Politicka bespuca

Kao sto je @coco vec napisao, svako kreiranje pojedinca sistemom pretvara se u totalitarizam i propada. Necu pisati traktate o tome kako kapitalizam odgovara ljudskoj prirodi i da u tome lezi njegov uspeh, necu elaborirati cinjenicu da je njegov poslednji stadij, liberalna demokratija, na vlastitom terenu proizveo vise smrtnih neprijatelja u oblicima razlicitih kratologija i "postdemokratskih" metastaza - sve vi to znate. Spomenucu da desetine savremenih politicih filozofa razmislja koje bi to drustveno uredjenje, kakav novi sistem, bio humaniji. Ali sa jednom temeljnom pretpostavkom, neizbeznom. Taj sistem mora odgovarati kapitalu a to znaci uvodjenje kategorija moci, interesa i novca. Mi vec sad zivimo u sistemu u kojem drzavni intervencionizam i neki demokratski mehanizmi kontrole omogucuju kako-tako nekakav otpor egoizmu npr. korporokratija ili militokratija. Ono sto sprecava da taj sistem bude uspesniji i pravedniji jeste ogranicenost resursa, njihov stalni pad i borba za njihovu kontrolu. Pred tim zidom antagonizama svaka filozofija ima jedan jedini sistemski izlaz - "humanizaciju" kapitalizma, jer izmedju smanjenja egoizma i povecanja jednakosti sa jedne strane i kapitala i smanjenih resursa sa druge strane stoji "drzavni razlog". Ljudi u medjunarodnim relacijama danas jos uvek zive u "prirodnom" stanju, drugacije od nacina na koji je to regulisano ustavom i zakonima unutar vlastitih drzava. To prirodno stanje se pokusalo resiti razlicitm sistemima kao sto su UN ili neke druge organizacije. Svedoci smo da se vecina tih pokusaja pretvorili u fijasko. Zbog hijerarhije i moci drzava. Dakle, glavna prepreka smanjenju egoizma medju pojedincima jeste savladavanje egoizma drzava. Dug je to proces podizanja svesti, u kome se mislilo kako ce naucno tehnicki razvoj odigrati pozitivnu ulogu. A nije. Treba naci kompromis i sa divergentnim silama proslosti, i sa psiholoskim i psihofizickim preprekama u coveku, koji je sve svoje mane udruzio i preneo na drzavu.
Suoceni sa tako epohalnim stanjem, ljudi precesto objavljuju smrt entuzijazma pa katastroficne vizije poput Spenglerove, Greyove, Kuliceve, Volinove itd. stalno opominju da se to faktokratsko stanje ne sme prihvatiti. Kriticko se mora okrenuti utopizmu u kojem npr ni pojam humaniji kapitalizm ne sme biti apriorno odbacen ali ni postavljen kao konacna istina i kraj civilizacije.
Ali bi, isto tako, potpuno ovladavanje silama egoizma unistilo pokretacku energiju drustva i sveta i ta ideologija "Sredine" jeste samo mimikrirano htenje onih koji danas imaju moc radi zadrzavanja svojih pozicija. Dakle, egoizam moze odigrati i potpuno ambivalentnu ulogu. Balans se mora naci u razumu i razvijanju moralnih i etickih principa coveka 21 veka, uvodjenju novih mehanizama u kontrolu demokratije i razvoju principa civilnog drustva radi ogranicenja moci drzave.


