Ne znam da li je sebicluk...mozda i jeste...
Ali...
Imam dvoje dece od 11 meseci...
E sada...hipoteticki....lepsa polovina me ostavi...
Da nadjem drugu ozbiljnu vezu..?
Kako bi se ta "druga" ophodila prema mojoj deci? Treba da krajickom oka gledam kako se prema njima ponasa? Ili pak i da ta "druga" ima svoju decu..a proed svojih dvoje nemam zivce za jos dece a i previse ljubavi posvecujem njima i ne bi ni malo ostalo za neku tamo drugu decu. Ili bi ta "druga" htela samnomd ecu jer ih jos nema...ni za to nisam...
A posle toga dolazi i to sto vec rekoh..upoznavanje, pa opet kompromisi..pa opet razumeti njenu sestru, njenu majku..pa opet objasnjavati da moji prijatelji nisu debili iako su ludi..o
bjasniti da je sreda vece rezervisana za ligu sampiona 
..
Zasto bih to sve radio?
Finansijski bih mogao sam...
Potomke hvala Bogu vec imam...nikada mi nije dosadno..ia kada sma sam ne osecam se usamljeno....
jedan jedini razlog ne mogu da smislim zasto bih se ikada opet upustio u neku vezu ozbiljnije prirode...
A i 3.000.000.000 zena na svetu...nikada se vise ne bih vezao za jednu
Mozda moj post zvuci kao post nekoga ko je razocaran u braku, ko pati sto nije slobodan bla bla bla...stvarno nije tako..svesno sam izabrao ovaj put...brak, deca, porodica...i to je moj san oduvek i bio..ali kazem..ako bi me lepsa polovina ostavila...put kojim bih krenuo sigurno nije duetski...vec singl