje" u teretani, od dijete. :hahaha:
 
Poslednja izmena:
Nikad zvanično nisam imao neku dijagnozu ali sam kroz celu osnovnu i srednju imao neki nezdravi odnos prema hrani...Nisam siguran da je to bila anoreksija,više činjenica da imam promaju među ušima pa sam preskakao obroke jer zaboravim da jedem kad se u nešto udubim.Zato sam kao klinac bio motkast i nisam ličio ni na šta...
To i dan dans ponekad radim da preskačem obroke kad se zadubim u nešto i proguram skoro ceo dan na kafi i tek uveče se setim da jedem jer mi krče creva...i onda se nažderem onako da to nadoknadim.Što znam da nije dobro ali jbg,omakne se ponekad.

Inače kad je kilaža u pitanju sve je ok ako nije toliki višak ili manjak da počne da pravi zdravstvene probleme...onda se treba konsultovati sa nekim lekarom...ili ako neko kao ja ima promaju u glavi namesti se budilnik na telefonu da zvoni za obrok.
 
Nikad zvanično nisam imao neku dijagnozu ali sam kroz celu osnovnu i srednju imao neki nezdravi odnos prema hrani...Nisam siguran da je to bila anoreksija,više činjenica da imam promaju među ušima pa sam preskakao obroke jer zaboravim da jedem kad se u nešto udubim.Zato sam kao klinac bio motkast i nisam ličio ni na šta...
To i dan dans ponekad radim da preskačem obroke kad se zadubim u nešto i proguram skoro ceo dan na kafi i tek uveče se setim da jedem jer mi krče creva...i onda se nažderem onako da to nadoknadim.Što znam da nije dobro ali jbg,omakne se ponekad.

Inače kad je kilaža u pitanju sve je ok ako nije toliki višak ili manjak da počne da pravi zdravstvene probleme...onda se treba konsultovati sa nekim lekarom...ili ako neko kao ja ima promaju u glavi namesti se budilnik na telefonu da zvoni za obrok.
E ovo boldovano mi nikada neće biti jasno, kao neko može da zaboravi da jede. :lol:
Ja sam totalna suprotnost. Večito mislim o tome kada će sledeći obrok ili užina i šta ću tada da jedem (a bogami i pijem), i užasno mi je bitno da uživam u onome što jedem. :zaljubljena:
Oduvek sam volela hranu i uživala u njoj, a pogotovo slatkiše i testo. Kad sam bila dete i teen imala sam solidan višak kila, ali sam sa godinama naučila da se kontrolišem i da regulišem kad ću, šta ću i koliko ću da jedem, tako da već nekih 10 godina uspevam da održim neku zdravu i normalnu kilažu.
Mada moram da priznam da mi je nekada stvarno zamorna ta večita unutrašnja borba između želje za nekontrolisanim uživanjem u hrani i piću i želje da ne budem debela. :(
 
Ti nemaš problem sa metabolizmom...prirodno su vitka. Ako samu sebe prisiljavaš da dobiješ na kilaži,da bi lepše izgledala to je neka druga priča!
Iskreno...ne bih ti to savetovala, iako nisam doktor. Ali ukoliko želiš da postigneš neki efekat, ništa ne radi sa hranom na svoju ruku. Posavetuj se sa nutricionistom.Kod mene je bio problem što skoro ništa nisam jela, niti sam osećala glad...tada je normalno da se gubi na težini. Morala sam fizički da se aktiviram, uz propisanu dijetu. Nešto tipa,..."uspavani metabolizam"!
P. S. Veći problem su mi bile "sprave za mučenje" u teretani, od dijete. :hahaha:
Ne, ja hoću da izgubim na kilaži, taman posla da dobijem. :eek:
Ne znam koliko bih imala vajde od nutricioniste, jer mi nijedan ne bi dao da još gubim na težini. Kod mene nije fizički problem. Morala bi prvo to razrešiti s teraputom.
 
Treba jesti dosta kuvanih jela a što se tiče mesa 2 puta nedeljno je sasvim dovoljno, i postaviću vam jednu laganu dijetu za detoksikaciju koju sam video kod Engleza. :)
Detoksikacija je čista glupost.Organizam to radi sam sve dok je jetra zdrava i funkcionalna...Dijete za detoksikaciju ne postižu ništa,ima dijete koje su smišljne da se jetra malo rasteresti tako što se ne unose namernice koje sadrže mnogo toksina da bi joj se dala prilika da se regeneriše ali to je druga stvar i to je za ljude koji imaju već probleme sa jatrom i to ne pomaže jednom nedeljno nego nekih 6 meseci (toliko od prilike treba jetri da se regeneriše) treba non stop da se drži ...a oni čajevi i tako te gluposti samo opterećuju jetru dodatno...
 
6 dana jesti normalno a sedmog dana ne jesti ništa sem ovo :

Doručak : Naseckani limun sa šećerom.

Ručak : Narendana šargarepa sa iseckanim belim lukom.

Večera : 1 Jabuka .

uz čaj od Aronije i Kamilice .
Za veka nisam luk jela, povraća mi se od samog "mirisa". Nije mi najbolje ni kad kuvam, jer se masa naših jela bazira na "prvo prodinstaj luk". Znam da zvuči ko prenemaganje, ali stvarno ga nikad nisam podnosila, otkad pamtim za sebe. Mislim da su moji roditelji to čak i pominjali nekim doktorima kojima su me vodili jer su mislili da premalo jedem.
 