Citat Original postavio unit Pogledaj poruku
Upadose silni kinezi i cerkezi i promenise "prirodne sisteme" na opste zadovoljstvo sistemski prirodnih amera. Jos malo pa ce i Francuska da se promeni u emirat.
Kako je uopste moguce iz jedne germansko-latinske filozofije izviriti van interesa i egocentricnosti? Ja razumem da nedostatak komunikacije i pritisak jezika moze da ogranici vidike, ali da su blizi vanzemljani nego pojedine kulture na zemlji to ne mogu da shvatim ili je neko lud ili se samo pravi blesav i to iz cisto estetskih razloga, plave kose i modernog djona.
Jok, to je paradoks nesredjenih tranzicijskih sistema u kojima recidivi kolektivne srece jos uvjek upravljaju sa svesti. Na tom tragu je i razmisljanje autora teme. No komparacijom na najnizem levelu vidimo kako 80% radno sposobnih Kineza ili Ceerkeza radi u neljudskim uslovima, po 12 do 16 sati za 2 do 5 dolara na dan. Ne vjerujem da bi se mnogo Srba koje pripadaju upravo radnickoj klasi a ne upravljacima slozilo sa ovakvim uslovima rada. Ali prihvatam da je filozofija, i prije svega istorijsko religiozno iskustvo nametnulo interes i egocentricnost Zapadu dok je poslusnost i sledbenistvo pripalo Istoku. Medjutim, sistem vrednosti u oba sveta nije obuhvatio kvalitativno ono sto mi subjektivno zelimo i cemu tezimo. Tranzicijski sitemi su cak skloni fantaziranju i spajanju ta dva sistema kao gotovom i svrsenom cinu. A ti procesi su mnogo slozeniji, sporiji i usvajanje bilo cega preko "granice" tih sistema sto bi napravilo normativni sistem jeste veoma tesko. Treba objektivno razmislit o slobodi, ljudskim pravima, jednakosti, ravnopravnosti, politickim pravima itd itd iz ova dva sveta i videti da takvo normativno priblizavanje kultura nije nemoguce ali da je sustinski, temeljno, gotovo neizvodivo. Stanje u SAD ili Fra i sl opsesije revolucionarnim promenama treba zaboraviti jer bez svetske kataklizme, po mogucnosti nuklearne, sa gotovo stopostotnim unistenjem, temelj jednog i jedinstvenog covecanstva nece biti moguc. To je onaj paradoks totalitarizma sa pocetka, koji smatra da delove kultura, religija, obicaja, politickih sistema, partija, ideologija..moze mehanicki spojiti u "dobar svet". Zato smatram da postepena izgradnja normativnog, koje je prihvatljivo celom covencanstvu, nema alternativu.




Citat Original postavio unit Pogledaj poruku
Ok, prvo pitanje: Kako sistem kreira pojedinca, a kako pojedinac kerira sistem? Pisao si o odnosu teoretskih mogucnosti i prakticnih, pa me vrlo zanima prakticni deo prethodnog pitanja.
Pojedinac ne moze da kreira sistem sem ako po Stephenovoj (evouliranoj Weberovoj) teoriji moci jedan od izvora moci nije njegova licna moc (povezana sa temeljima moci, tj potreban je prethodni uslov- ona je samo potencija) Ovde se podrazumeva da znas pojam drustvenog sistema, drustvenih tvorevina i institucija, pomenute teorije temelja i izvora moci, pojam vlasti i pojam zavisnosti kao kljuca moci. U tranziciji preko pojmova snage i sile dolazimo do pojma grupne moci i moci sistema. Tu mozemo razmatrati vlast u razlicitim korelacijama : sa prinudom, sa verovanjem, sa legitimnoscu, sa konsenzusom, sa ideologijom itd. Dakle moc sistema kao grupne moci je superiorna nad pojedincima i u tom kontekstu moc drzave kao najveceg organizovanog drustvenog sistema na njenoj teritoriji nenadwebiva. (da presecem nepotrebna pitanja, u danasnjem savremenom dobu moc nadnacionalnih institucija se preko lokalne drzavne vlasti prenosi na stanovnistvo- u kontekstu u kojem male i zavisne vlasti kao sto su nase nisu prijatelji vlastitog stanovnistva vec prijatelji kapitala i moci koji naredjuju) Kreiranje pojedinaca od strane sistema ima bezbroj varijacija, od nametanja vladajuce idelogije slozenim medijskim diskursima (radje nego prisilom), izbora kurikuluma u sistemu obrazovanja kao primarnog sistema indoktrinacije i socijalizacije do kohabitacije sa nedrzavnim organizacijama u meri koja odgovara drzavi (npr sa religijskim institucijama).


