Srboskizborim
Veoma poznat
- Poruka
- 10.581
Autorska.
POLITIČKI ISLAM I ISLAMSKI POKRETI U SVETU u javnom diskursu, političkim debatama, medijima političkoj a usko vezano s njom i u bezbednosnoj praksi i zauzimaju izuzetno veliki prostor, kao predmet interesovanja što kao ideologija, tako isto i kao ideološka praksa na terenu.
Nakon nestanka ideologije svetskog socijalizma 1990 / 1991 godine, politički islam i islamski pokreti su postali "neprijatelj broj 1 Zapadne civilizacije ili "slobodnog sveta" kako sebe vole nazivati. Ta pozicija je posebno postala značajna nakon 11 septembra 2001 godine, nakon napada u Nju Jorku i Vašingtonu, za koje određeni teoretičari navode da su bili "namešteni" kao izgovor "za borbu protiv terorizma" koja je pokrenula rat protiv uslovno "muslimanskih" država kao što su Avganistan, Irak, posle Sirija, Libija i dr.
Zanimljivo je da nakon svakog takvog rata Zapada protiv "muslimanskih" država, islamski ili islamistički pokreti dobijaju na snazi, jačaju i ako se "privremeno ugase" na jednom mestu u svetu, pojave se na drugom, ukoliko jedna islamska ili islamistička organizacija ili pokret "zamru" ili se ukinu, druga se pojavi još jača od prethodnih.
Dalje, bez obzira na određene razlike i načine delovanja, svi islamski pokreti koji baštine u svojoj osnovi politički islam, imaju jedinstven cilj u svojoj konačnici a taj je uspostava svetske islamske države, hilafeta , te ujedinjenje muslimana pod vlašću halife.
Također očigledna je činjenica da sa svakim novim ratom, dobijaju sve više regruta, sledbenika i boraca koje nazivaju mudžahidini.
Naravno, postavlja se pitanje o čemu se uopšte radi?
Dalje, postavlja se pitanje, gde sve to vodi?
Gde ide svet ukoliko se konfrontacija nastavi?
Postavlja se pitanje, da li će stalna konfrontacija odvući svet u nešto mnogo gore a što može biti neka vrsta sukoba svjetskih religija ukoliko islamski ili islamistički pokreti ubede muslimanime u celom svetu da su oni ipak u pravu, ukoliko ratovi protiv "muslimanskih država" u očima muslimana u svetu postanu "ratovi protiv islama".
Da stvari mogu da krenu baš tome smjeru primer je "do jučer" izuzetno sekularna i ateistička Turska, koja je sve više eksponent "glasa islama" u svetu. Turska nije "usamljena" i druge "muslimanske države" slede njen primer.
Tema je izuzetno teška, jako teška, ali i svet je u poziciji kada se treba nešto učiniti da se spirala zla i nasilja treba zaustaviti, jer može odvesti u svetsku katastrofu, što uopšte ne bi trebalo dozvoliti.
POLITIČKI ISLAM I ISLAMSKI POKRETI U SVETU u javnom diskursu, političkim debatama, medijima političkoj a usko vezano s njom i u bezbednosnoj praksi i zauzimaju izuzetno veliki prostor, kao predmet interesovanja što kao ideologija, tako isto i kao ideološka praksa na terenu.
Nakon nestanka ideologije svetskog socijalizma 1990 / 1991 godine, politički islam i islamski pokreti su postali "neprijatelj broj 1 Zapadne civilizacije ili "slobodnog sveta" kako sebe vole nazivati. Ta pozicija je posebno postala značajna nakon 11 septembra 2001 godine, nakon napada u Nju Jorku i Vašingtonu, za koje određeni teoretičari navode da su bili "namešteni" kao izgovor "za borbu protiv terorizma" koja je pokrenula rat protiv uslovno "muslimanskih" država kao što su Avganistan, Irak, posle Sirija, Libija i dr.
Zanimljivo je da nakon svakog takvog rata Zapada protiv "muslimanskih" država, islamski ili islamistički pokreti dobijaju na snazi, jačaju i ako se "privremeno ugase" na jednom mestu u svetu, pojave se na drugom, ukoliko jedna islamska ili islamistička organizacija ili pokret "zamru" ili se ukinu, druga se pojavi još jača od prethodnih.
Dalje, bez obzira na određene razlike i načine delovanja, svi islamski pokreti koji baštine u svojoj osnovi politički islam, imaju jedinstven cilj u svojoj konačnici a taj je uspostava svetske islamske države, hilafeta , te ujedinjenje muslimana pod vlašću halife.
Također očigledna je činjenica da sa svakim novim ratom, dobijaju sve više regruta, sledbenika i boraca koje nazivaju mudžahidini.
Naravno, postavlja se pitanje o čemu se uopšte radi?
Dalje, postavlja se pitanje, gde sve to vodi?
Gde ide svet ukoliko se konfrontacija nastavi?
Postavlja se pitanje, da li će stalna konfrontacija odvući svet u nešto mnogo gore a što može biti neka vrsta sukoba svjetskih religija ukoliko islamski ili islamistički pokreti ubede muslimanime u celom svetu da su oni ipak u pravu, ukoliko ratovi protiv "muslimanskih država" u očima muslimana u svetu postanu "ratovi protiv islama".
Da stvari mogu da krenu baš tome smjeru primer je "do jučer" izuzetno sekularna i ateistička Turska, koja je sve više eksponent "glasa islama" u svetu. Turska nije "usamljena" i druge "muslimanske države" slede njen primer.
Tema je izuzetno teška, jako teška, ali i svet je u poziciji kada se treba nešto učiniti da se spirala zla i nasilja treba zaustaviti, jer može odvesti u svetsku katastrofu, što uopšte ne bi trebalo dozvoliti.
Poslednja izmena: