Politika i religija

Da li je dnas uticaj religije na politiku veliki?

  • Da

    glasova: 20 57,1%
  • Ne

    glasova: 15 42,9%

  • Ukupno glasova
    35
  • Anketa je zatvorena .
Kada kažeš Crkva, da li misliš isključivo na hrišćanstvo i hrišćanske zemlje, ili pot tim pojmom podvodiš sve verske institucije i zajednice?

Pa da, pre svega mislim na hriscanstvo, znas kako sam pristrasan kada je zapadna civilizacija u pitanju :) Ali po meni je uticaj religije sve manji i u mnogim drugim zemljama, naravno ne svim. Upliviom zapadne tehnologije, nuzno je i da pojedinci u tim zemljama menjaju svoju svakodnevnicu, a time i svoj pogled na svet, svoj identitet. Naravno, sukobi jevreja i muslimana, siita i sunita, katolika i anglikanaca postoje i dalje, u vecoj ili manjoj meri. Niko ne spori da sukobi ne postoje. Ali ti sukobi prevazilaze uticaj religije, to su sukobi citavih zajednica, koje neka organizovana religija i ne moze da kontrolise. Sadamovi suniti i nisu bili neki preterano pobozni muslimani kada su napali siitski Iran.
 
Pa da, pre svega mislim na hriscanstvo, znas kako sam pristrasan kada je zapadna civilizacija u pitanju :) Ali po meni je uticaj religije sve manji i u mnogim drugim zemljama, naravno ne svim. Upliviom zapadne tehnologije, nuzno je i da pojedinci u tim zemljama menjaju svoju svakodnevnicu, a time i svoj pogled na svet, svoj identitet. Naravno, sukobi jevreja i muslimana, siita i sunita, katolika i anglikanaca postoje i dalje, u vecoj ili manjoj meri. Niko ne spori da sukobi ne postoje. Ali ti sukobi prevazilaze uticaj religije, to su sukobi citavih zajednica, koje neka organizovana religija i ne moze da kontrolise. Sadamovi suniti i nisu bili neki preterano pobozni muslimani kada su napali siitski Iran.

Зар мислиш да Ватикан не контролише довољно светске токове моћи.
 
Jedno pitanje, malo konkretnijeg tipa. Vidim da se kroz razne teme provlači to da se "Vatikan pita". Voleo bih da čujem razloge i argumente za takvo mišljenje. Katoličanstvo se kroz istoriju najviše kompromitovalo, zato sam uveren da se više niko ne drži za Papine skute prilikom donošenja važnih političkih odluka. Zatim, imamo veliki broj raznoraznih sekti, ili, ako baš hoćete, pravaca koje je iznedrio protestantizam, naročito kad govorimo o SAD, koje stalno i potenciramo kao "svetskog policajca". Britanija se još u 16. veku, ako se dobro sećam, distancirala, tačnije formirala Anglikansku crkvu...te ostaje da je uticaj Vatikana još jedino moguć donekle u Nemačkoj, kada govorimo o Zapadu (odbacujem i Francusku, zbog svega što se događalo sa Hugenotima).
Šta bi onda mogla biti osnova iz koje bi Vatikan crpeo moć, s obzirom da ga mnogi ovde smatraju moćnim?
 
Можда је довољно поменути породицу Ротшилд која и дан данас кроји светску политику заједно са Ватиканом.

Други су сведочили о огромној моћи коју су Ротшилдови црпели из повереничких послова. Чувени Ото фон Бизмарк рекао је да Ротшилди слободно могу да се назову власницима Немачке. Истиснувши Енглеску националну банку на сличан начин су „загосподарили” и Уједињеним краљевством, постајући ексклузивни повериоци краљевске лозе и њихових поседа. Ротшилди никада нису демантовали гласину да су једина јеврејска породица која поседује папу и Ватикан. Један од савременика Ротшилдових и хроничар тадашњих збивања у Евопи описао је Мајера Амшела следећим речима: „Он је Јеврејин свих богаташа и крунисаних глава света и некрунисани цар свих њих, заједно са Јеврејима, а и са онима који то нису!”
 
Hm, ok, ali zar ovo upravo ne govori da se ne pita Vatikan? :think:
Ne znam iz kog je ovo izvora, ali hajde da kažemo da je to nepobitno istina, to bi značilo da pojedine bogate porodice vladaju svetom, pa i crkvama, pa još i jevrejske porodice.
Opet, gde je tu Vatikan da sprovodi "svoje interese"?
 
