Politika u BIH.

[iig]

Autorska tema!
Poštovani forumaši, predlažem da na ovoj temi komentarišemo politička (a i ekonomska, socijalna, religijska ...) dešavanja na teritoriji BIH.

Situacija je vrlo složena u BiH (konfuzna kako je rekao predsednik Dodik) jer je SDA u velikoj depresiji a ne postoji politička snaga koja može popuniti "prazan prostor" u slučaju njenog kolapsa.

Takodje i veliki broj afera svakojakih karaktera, od novog izbornog zakona, ubistava do lažnih diploma, potresaju ovu državicu .

Unapred hvala svim konstruktivnim učesnicima na temi.

 

[Konrad-19]

kakva je ekonomska situacija u Federaciji

inače dobro je što ova tema postoji, nisam video ništa slično nikad, s obzirom da dosta forumaša vuče poreklo iz Bosne Stojkov

 

[fauler]

SDA vodi politiku na način da drži Bošnjake kao svoje taoce a i Dodo pokušava tako nešto sa Srbima tamo.Ja sam lično za vojnu neutralnost nisam za to da Srbija bude članica NATO a još manje one ruske verzije alijanse ali Bosna je u skroz drugačijoj poziciji oni su praktično NATO protektorat tako da to Dodino opiranje NATO-u je zapravo samo jedna od karata njegovog opstanka na vlasti i ništa više,pokušava da glumi nekog ruskog igrača na terenu recimo

 

[iig]

Mladen Grujičić, načelnik Srebrenice, o posljednjim dešavanjima u toj opštini: Srebrenica neće biti novi distrikt


Mladen Grujičić, načelnik Srebrenice, o posljednjim dešavanjima u toj opštini: Srebrenica neće biti novi distrikt
Bošnjački političari, ako žele da Srebrenica i cijela BiH idu naprijed, moraju prihvatiti da su počinjeni zločini i nad drugim narodima, kao što Srbi priznaju da su se desili zločini i u Srebrenici i u Sarajevu gdje su stradali Bošnjaci. Ono što oni žele da nametnu Srbima nikada nećemo dozvoliti. Mi njima ne namećemo ništa što se nije desilo.


Poručio je to za “Glas” načelnik Srebrenice Mladen Grujičić, reagujući na turbulencije na lokalnoj političkoj sceni jer je u Skupštini opštine, krajem prošle sedmice, glasovima srpskih odbornika usvojena Rezolucija o stradanju srpskog naroda na području te opštine u 20. vijeku.

Grujičić je poručio da je ključno da Bošnjaci prihvate realnost i da se na tome gradi budućnost, a ne na lažima, nametanjima, solidarnosti stranaca prema njima, te podvukao da su trebali prihvatiti Rezoluciju jer u njoj nema nijedne rečenice koja vrijeđa Bošnjake, niti umanjuje njihovu žrtvu.

- Tražimo da svi priznaju da su stradali i Srbi jer se to vidi na svakom koraku, u svakom našem selu, gdje gotovo svakodnevno održavamo parastose za ubijene na ognjištima. Ako nastave ovakvu politiku, i svoj narod će odvesti u dubiozu, što su počeli na izborima, jer od deset mogućih, zbog bojkota i pokušaja da po svaku cijenu dođu do vlasti, sada imaju šest odbornika. Rezolucija je koncipirana tako da osuđuje zločine nad svima. Priče o stradanju samo Bošnjaka su prevršile svaku mjeru i nismo mogli više da ćutimo, posebno nakon sramne rezolucije koja je usvojena u Crnoj Gori - istakao je Grujičić.

GLAS: Rečeno je da se pominju i stradanja ostalih naroda. Zbog čega burne reakcije sa druge adrese?