[
 
Original postavio fisherman1 Pogledaj poruku
Imam s ćerkom okapanja oko društvenih teorija...Naime slične tvrdnje(da pojedinci nisu dovoljno moćni da menjaju društvo)ne poštuju ni dinamićnost pojedinačnog ljudskog bića ni društvenu veliku inerciju...
I Frojd i Jung su ,svako na svoja način,objašnjavali dinamiku nesvesnog individue,koju.hteli to ili ne,sadrži i kolektivno nesvesno!
Dakle,društvo kao svesni organizam ima svoju priličnu (masovnu) inerciju,a kao nesvesni dinamičnost i čak libido!!!(Kolektivnu volju)
Sve društvene teorije padaju u vodu,ako se društveni događaji "otrgnu kontroli" i ako,recimo,CIA ne predvidi dobro algoritamski sled događanja...
Međutim,male grupacije koje su uticajne tada čine prevage i diktiraju dalje sledove događanja...Moja tvrdnja je da elite društava treba pratiti u delovanju i da
će interesi uvek biti čiste računice koje izvode te elite...Vlast su samo mišići elite...Nabildovani-obično...
Vidi, malo si pobrkao neke stvari, teorijske pristupe i pojmove. Sad mi se neda u detalje - oprosti. Ugl, nesto kao "kolektivna volja" ne postoji, ne postoji skup jedinki kao stvarna socijalna licnost koja bi posedovala volju i stvarnu rasudnu moc. Sama sintagma je dodatno isprofanisana zbog toga sto se sve totalitarne politike proskribiranja, diskriminacije i anatemisanja drugog pozivaju na kolektivnu volju, volju naroda. Rulja je prezrena od davnina, pa recimo Horacije kaze "prezirem rulju i klonem je se", pa npr Seneka "svetina je najgori tumac istine", pa Roterdamski, Volter itd. Smislili su joj i pomenuti pogrdan naziv - vulgus populus (rulja). Jedan od cenjenijih filozofa novijeg doba, Hegel, je sa averzijom pisao o sakralizaciji narodne volje u demokratskim drustvima (a ima toga jos koliko hoces i u modernim kritikama savremenih politickih mislilaca - ko bi to sve kuckao po forumu )
Prema tome, "ne padaju sve drustvene teorije u vodu" niti se drustvena dogadjanja na nivou Causeskog, Sadama ili 5. oktobra mogu okarekterisati kao otrgnuta kolektivna volja. Razmisli



Citat Original postavio unit Pogledaj poruku
Ne da mi se ni da izvlacim zakljucak iz pola stranice kojima se i dalje i jos uvek sve svodi na odnos istoka i zapada gde su dobri momci "zapadni politicki filozofi" (kojima naravno pripada pisac postova) i na lose momke istocne totalitarne politicare ili ti zastupnike, zacudo, opet nekadasnjih modernih filozofskih pravaca.
Vidi, ako zelis ozbiljno razgovarati onda ne smes sam sebe diskvalifikovati jeftinim cinizmom koji baj d vej projektovan. Prvo, odnos istoka i zapada si uveo ti, i to sa neupitnim istocno centricnim vrednostima a ja nisam nigde rekao da je zapadna filozofija Bog Otac- samo sam diskusiju vratio u sredinu i dao ti priliku da iz svog ugla izneses misljenje i kritiku o vrednostima koje krase pomenute drustvene sisteme. Dakle ako ne razumes napisano ne zakljucuj umesto mene, ja svoju poziciju u ovom topicu savrseno razumem

Da bi izbegao ovakav pristup prvim postom je stavljena tacka, medjutim time je oduzet glavni pretpostavka za izvodjenje bitnog propagandno mediokritetskog zakljucka: "Da nema alternative....