Горњи цитат је из једног чланка од пре две године, аутор је Ана Драговић.

Ватикан који има своју државу и најбогатију ризницу, што је потврђено од многих Папа, баш преко имућних породица, од којих је Ротшилд најмоћнија спроводи своје интересе.

Да не помињем утицај у другом светском рату на промовисању усташке идеологије и сарадње са фашистима .Алојзије Степинац је чак проглашен од Папе блаженим, а ускоро ће бити и канонизовн.

 
Poslednja izmena:
Горњи цитат је из једног чланка од пре две године, аутор је Ана Драговић.

Ватикан који има своју државу и најбогатију ризницу, што је потврђено од многих Папа, баш преко имућних породица, од којих је Ротшилд најмоћнија спроводи своје интересе.

Да не помињем утицај у другом светском рату на промовисању усташке идеологије и сарадње са фашистима .Алојзије Степинац је чак проглашен од Папе блаженим, а ускоро ће бити и канонизовн.

Ovo poslednje ne sporim. Tačno je i to da je papa u vreme španskog građanskog rata i posle njega, Franka nazivao "kapetanom hrišćanstva, samo zbog toga što je ubijao komuniste. No, sve je to bilo pre skoro 60 godina i to su poslednji trzaji katoličanstva da održi svoj uticaj. Misliš li da će proglašavanje Stepinca svecem nešto što će doprineti većem uticaju Vatikana? Osim toga, ne čini li ti se malo nerealnim da jedna jevrejska porodica koja drži Vatikan dopušta da fašista bude proglašen svecem?
To što čine nije ništa do koprcanje pred neminovnošću, gubitka ikakve vere i smisla katoličke crkve, u čemu se ogleda i sprdanje u filmovima, na koncertima (Madona), slikanje pape sa fudbalerima i raznoraznim pop-klovnovima, samo radi bilo kakve reklame.

Katolička crkva je izgubila svaki kredibilitet, ako ga je ikada i imala. Njen uticaj je danas još jedino jak u nekim južnoameričkim državama, čemu mogu da zahvale agresivnoj propagandi vršenoj nad domorocima i doseljenicima kroz "misionarstvo". Izvestan postoji još i u zemljama iz kojih dolazi papa i u Italiji gde stoluje, ali daleko od toga da je jak.
 
Ovo poslednje ne sporim. Tačno je i to da je papa u vreme španskog građanskog rata i posle njega, Franka nazivao "kapetanom hrišćanstva, samo zbog toga što je ubijao komuniste. No, sve je to bilo pre skoro 60 godina i to su poslednji trzaji katoličanstva da održi svoj uticaj. Misliš li da će proglašavanje Stepinca svecem nešto što će doprineti većem uticaju Vatikana? Osim toga, ne čini li ti se malo nerealnim da jedna jevrejska porodica koja drži Vatikan dopušta da fašista bude proglašen svecem?
To što čine nije ništa do koprcanje pred neminovnošću, gubitka ikakve vere i smisla katoličke crkve, u čemu se ogleda i sprdanje u filmovima, na koncertima (Madona), slikanje pape sa fudbalerima i raznoraznim pop-klovnovima, samo radi bilo kakve reklame.

Katolička crkva je izgubila svaki kredibilitet, ako ga je ikada i imala. Njen uticaj je danas još jedino jak u nekim južnoameričkim državama, čemu mogu da zahvale agresivnoj propagandi vršenoj nad domorocima i doseljenicima kroz "misionarstvo". Izvestan postoji još i u zemljama iz kojih dolazi papa i u Italiji gde stoluje, ali daleko od toga da je jak.

[Osim toga, ne čini li ti se malo nerealnim da jedna jevrejska porodica koja drži Vatikan dopušta da fašista bude proglašen svecem?/QUOTE]

Моћ новца и власти није у спрези са емоцијама .
Као што ни римокатолици нису верници у правом смислу речи, бар не онако како ортодоксни католицизам то подразумева.Њихова вера сведена је на материјално.Новцем можеш отплатити своје грехе , чак и онај највећи - убиство; прочиташ три "Здраво Маријо" и разрешен си.
Хоћу да кажем вера обичних људи нема везе са Ватиканом и његовом моће.Вера је једно , а новац и моћ друго.
Неспорно је да се папски утицај шири што доказује и све снажнији екуменски покрет у свету.Приближио се и нашиј Цркви, на жалост па нам још није откривено шта је потписано у Равенском уговору на коме су присуствовали и представници СПЦ.
 