GRUJIČIĆ: Niko ne želi da prizna da je ovdje stradao i srpski narod, a puna su im usta pijeteta i saosjećanja. A onda kada ih pitate da li se desio zločin nad srpskim narodom, negiraju. I ova reakcija Bošnjaka pokazala je da oni nisu spremni da prihvate istinu i činjenicu da su i Srbi stradali ovdje. Rezolucija, nijednom rečenicom, ne umanjuje ničiju žrtvu, već samo pokazuje da su ovdje stradali Srbi. Nismo stavljali nikakve etikete, niti smo bilo koga pečatirali nekim kvalifikacijama, kako rade Bošnjaci, i nameću kvalifikaciju genocida, što je netačno. Ali, to im je bitno jer je to projekat iz ranijeg vremena.

GLAS: Da li je to razlog i za odbijanje poziva za formiranje svojevrsne komisije i da se zajednički dođe do pravog broja žrtava?

GRUJIČIĆ: Naravno. Istina im ne odgovara i vjerovatno će se doživotno truditi da istraju u tome da njihova laž postane istina. Lično sam prije postavljanja spomenika miru u Srebrenici, i pred predstavnicima OHR-a, predložio Bošnjacima da formiramo delegaciju, sastavljenu od njihovih i naših političara, koja bi obišla sva stratišta gdje su stradali Srbi i Bošnjaci i da odamo počast, ali nisu prihvatili jer oni smatraju da gdje god je stradao Srbin, da je u pitanju vojnik i zaslužena žrtva, a da su svi u Memorijalnom centru nedužni civili. Stvorili su taj mit.

GLAS: Nakon Rezolucije, iz inicijative “Moja adresa Srebrenica” je uslijedio prijedlog prema Interresornoj radnoj grupi za izmjenu i dopunu izbornog zakonodavstva da u zakonu bude posebno poglavlje koje će regulisati izbore u opštini Srebrenica, što se pominjalo i u posljednjoj izbornoj kampanji.

GRUJIČIĆ: To je njihova neprežaljena težnja da se Srebrenica izdvoji iz Republike Srpske, odnosno da dobije poseban status distrikta, gdje bi oni imali privilegije i zaštitu od međunarodne zajednice, za kojoj i posežu svaki put kada im nešto ne odgovara.

Puste želje

GLAS: Jedna od ideja je da Skupština bira načelnika i zamjenika koji ne mogu biti iz reda istog naroda. Da li je to realno?

GRUJIČIĆ: To je neprihvatljivo. Oni bi bili najsrećniji da jednostavno kažu evo imate zakon prema kojem Srbin nikada ne smije da bude na čelu Srebrenice, prema kojem srpski odbornici nikada ne smiju imati većinu, odnosno da Bošnjaci imaju apsolutnu vlast. Svojom politikom su otjerali ne samo dosta Srba, nego i svojih sunarodnika iz Srebrenice. Od te ideje ne može biti ništa. Ostaće pusta želja. To su više bolesne ambicije, a ne realnost.

 

[iig]

Muharem Bazdulj

Ima zgrada koje u nekim gradovima simbolički nadilaze epohe. Ovaj tekst izlazi u banjalučkim novinama, pa je vjerovatno najbolja ilustracija - Banski dvor. Banja Luka je bila sjedište Vrbaske banovine jedva desetak godina, prije nepunog vijeka, a opet neku simboličku suštinu te zgrade do dana današnjeg čuva upravo to ime.


Značaj Doma mladih na Skenderiji za Sarajevo nije usporediv sa značajem Banskog dvora za Banju Luku. Dva skorašnja slučaja, međutim, jedan događaj, a jedan doživljaj, da se pozovem na tu školsku distinkciju, prizvala su mi u sjećanje duhove Doma mladih.