Detoksikacija je čista glupost.Organizam to radi sam sve dok je jetra zdrava i funkcionalna...Dijete za detoksikaciju ne postižu ništa,ima dijete koje su smišljne da se jetra malo rasteresti tako što se ne unose namernice koje sadrže mnogo toksina da bi joj se dala prilika da se regeneriše ali to je druga stvar i to je za ljude koji imaju već probleme sa jatrom i to ne pomaže jednom nedeljno nego nekih 6 meseci (toliko od prilike treba jetri da se regeneriše) treba non stop da se drži ...a oni čajevi i tako te gluposti samo opterećuju jetru dodatno...
Koliko sam upoznata, detoksikacija ničemu ne služi, otprilike ko ni tablete za mršavljenje. To je samo još jedan način za prodaju besmislenih proizvoda ljudima pod paskom "zdravlja".
 
Ne, ja hoću da izgubim na kilaži, taman posla da dobijem. :eek:
Ne znam koliko bih imala vajde od nutricioniste, jer mi nijedan ne bi dao da još gubim na težini. Kod mene nije fizički problem. Morala bi prvo to razrešiti s teraputom.

Suzan, bilo da želiš da smršaš ili se ugojiš, potrebna je samodisciplina, unos dosta tečnosti, redovni obroci, pravilna kombinacija namirnica i neki oblik fizičke aktivnosti. Uspečeš sigurno!
 
E ovo boldovano mi nikada neće biti jasno, kao neko može da zaboravi da jede. :lol:
Ja sam totalna suprotnost. Večito mislim o tome kada će sledeći obrok ili užina i šta ću tada da jedem (a bogami i pijem), i užasno mi je bitno da uživam u onome što jedem. :zaljubljena:
Oduvek sam volela hranu i uživala u njoj, a pogotovo slatkiše i testo. Kad sam bila dete i teen imala sam solidan višak kila, ali sam sa godinama naučila da se kontrolišem i da regulišem kad ću, šta ću i koliko ću da jedem, tako da već nekih 10 godina uspevam da održim neku zdravu i normalnu kilažu.
Mada moram da priznam da mi je nekada stvarno zamorna ta večita unutrašnja borba između želje za nekontrolisanim uživanjem u hrani i piću i želje da ne budem debela. :(
Pa ne znam...Meni se jednostavno dešava.U principu ja izgubim osećaj za glad kad se u nešto unesem.
A inače volim i ja hranu,samo eto zaboravim ponekad. XD
 
E ovo boldovano mi nikada neće biti jasno, kao neko može da zaboravi da jede. :lol:
Ja sam totalna suprotnost. Večito mislim o tome kada će sledeći obrok ili užina i šta ću tada da jedem (a bogami i pijem), i užasno mi je bitno da uživam u onome što jedem. :zaljubljena:
Oduvek sam volela hranu i uživala u njoj, a pogotovo slatkiše i testo. Kad sam bila dete i teen imala sam solidan višak kila, ali sam sa godinama naučila da se kontrolišem i da regulišem kad ću, šta ću i koliko ću da jedem, tako da već nekih 10 godina uspevam da održim neku zdravu i normalnu kilažu.
Mada moram da priznam da mi je nekada stvarno zamorna ta večita unutrašnja borba između želje za nekontrolisanim uživanjem u hrani i piću i želje da ne budem debela. :(
Ja sam često zaboravljala da jedem, pogoto ako bih imala posla preko glave. Gurman sam, ali jelo ko jelo mi ništa ne znači. Ako mogu da jedem nešto što mi se jede, super, ako iz nekog razloga nisam u mogućnosti, onda neću jesti ništa. Nema, ah, nemam sad para za ribu pa ću pojest paštetu. Ne.
Nikad mi glad nije bila tolika da moram jest šta bilo.
 
Ja ne mogu da se hranim 'normalno' zbog posla...poslednjih mjeseci se hranim ovako: ustajanje u 6h a dorucak tek u 10-11h...rucka nema i vecera oko 18h...obicno popijem nesto alkohola i opet nesto gricnem oko 22h...ispada da vecinom jedem neke sendvice (hladne, tople, tortilje...) ili je to brza hrana. Bas rijetko jedem 'kasikom', i to kad bude vecinom je gotovo jelo :( desava se nedeljom, mozda samo jednom nedeljno i to ne svake nedelje...da pojedem normalan rucak koji spremi neko tipa tetka. Jednostavno nemam vremena ni volje da se hranim ljepse, pritom mi je ovo skupa ishrana i ne dobijam na kilazi, nisam nezadovoljan ishranom. Ali ta cinjenica da sam se nekad hranio zdravije, dorucak pola sata-sat nakon ustajanja, rucak oko 14h (uvijek nesto zdravo, kasikom...makar supa+jos nesto) i vecera oko 18h. Nakon 18h rijetko kad, ako se pije pa se pojede jos nesto oko 22h.
 
Hvala, mada nije stvar u tome da trebam da smršam ili se udebljam. Problem je što mislim da sam debela iako nisam.
O tome je tema, ne o fizičkoj realnosti, već glavi.
To sam primetio da ima mnogo cura koje imaju tako neke ideje da treba da smršaju iako imaju samo 2-3kg viška,a neke čak ni toliko nego su eto tako građene da pomisle da nisu dovoljno vitke.
U principu to su gluposti...mislim da je previše vispoko postavljen standard za žene kad je fizički izgled,naročito kilaža i građa u pitanju.
 

Back
Top