Pomagajte ! Socijalne veštine ?!

JustASimpleMan

Zainteresovan član
Poruka
132
Već mesec dana radim u trgovini gde su socijalne vestine presudne. Iako dobro funkcionišem u radu sa potrošačima( jer se prema radnoj etici i drustvenim normama i ocekuje da nas odnos bude formalan i umeren), sa kolegama je druga prica. Problem je što nemam ni malo razvijene socijalne veštine, ali oni kojima je to prirodno, to prosto ne mogu da samostalno shvate,pa verovatno misle da sam nadmen, arogantan ili drkadzija. Cak mi je vise puta i receno da se pravim lud. Kolege me i nakon mesec dana rada i dalje ne zovu po imenu nego me oslovljavaju kao kolega, sto je van svake pameti. Ja njih zovem po imenu i trazim da tako i oni mene zovu po imenu. Iako znam kako da odreagujem na salu, znam kako da ucestvujem u razgovoru i nastavim vec zapocetu temu itd, problem je sto stvarno ne znam kako da zapocnem razgovor a da ne pricam o poslu. Kako da ja njima nesto kazem, da se ja nasalim sa njima itd. To sto ja njima ne prilazim vec cekam da oni meni pridju da bi mogli da razgovaramo verovatno i jeste uzrok toga sto im se ne dopadam. Problem je sto oni retko prilaze, i prilaze sve redje i redje. Moj nedostatak socijalnih vestina me vec kostao posla u jednom malom ducanu gde su stalne musterije, a ovde sam dovoljno dugo opstao samo zato sto je prodavnica srednje velicine i ljudi koji dolaze nisu obavezno stalne musterije, te je formalan odnos ocekivan, normalan i prihvatljiv. Molim vas dajte mi savete kako da se zblizim sa kolegama i budem prihvacen jer sam bez toga mrtav covek. M R T A V !
 
Već mesec dana radim u trgovini gde su socijalne vestine presudne. Iako dobro funkcionišem u radu sa potrošačima( jer se prema radnoj etici i drustvenim normama i ocekuje da nas odnos bude formalan i umeren), sa kolegama je druga prica. Problem je što nemam ni malo razvijene socijalne veštine, ali oni kojima je to prirodno, to prosto ne mogu da samostalno shvate,pa verovatno misle da sam nadmen, arogantan ili drkadzija. Cak mi je vise puta i receno da se pravim lud. Kolege me i nakon mesec dana rada i dalje ne zovu po imenu nego me oslovljavaju kao kolega, sto je van svake pameti. Ja njih zovem po imenu i trazim da tako i oni mene zovu po imenu. Iako znam kako da odreagujem na salu, znam kako da ucestvujem u razgovoru i nastavim vec zapocetu temu itd, problem je sto stvarno ne znam kako da zapocnem razgovor a da ne pricam o poslu. Kako da ja njima nesto kazem, da se ja nasalim sa njima itd. To sto ja njima ne prilazim vec cekam da oni meni pridju da bi mogli da razgovaramo verovatno i jeste uzrok toga sto im se ne dopadam. Problem je sto oni retko prilaze, i prilaze sve redje i redje. Moj nedostatak socijalnih vestina me vec kostao posla u jednom malom ducanu gde su stalne musterije, a ovde sam dovoljno dugo opstao samo zato sto je prodavnica srednje velicine i ljudi koji dolaze nisu obavezno stalne musterije, te je formalan odnos ocekivan, normalan i prihvatljiv. Molim vas dajte mi savete kako da se zblizim sa kolegama i budem prihvacen jer sam bez toga mrtav covek. M R T A V !
Budi malo sebičniji i prekini da brineš toliko o tome kako te drugi doživljavaju i šta drugi misle. Taj strah od odbacivanja ume da urniše psihu. Ultimativno, to si što si, ako ti je do društva pozovi jednog kolegu sa kojim se najviše kontaš na kafu nakon posla, možda to poznanstvo može da ti bude ulaz u širi krug ljudi.
 
Ne bi se ja ni na zapadu znasao. Mi smo zapad. Ja bi procvetao u Kino, Japanu, Koreji. Imam takav mentalitet.
Nemoj svoje sposobnosti da degradiraš zbog introverzije!
Veruj mi, introvert može bilo gde da se snađe sasvim dobro, samo je malo neugodno ako se porediš sa ekstrovertima na dnevnoj bazi.
Prvo treba prekinuti poređenje.
Dakle, ne treba da gledaš kako i šta ljudi rade oko tebe.
Ako ti se neko obraća sa ''kolega'', tu nema ničeg lošeg.
Sad...
kad sam ja bila tako u kolektivu, imali smo specifične uslove i zvali su me neko veče na UNO.
Ja-da l' da odem, dal ne... Pih, treba sa svima njima da razgovaram, da se upoznajemo, jedni druge da fasciniramo... ali, odem u pidžami, najopuštenije, stajling ''veštica iz Blera''! :zcepanje:
Tu su se svi pozaljubljivali u mene i kao:''Nismo znali da si tako cool!''
Ja kao onaj lik iz crtaća-Figaro, figaro, figaro!