Događaj o kojem govorim je silna frka i panika koju u srpskim medijima prati objavljivanje autobiografije Ace Lukasa. Gotovo je nevjerovatno šta se sve reklo i napisalo na tu temu. Ono, stvar je potpuno benigna. Autobiografske i memoarske knjige objavljuju širom svijeta najrazličitije moguće osobe, nerijetko i pravi veliki zločinci. Uostalom, ne tako davno, i u Njemačkoj i u mnogim zemljama svijeta, veliki hit su bili memoari Alberta Špera, jednog od najbližih Hitlerovih saradnika, i to bez ikakvog sličnog moralističkog cviljenja. I koliko god da je Jugoslavija bila liberalnija od ostalih socijalističkih država, i ovdje su postojale zabranjene knjige, postojali su porezi na šund, postojao je Kongres kulturne akcije, ljudi su hapšeni zbog manjka slobode govora, pa je ta “nostalgija za cenzurom” u tom smislu još manje shvatljiva. Ili možda nije; možda upravo otuda i postoji, pa ugledni pisci, fakultetski profesori i, čini se, budući SANU akademici javno izjavljuju kako privatne izdavačke kuće “nažalost” (doslovan citat) imaju pravo da objavljuju šta hoće. Nažalost?! Zar je moguće da neko priziva društvo u kojem bi privatna izdavačka kuća morala tražiti dozvolu od nekakve državne komisije da štampa knjigu koju želi da štampa? Ako je suditi po nekim ljudima i medijima iz kreme srpske javnosti, međutim, sramota je i što Lukasovu knjigu štampa velika izdavačka kuća i što se ta knjiga reklamira i promoviše, ali tek je posebna sramota što se promoviše baš u Pozorištu na Terazijama, “hramu kulture”. Kao da je zgrada pozorišta na neki volšeban način “uzdigla” Lukasovu knjigu, dok je ta knjiga, u isto vrijeme i na podjednako volšeban način, pozorišnu zgradu - unizila i ponizila. Čitam te gluposti, sve ne vjerujući šta čitam i sve vrijeme me strašno podsjećaju na nešto. I onda se sjetim: slična moralna panika se dizala u Sarajevu prije petnaestak godina poslije najave da će Seka Aleksić održati koncert u Domu mladih. Pa se šovinistička antisrpska agenda skrivala iza zavjese elitizma: šta će ona u “hramu urbane kulture” gdje su nekad svirali “Haustor”, EKV i “Leb i sol”?!

Antisrpski šovinizam

Živio sam tada u Sarajevu i pisao o tome u tekstu “Moja prva bila si cenzura”, a ovih me je dana put nanio u Sarajevo da se u tom istom Domu mladih prvi put pojavim kao “izvođač”, a ne kao publika. Bilo je to u sklopu festivala “Sloboda narodu”, gdje sam učestvovao u diskusiji o autošovinizmu. Bilo je zanimljivo (koga zanima, postoji i snimak negdje u bespućima interneta), a jedna od stvari koja se može izvući kao zaključak diskusije je da nezavisno od s(p)retno ili nes(p)retno skovanog pojma “autošovinizam”, zasigurno postoji fenomen koga bismo mogli nazvati “srbofobijom” ili “antisrpskim šovinizmom”.

Razmišljajući o zgodnoj ilustraciji antisrpskog šovinizma, pao mi je na pamet omiljeni sagovornik raznih beogradskih medija za teme iz sfere regionalnog pomirenja, žurnalista i advokat, gospodin Pećanin Senad. Iz nekog razloga, pisac pamfleta iz januara 1993. godine “Srbi u Sarajevu: Između četnika i sebe” za koji je Elis Bektaš s razlogom primijetio da je predstavljao crtanje mete na čelu svih Srba koji su ostali u Sarajevu, dok je njegov autor “darvinovska karika koja nedostaje” između Mustafe Busuladžića i Mustafe Drnišlića, smatra se fer i korektnim “analitičarem”. A on je prije blizu trideset godina pisao doslovce ovako: “Sarajevske Srbe treba prepustiti, sada već nakon devet mjeseci sigurno je, zasluženom teretu kolektivne krivice. Narod koji je dobijao u ratu, a gubio u miru, kako voli reći njihov Dobrica, sada će prvi put izgubiti u ratu a još više i u miru. Imaće vremena, decenije i decenije, da se čude zašto im svi, baš kao šugavcima, oprezno prilaze. I to je dovoljno. Onaj ko potcjenjuje težinu kolektivne krivice mora da nikada nije imao čir na debelom mesu. Od njega se ne umire, ali ti nigdje ne da mira!”