Неспорно је да се папски утицај шири што доказује и све снажнији екуменски покрет у свету.Приближио се и нашиј Цркви, на жалост па нам још није откривено шта је потписано у Равенском уговору на коме су присуствовали и представници СПЦ.

Kao da je to neki veliki dokaz, zele da vrate hriscansku crkvu da bude Jedna Crkva, kao sto bi uostalom po vasem ucenju i trebala da bude...Uostalom, nije mi ni jasno zasto se pravoslavci toliko bune oko ekumenizma, pa imali bi svoju autokefalnost, a hriscanska Crkva bi ponovo bila jedna i u materijalnim okvirima Da sam hriscanin, gledao bi na to kao nesto sto je u skladu sa duhom hriscanstva.

A uostalom, po tim carsijskim pricama, papa Jovan Pavle Drugi je bio samo marioneta u rukama CIA-e, jak mi je to uticaj.
 
Kao da je to neki veliki dokaz, zele da vrate hriscansku crkvu da bude Jedna Crkva, kao sto bi uostalom po vasem ucenju i trebala da bude...Uostalom, nije mi ni jasno zasto se pravoslavci toliko bune oko ekumenizma, pa imali bi svoju autokefalnost, a hriscanska Crkva bi ponovo bila jedna i u materijalnim okvirima Da sam hriscanin, gledao bi na to kao nesto sto je u skladu sa duhom hriscanstva.

A uostalom, po tim carsijskim pricama, papa Jovan Pavle Drugi je bio samo marioneta u rukama CIA-e, jak mi je to uticaj.

Да бих ти одговорила на питање морали би да уђемо у теолошку расправу, којој овде није место.
Укратко.
До поделе на источну и западну Цркву 1054. године дошло је због одступања Папе о д симбола вере , или ткзв. шизме, којом се јеретички тумачи Свето Тројство.
Тако да до некаквог уједињења не може доћи .

‘’Римокатолицизам је гори од атеизма… Атеизам проповеда само нулу, док римокатолицизам иде даље: он проповеда унакаженог Христа. Све су за новац продали, за ниско земаљско царство! Па зар то није антихристова наука!?'’ огорчено се пита Достојевски, кроз свог кнеза Мишкина.
 
Naravno da jeste, kod svih sem kod Srba, medju kojima ima dosta onih koji ce bez problema reci da su niko i nista samo za trenutni interes koji je u mnogim primerima dugotrajno gledano samo steta. Takvih primera/osoba ima i na ovoj temi, ali necemo o njima, oni su svakako kao sto sam naveo - niko i nista.
:)
 
Religijske ideje su tokom istorije imale veliki, gotovo presudan uticaj na ljudsku kulturu i politiku, i društveni život uopšte. Jedna od osnovnih tekovina moderne civilizacije jeste upravo strogo razdvajanje religijskih ideja i organizacija od sveta politike. Uprkos tome, religija je zadržala veoma veliki uticaj na dešavanja u političkoj sferi, manje-ili više otvoreno, u zavisnosti o kom društvu se radi.
Kakvo je vaše mišljenje o sprezi i međusobnom uticaju religije i politike? Da li treba da postoji? Da li i danas postoji i koliki je?

Све што се дешава у свету,кроз целу историју,се дешава из религијских разлога.
И то што се Србији намеће "пут у ЕУ" је из религисјких разлога.И распад СФРЈ и рат који се десио је био из религијских разлога,односно око питања коме ће се (бого)служити.
 
zplja - Новцем можеш отплатити своје грехе , чак и онај највећи - убиство; прочиташ три "Здраво Маријо" и разрешен си.
:lol:

Ne možeš novcem otplatiti svoje grijehe.

Indulgencijama (oproštajnicama), koje su inače zasnovane na učenju o Thesaurus ecclesiae, vjernik je kupovao samo oproštaj od vremenskih kazni na ovom svijetu, kao i u purgatoriju.

Što znači da se indulgencijama opraštala samo vremenska kazna (poena), a nikako "a culpa (grijeh) et poena".

Oproštaj grijeha u katolicizmu vjernik dobija isto kao i vjernik u pravoslavlju - isključivo sveštenikovim razrešenjem u toku ispovjedi.

Indulgencije u katolicizmu postoje i danas.

Ali postojale su i u pravoslavlju. Praksa izdavanja i prodavanja svjedočanstava o otpustu grijehova ustanovljena je na Konstantinopoljskom saboru iz 1727. Na tom saboru je patrijarsima Konstantinopolja, Aleksandrije, Jerusalema i Antiohije dano pravo da izdaju i prodaju indulgencije.