Posle sam im bila šef, i svi su bili oduševljeni da sam im baš ja pala na toj autoritativnoj poziciji.
Znam da deluje malo neistinito, ali ja stvarno ne umem da lažem. :zaljubljena:
 
Moj nedostatak socijalnih vestina me vec kostao posla u jednom malom ducanu gde su stalne musterije, a ovde sam dovoljno dugo opstao samo zato sto je prodavnica srednje velicine i ljudi koji dolaze nisu obavezno stalne musterije, te je formalan odnos ocekivan, normalan i prihvatljiv. Molim vas dajte mi savete kako da se zblizim sa kolegama i budem prihvacen jer sam bez toga mrtav covek. M R T A V !
Ma ****** to čoveče, šta će ti budućnost u dućanima, juri ozbiljne firme, kompanije koje neguju i određenu profesionalnu distancu prema klijentima... ionako je to respektabilnija pozicija a i kinta je veća.
 
A i zapitaj se što objektivnije možeš da nisu jednostavno svi oko tebe drkadžije... jbg bez uvrede po branšu ali među trgovcima i komercijalistima imaš dosta ljigavih i namazanih ljudi... :lol:
Ne, ne... nemojte tako. Niko ne želi ovde da itrodi čovekomrsca i da se ta osoba zauvek plaši interakcija. To se tako ne dešava u realnosti, pitanje je samo poznavanja sebe.
Dakle, ima otvorenijih tipova ka okolini, ima onih više okrenutih sebi.
To ništa ne znači kada se kompetencija dovodi u pitanje.

@Indigo3 izvini, ja to malo iz iskustva :lol:
naravno da nisu svi takvi
Razumem, ali u ozbiljnim organizacijama dela govore više od reči.
Dakle, ja koja nisam bila bučna, druželjubiva i u permanentnom kontaktu sa ljudima oko sebe-dobijam titulu supervizora jer znam materiju.
Sad, dućan i trgovina nisu baš mesto gde se možeš dokazati, ali su dobre polazišne tačke.
Svakako, ne tzreba dozvoliti sebi da se tu potroši duže od godinu dana.
Postane pogubno po moždane vijuge.
 
Kakve bre vestine?
Budi ono sto jesi i moras imati cvrst stav prema ljudima i to je to.
Samopouzdanje je bitno i da ne brines sta ce drugi reci...
Jednostavno budi normalan i to je to.
Ocigledno tvoje kolege nisu bas normalne, i za to ne trebas brinuti

da su oni ok imali bi normalno misljenje o tebi a vide te tako jer su oni takvi...
a ljude ne mozes menjati niti im se trebas prilagodjavati...
Budi ono sto jesi.
 
Poslednja izmena:
Ne, ne... nemojte tako. Niko ne želi ovde da itrodi čovekomrsca i da se ta osoba zauvek plaši interakcija. To se tako ne dešava u realnosti, pitanje je samo poznavanja sebe.
Dakle, ima otvorenijih tipova ka okolini, ima onih više okrenutih sebi.
To ništa ne znači kada se kompetencija dovodi u pitanje.
Pa znam, al mislio sam na taj konkretan kolektiv, a ne na ljude generalno
 
Na intervjuu odgovor treba da bude:
''Recite mi šta očekujete da budem, i biću!''
Kakva je ova omladina: Ne znam , neću, ne mogu! Fuj!
Rekao sam im. Volim da mi se kaze direktno, sve jasno i direktno. Ako treba i da mi se nacrta. Ali oni kao da se plase da ne povrede moja osecanja. Kaze on, recicu ti ali nemoj da se naljutis. Ja kazem sto da se naljutim covece pa to je posao... Ne razumem tu logiku. Ko lud ko normalan. Ja volim sve jasno, iskreno, sve u lice, da znam sta treba da radim i sa cim treba da imam posla. Neverovatno mnogo se ocekuje improvizacija, a to mi je slaba tacka. Ja radim sve by the book, ili po knjizi.
 
Tebra, bez ljutnje. Ali da sa svakim budeš dobar, nije moguće. Sa nekom koleginicom ili kolegom ćeš se skapirati ili ne, ako se skapiraš to može izrasti u drugarstvo van posla za početak. Pošto je radnja u pitanju kako kažeš, verovatno nije velika ekipa radnika. Ako su mlađi ili približno tvojih godina smorčina likovi, uvek možeš da se skapiraš sa nekom starijom ženom ili čovekom, da pričate o Jugi i da ti prepričavaju svoje dogodovštine, koliko god da te smara ta spika, ubićeš vreme. Svakako bolje nego da sam kao vuk samotnjak slažeš robu po rafovima, reckaš meso ili nemam pojma šta se već radi u marketu.
 