Da ne bude zabune, ovdje Pećanin ne govori o Srbima na Palama, u Banjoj Luci ili Beogradu; govori o Srbima koji su ostali u opkoljenom Sarajevu. Jedine asocijacije koje mu oni prizivaju su šugavci i čir na guzici koju gospodin koji u to doba nije još bio završio pravni fakultet eufemistično zove debelim mesom. Strah me da i pomislim šta je tada mislio o ostalim Srbima, kad su mu oni koji su s njim dijelili svakodnevicu bili to što su mu bili.

Posljednjih nedjelja i mjeseci, taj isti Pećanin me, kažu mi, povremeno pominje u svojim tviteraškim “nastupima” zovući me, po pravilu, “Mu'arem”. Ovaj Pećaninov apostrof, to vam je najkraća moguća definicija antisrpskog šovinizma. Zna on da Srbi ne znaju da izgovore glas “h”, zna on da je za njih Muharem uvijek i svuda Mu'arem.

I kao i uvijek kod šovinističkih predrasuda, lično iskustvo ne znači ništa. Nikad i nigdje, ni usmeno ni pismeno, mene u Srbiji niko nije zvao Mu'aremom. Znali su ljudi napraviti lapsus, reći Muhamed ili čak Muhamer, ali Mu'arem nikada. Uostalom, ako ništa zbog Muharema Pervića, to je ime u beogradskom javnom životu odavno odomaćeno.

Mu'arem

Ja bivam Mu'arem samo u fantazijama Pećanina i njemu sličnih, onih kojima je bilo neprijatno kad se u školi učilo o Njegošu, onih za koje je tobožnja bošnjačka ekvidistanca između Srbije i Hrvatske uvijek u praksi označavala kroatofiliju na rubu orgazmičnog uživanja što su onomad kolektivno nazivani “cviećem”.

U dominantnom narativu o raspadu Jugoslavije, srpskom nacionalizmu su isporučeni svi računi koji mu pripadaju i još poneki povrh toga, dok su ostali nacionalizmi uglavnom otišli iz balkanske krčme s rukama u džepovima i bez ijednog računa. Pojam “autošovinizam” je samo jedno ime za frustraciju što takav rasplet kao pravedan i ispravan prihvataju i neki koji se smatraju ili ih drugi smatraju Srbima.

Intenzitet rasta antisrpskog šovinizma proporcionalan je strahu od dolaska vlastitih računa koji, polako, ali sigurno, stižu na naplatu.

 

[iig]

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da je Vijeće naroda u Republici Srpskoj nametnuto, da ga treba ukinuti, te poručio da se ne plaši sankcija.

Dodik je pojasnio da Vijeće naroda u Republici Srpskoj ne postoji po Ustavu BiH, ali je uvijek popunjeno, a da je Dom naroda Federacije BiH ustavna kategorija u FBiH, ali nikada ne uspijevaju popuniti ga.

Komentirajući izmjene Ustava o kojima je govorio član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović koji je rekao da bi trebalo razgovarati i o načinu funkcioniranja Vijeće naroda u Republici Srpskoj, Dodik je rekao da je Džaferović posljednji koji bi mogao govoriti o Vijeću naroda u Republici Srpskoj.

“Vijeće naroda u Srpskoj ne postoji po Daytonskom ustavu i to nam je nametnuto od stranaca”, rekao je Dodik i podsjetio da je to aranžman koji je postignut u dogovoru tri naroda – Srba, Hrvata i Bošnjaka i međunarodne zajednice toga vremena, te da je tako koncipirano.

On je napomenuo da je Dom naroda FBiH predviđen Dejtonskim sporazumom, ali da do zadnjih izbora nikada nije bila popunjena “delegacija” Srba kako je traženo Ustavom i da je uvijek ostajalo nepopunjeno nekoliko Srba.