Ovo dole

2h2f9l3.jpg


je indulgencija iz XVIII v. sa potpisom Jerusalemskog patrijarha, prodana grčkim monasima u Vlaškoj

p.s. koliko ja znam najveći i najteži grijeh je hula na Duha svetoga.
 
Poslednja izmena:
Код правосланих Хришћана разрешење од греха добија се кроз покајање и никако другачије.

Уколико духовника сматра да до њега није дошло, разрешна молитва се не добија већ се успоставља епитимија која може подразумевати и одлучење од Светог причешћа на одређени период.

Тачно је да се хула на Духа Светога сматра најтежим грехом, мислим да је тако и код римокатолика.
 
Ne zamjerite, ali stvarno vas moram pitati da li se vi to zbvte sa mnom?

Neupitno je da je pokajanje sastavni i neodvojivi dio ispovjedi kao tajne .., ali samo pokajanje, kao neka vrsta samokritične svijesti o sopstvenoj grešnosti nikako nije ono što je i samo po sebi dovoljno.
Pokajanje je validno samo ako je i ispovjedanje grijeha i kajanje zbog grijeha "javno", odnosno ako je ako je ijedno i drugo izrečeno pred sveštenikom (u ranoj Crkvi npr. ispovjed je bila baš javna, tj. odvijala se pred cijelom zajednicom).

Međutim ispovjed kao tajna i kao proces ni tada nije završena, jer sa ovim su samo dva od njezina četiri elementa okončana, nakon ovih koji imaju subjektivni, lični karakter slijede dva koja imaju liturgijski, objektivni i svetotajinski karakter, a to su molitva za oproštaj i sveštenikovo razrešenje, te pričeće kao pomirenje sa zajednicom i simbolički povratak Bogu.

Ne idem u detalje jer nisu bitni, bitno je to da pokajanje jeste naravno važno i neophodno (no tako je i kod katolika), ali ono jednostavno samo po sebi nije dovoljno, jer da je tako onda Crkva, kroz sveštenika kao njezinog predstavnika, ne bi bila ni potrebna.

Takođe ni pomenuta epitimija nema nikakve veze sa mojim prvim postom.
Meni nije bila namjera da u njemu i sa njim negiram evidentne razlike prakse katoličanstva u odnosu na pravoslavlje, prvenstveni motiv mog javljanja bile su vaše zablude u vezi sa fenomenom indulgencija.
 
Ne zamjerite, ali stvarno vas moram pitati da li se vi to zbvte sa mnom?

Neupitno je da je pokajanje sastavni i neodvojivi dio ispovjedi kao tajne .., ali samo pokajanje, kao neka vrsta samokritične svijesti o sopstvenoj grešnosti nikako nije ono što je i samo po sebi dovoljno.
Pokajanje je validno samo ako je i ispovjedanje grijeha i kajanje zbog grijeha "javno", odnosno ako je ako je ijedno i drugo izrečeno pred sveštenikom (u ranoj Crkvi npr. ispovjed je bila baš javna, tj. odvijala se pred cijelom zajednicom).

Međutim ispovjed kao tajna i kao proces ni tada nije završena, jer sa ovim su samo dva od njezina četiri elementa okončana, nakon ovih koji imaju subjektivni, lični karakter slijede dva koja imaju liturgijski, objektivni i svetotajinski karakter, a to su molitva za oproštaj i sveštenikovo razrešenje, te pričeće kao pomirenje sa zajednicom i simbolički povratak Bogu.

Ne idem u detalje jer nisu bitni, bitno je to da pokajanje jeste naravno važno i neophodno (no tako je i kod katolika), ali ono jednostavno samo po sebi nije dovoljno, jer da je tako onda Crkva, kroz sveštenika kao njezinog predstavnika, ne bi bila ni potrebna.

Takođe ni pomenuta epitimija nema nikakve veze sa mojim prvim postom.
Meni nije bila namjera da u njemu i sa njim negiram evidentne razlike prakse katoličanstva u odnosu na pravoslavlje, prvenstveni motiv mog javljanja bile su vaše zablude u vezi sa fenomenom indulgencija.

Жао ми је ако сам ваш претходни пост погрешно протумачила.

Свакако се слажем са осталим делом који наводите везано за покајање и исповест.

Исповест се дакако мора обавити пред свештеником како би се испуниле Христове речи - Што на земљи разрешите, разрешено је.Али сам сматрала да се тај део подразумева.
 

Back
Top