Poput tuge toci plavo nebo sve do zore.
Moje mi oci govore ne zastajkuj utopices se.
Tisina mi kupa um tijelo i blago miluje lice.
Ruka mi kicicu uzima boje mi mute vidik.
A necu da taknem taj sklad tisine i mira.
Tako razaprta nemiru se odupirem na prozoru nade.
I volim sto postojim u plavom kad sam i sama nestvarna.
Sto zadesih se tu prije zore zagledana u prozore.
Molim Mjesec zaljubljen da me pogleda vjecnoscu svojom .
Da i kad me ne bude bilo sija za neke druge oci .
Zora jos nece moju tugu da opere samo toci li toci.
Moje mi oci govore ne zastajkuj utopices se.
Tisina mi kupa um tijelo i blago miluje lice.
Ruka mi kicicu uzima boje mi mute vidik.
A necu da taknem taj sklad tisine i mira.
Tako razaprta nemiru se odupirem na prozoru nade.
I volim sto postojim u plavom kad sam i sama nestvarna.
Sto zadesih se tu prije zore zagledana u prozore.
Molim Mjesec zaljubljen da me pogleda vjecnoscu svojom .
Da i kad me ne bude bilo sija za neke druge oci .
Zora jos nece moju tugu da opere samo toci li toci.
Duco