“Nikada nisu htjeli to pitanje riješiti, dok je u Vijeću naroda procedurom predviđeno da se do krajnjih granica popuni broj Hrvata i Bošnjaka, a ako to ne može nikako, onda ih biraju odbornici po skupštinama općina ili gradskim skupštinama. Oni su izborna baza i biraju se do potrebnog broja. U Federaciji to nikada nisu htjeli uraditi”, kazao je Dodik.

Dodik je rekao da u Republici Srpskoj treba razmišljati da se ukine Vijeće naroda, a ne da se “modelira” kako to Džaferović hoće.

“Bolje bi mu bilo da ne poteže to pitanje jer sam sklon da to Vijeće naroda ukinemo budući da nije dio Dejtonskog aranžmana, nego dio nasilja koje je nametnula međunarodna zajednica”, rekao je Dodik.

Na pitanje o sankcijama, Dodik je kazao da su “veliki po pravilu arogantni” i da definicija njihovih novih sankcija kaže: “Ukoliko se ne poštuju ciljevi koje oni postavljaju, bolje ti je onda da uzmeš kalauz i sam sebe zatvoriš”.

“To prolazi samo kod onih koji nemaju karakter. Što se nas tiče mogu prijetiti čime god hoće”, poručio je Dodik i podsjetio da je četiri-pet godina pod tim sankcijama, te da se “ne osjeća loše”.

On je naveo da prema njima nema nikakvu obvezu i da to nema prema zemlji koja sankcionira, a pohvalio je odlazećeg veleposlanika SAD Erica Nelsona koji je u jednoj televizijskoj emisiji u Sarajevu rekao zbog čega su mu uvedene sankcije.

“Nelson je u toj emisiji rekao da su meni uvedene sankcije zbog toga što kršim Daytonski sporazum. Nisam u financijskim malverzacijama i nije teško doći do tog snimka”, naveo je Dodik.

Dodik je rekao da ga se to ne tiče, da je izabran od ovog naroda i da će sve dok ga biraju voditi politike za koje misli da su najbolje za narod i za Republiku Srpsku.

Kako je naveo, nikada nije tražio da se donesu mjere koje su protiv Bošnjaka i Hrvata, kao što to sada traži Džaferović, a pogotovo Željko Komšić za koga je rekao da je ostrašćen da pravi probleme, pa je spomenuo da je i na sastanku s međunarodnim dužnosnicima “prvo napao Hrvatsku u nekom svom obračun u koji on ima s njima”.

“Neka vrše sankcije kakve god hoće. To što oni prijete sankcijama da mi treba da damo Republiku Srpsku – neće je dobiti”, rekao je Dodik.

On je istaknuo da možda postoje neki iz opozicije koji su na to spremni, ali da on nije. Spreman je, kaže, da ostane na politikama koje su ovom narodu poznate, a to je politika jačanja autonomije Republike Srpske i što veće njene samostalnosti u okviru BiH.

“Ukoliko to nije moguće, razgovor o mirnom razdruživanju i stvaranje nezavisne države koja se zove Republika Srpska s pravom da se integrira, odnosno napravi sporazume s drugima, s Federacijom kao i sa Srbijom, eventualno Hrvatskom, Crnom Gorom i svima u regiji”, istakao je Dodik i dodao da je to pravo Republike Srpske.

Smatra da to nikoga ne vrijeđa, da Srpskoj pripada mnogo više po Daytonskom ustavu od onog što danas ima.

“Nama se otima i mi ne želimo da tu otimačinu legaliziramo”, rekao je Dodik.

Suradnju Srpsku sa Srbijom, Rusijom, Kinom ocijenio je kao najbolju moguću, dodao je i da ne bježi od suradnje sa SAD, zemljama EU, kao i da je ponosan što su razvijeni dobri odnosi s Mađarskom koja je doznačila isti broj cjepiva i Republici Srpskoj i Federaciji BiH.

“Europske integracije da, ali integracije u NATO ne”, rekao je Dodik i napomenuo da i Nato u zaključcima s njihovog summita kaže da je posvećen integracijama Ukrajine i Gruzije i suradnji s BiH, a ne integraciji./Srna/

 

[đavolčić]

Fino ali zbirne teme nisu dozvoljene.