Srboskizborim
Veoma poznat
- Poruka
- 10.581
Autorska.
Uzmimo naprimer nemački jezik? U Austriji, u Lihtenštajnu, u delovima Švajcarake, nemačkim kantonima u Švajcarskoj, naravno u Nemačkoj svi govore nemački, ne kažu za sebe da govore austrijski u Austriji, Lihtenštajnski u Lihtenštajnu, nemački u Nemačkoj , kad je to sve jedan jezik, bez obzira na određene varijante i razlike u jeziku koju su istina i znatno izraženije nego neke razlike između "srpskog, hrvatskog, bosanskog i crnogorskog jezika", tako da je ta podela na "četiri jezika" na prostoru bivše Jugoslavije, žalosno smešna.
Dalje i u odnosu na engleski jezik, nema podela i u Severnoj Americi (SAD i Kanada govore engleski jezik), Australiji engleski jezik, Novi Zeland engleski jezik i dr, samo na prostoru bivše Jugoslavije za jedan jezik postoje četiri naziva, kao što su "srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski".
Zašto je to tako? Da pokušam dati odgovor? Zato što na prostoru bivše Jugoslavije nema političke kulture i korektnosti da se drugome prizna "različitost" u nacionalnom izjašnjavanju ili identitetu ukoliko bi eventualno neki Hrvat rekao da govori srpskim jezikom, po automatizmu bi se to isključivalo i reklo bi se da onaj ko govori srpskim jezikom ne može biti Hrvat, ili ne može biti Crnogorac ako govori srpskim jezikom, ili ne može biti Bošnjak ako mu je jezik srpski ali eto može biti Austrijanac ako govori nemački i nije po automatizmu Nemac, može biti Kanađanin a govori engleski, može Australijanac a opet mu jezik engleski i slično? Samo na prostoru bivše Jugoslavije ako se govori srpskim jezikom moraš biti Srbin, nikako Hrvat, Bošnjak, Crnogorac ili ako govoriš hrvatskim nikako Srbin i uopšte sve ove kombinacije oko jezika , gde jezik određuje nacionalnu pripadnost. Odatle se i došlo do cepanja jednog jezika na njegova četiri imena?
Uzmimo naprimer nemački jezik? U Austriji, u Lihtenštajnu, u delovima Švajcarake, nemačkim kantonima u Švajcarskoj, naravno u Nemačkoj svi govore nemački, ne kažu za sebe da govore austrijski u Austriji, Lihtenštajnski u Lihtenštajnu, nemački u Nemačkoj , kad je to sve jedan jezik, bez obzira na određene varijante i razlike u jeziku koju su istina i znatno izraženije nego neke razlike između "srpskog, hrvatskog, bosanskog i crnogorskog jezika", tako da je ta podela na "četiri jezika" na prostoru bivše Jugoslavije, žalosno smešna.
Dalje i u odnosu na engleski jezik, nema podela i u Severnoj Americi (SAD i Kanada govore engleski jezik), Australiji engleski jezik, Novi Zeland engleski jezik i dr, samo na prostoru bivše Jugoslavije za jedan jezik postoje četiri naziva, kao što su "srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski".
Zašto je to tako? Da pokušam dati odgovor? Zato što na prostoru bivše Jugoslavije nema političke kulture i korektnosti da se drugome prizna "različitost" u nacionalnom izjašnjavanju ili identitetu ukoliko bi eventualno neki Hrvat rekao da govori srpskim jezikom, po automatizmu bi se to isključivalo i reklo bi se da onaj ko govori srpskim jezikom ne može biti Hrvat, ili ne može biti Crnogorac ako govori srpskim jezikom, ili ne može biti Bošnjak ako mu je jezik srpski ali eto može biti Austrijanac ako govori nemački i nije po automatizmu Nemac, može biti Kanađanin a govori engleski, može Australijanac a opet mu jezik engleski i slično? Samo na prostoru bivše Jugoslavije ako se govori srpskim jezikom moraš biti Srbin, nikako Hrvat, Bošnjak, Crnogorac ili ako govoriš hrvatskim nikako Srbin i uopšte sve ove kombinacije oko jezika , gde jezik određuje nacionalnu pripadnost. Odatle se i došlo do cepanja jednog jezika na njegova četiri imena?