Ne, on hoće da to što se jedva uklopio u nekom prodajnom lancu, najmanje isplativom, zasluži aplauz.
Pa, NEMA!
Iako se ne delimo po tome, na ovakvoj razini je stvar izazova i probijanja imeđu aždaja koje idu na to da su uspešne sa ljudima.
U ozbiljnom projektu je čak dobro da nisi sa ljudima posebno blizak.
Ako ti neko plače jer ne može da postigne šta se od njega zahteva-dobiješ osobu koja jednostavno nije za tim.
Introvert ima manje problema da to uvidi, više da saopšti.
Ja hladne glave to i saopštavam.
Divni ste, imate potencijale,ali od sutra nemojte da dolazite.
 
Ne, on hoće da to što se jedva uklopio u nekom prodajnom lancu, najmanje isplativom, zasluži alauz.
Pa, NEMA!
Iako se ne delimo po tome, na ovakvoj razini je stvar izazova i probijanja imeđu aždaja koje idu na to da su uspešne sa ljudima.
U ozbiljnom projektu je čak dobro da nisi sa ljudima posebno blizak.
Ako ti neko plače jer ne može da postigne šta se od njega zahteva-dobiješ osobu koja jednostavno nije za tim.
Introvert ima manje problema da to uvidi.
Ja hladne glave to i saopštavam.
Divni ste, imate potencijale,ali od sutra nemojte da dolazite.
O čemu pričaš jbt? Pa nije zaposlen na Njujorškoj berzi kao broker, radnik je marketa.. 🤣
 
I Njujorška berza da je računala na ovakve, ne bi postojala!
To ti je to, imaš osobu-ona unosi život poslu-i on mrtav!
Pa, treba ga sklanjati što brže.
Posao bez nas ne postoji, mi smo ti koji donosimo sebe u posao.
Berza je ipak spika zasebna za sebe.. :) ovde je njegov problem što se sporije socijalizuje. Njemu će trebati da se "uklopi" fazon godinu dana, dok bi svima trebalo mesec eventualno dva. Mora da poradi na svom samopouzdanju, ostale kvalitete verujem da poseduje za taj posao.
 
I Njujorška berza da je računala na ovakve, ne bi postojala!
To ti je to, imaš osobu-ona unosi život poslu-i on mrtav!
Pa, treba ga sklanjati što brže.
Posao bez nas ne postoji, mi smo ti koji donosimo sebe u posao.
Koji ti k*r** ? Eto o tome se radi. Nije meni posao sam po sebi problem. Problem su kolege koje se iz nekog razloga prema meni ophode identicno tebi. Napišem deset poruka na forumu i ti me već znaš u dušu. Ja ne poznajem ni samog sebe a kamoli me ti poznaješ. Problem su vaše predrasude, što mislite da ste pametni i donosite veoma pogubne, oštre i radikalne zaključke a imate ozbiljan nedostatak informacija. Znam ga ja u dušu, to je taj tip čoveka... Sujeta, predrasude, intuicije, stereotipi. Fuj, fuj, fuj !
 
I Njujorška berza da je računala na ovakve, ne bi postojala!
To ti je to, imaš osobu-ona unosi život poslu-i on mrtav!
Pa, treba ga sklanjati što brže.
Posao bez nas ne postoji, mi smo ti koji donosimo sebe u posao.
Baš si pametna. On je drugačiji, sklanjag ga što brže. Neka crkne, neka ga na ulici, niie za njega posao. A njegov jedini greh je što je drugačiji. Vidim ja da sam reinkarnacija Kamijevog Stranca. Ubiće me idioti, ubiće me idioti.
 
Koji ti k*r** ? Eto o tome se radi. Nije meni posao sam po sebi problem. Problem su kolege koje se iz nekog razloga prema meni ophode identicno tebi. Napišem deset poruka na forumu i ti me već znaš u dušu. Ja ne poznajem ni samog sebe a kamoli me ti poznaješ. Problem su vaše predrasude, što mislite da ste pametni i donosite veoma pogubne, oštre i radikalne zaključke a imate ozbiljan nedostatak informacija. Znam ga ja u dušu, to je taj tip čoveka... Sujeta, predrasude, intuicije, stereotipi. Fuj, fuj, fuj !
Tebra, nemoj da se ljutiš ništa. Ja verujem da ti malo manjka samopouzdanja, zato ti i treba vremena malo više da se uklopiš. Ako i ne nađeš sa nekim zajednički jezik, sluške u uvo, nek ti prođe smena kako tako. Lova kaplje, ubijaš slobodno vreme i baš te briga. :)
 

Back
Top