prihvatljivost je osigurana silom,

ili u prevodu odredjene naddrzavne institucije treba normativno da ogranice vlast drzave, tacnije njen ego pa preko njih "razumom....
Svakako da u domen utopijskog kao moguceg treba razmisljati o svetu u kojem su odnosi izmedju drzava uredjeni na isti nacin kao odnosi izmedju pojedinaca unutar drzave. Jos se Kant u svom traktatu "O vecnom miru" veoma kosmopolitski, bez imalo imperijalisticke arogancije, bavio tim odnosima pod pojmom Zajednica slobodnih drzava. I ja ne vidim nista sporno u tome da je normativno postojanje i prava i obaveza u takvoj zajednici. Npr, tako tri trenutno zivis u svojoj drzavi, nisi slobodan da radis sta hoces (i uopste, o ovim pojmovima iz nekoliko kompletno razlicitih uglova treba citati od Hobsa, Locka, Pejna, Hegela i Mila) Ovo "u prevodu" srozava diskusiju na deciji nivo, nivo rasprave iz kafane u kojoj smo mi nebeski narod najpametniji - prevod ti je pogresan a mogao si se pozabaviti istocnim pogledom na buducnost svetskog drustva ili makar na istoriju tog pogleda? Mislim, mogu i ja ali evo ti si strucnjak za istocnu filozofiju pa mi ukratko izlozi kako oni shvataju medjunarodno odnose nekad i sad?
PS. Ono sto trebas razumeti jeste da moja kritika trenutne nesposobnosti i uloge npr. UN ne znaci da to nije mozda dosad najbolja svetska ideja koja je zapela u izvodjenju ( odavno se trazi reforma struktura i sistema delovanja i to je sasvim nova diskusija)


Normative ce verovatno uvesti, razumom ili silom, ali jedini nacin smanjenja egoa je globalna pretnja ili prisila koja bi se postigla koncentracijom moci na mali elitni deo koji bi iz egocentricnih razloga, egou dala smisao brige za covecanstvo.
Ravnotezu snaga imamo i sad, to nije normativno nego fakticko stanje realpolitike iz kojeg bi mozda strah od totalitarnog unistenja bio uslov novog normativnog. Sve je vec gore napisano
Ok, neki zive jos uvek u svojoj borbi protiv totalitarnih sistema, neki drugi su srecni i sa sakom pirinca ili dobrim ulovom i ne treba ih pomerati iz takvog sistema.
Ovo je tvoj novi zakljucak? Totalna simplifikacija drustva kroz prizmu globalizma neoliberalnih lidera i njihovih aspiracija moze biti argument u diskusiji samo ako napises nesto o istim takvim aspiracijama Istoka - jer Kinu ne vode ovi koji jedu saku pirinca, oni su robovi 21. veka. Ajde malo pisi o politckoj filozofiji istoka a i jako me interesuju tvoji stavovi o funkcionisanju tih sistema


sto se tice kineza koji radi za saku pirinca kineza ima milijardu i trista miliona..meni se vrti u glavi od samog puksaja zamisljanja iznalazenja radnih odnosa za sve te tolike ljude..kad bi tamo uveli demokratiju americkog i opste zapadnog tipa ne bi proslo godinu dana kinezi bi propali ko muda kroz tipave gace a te milijarde ljudi bi pocele mesto sake pirinca da jedu jedni druge..
Brojke ne igraju ulogu, radi se o filozofiji zivota - kulturi, religiji i tradiciji. Mozda bi mogao danima objasnjavati Kinezu koji radi za 100 dolara kako mu je lepo? Zasto ovo kazem? Seti se Jugoslavije i uvodjenja demokratije, gde je na bogatoj teritoriji zivelo 60 puta manje ljudi - sistem stvara diskurs koji opravdava vlast a taj sistem vise nije mogao opravdati kupovanje benzina i hrane na bonove naspram granicenja sa Austrijom i Italijom. Filozofija potrosackog drustva nam je bila na dohvat ruke, inhibirali smo je 40 godina a religija, tradicija, etnonacija i demokratija su nam samo bili izgovori da pobegnemo u privlacnost posedovanja i mit slobode. Zapravo, mi nismo bili iziveli ni mit nacije, etnonacionalne drzave, ni mit slobode. Cinjenica je da je totalitarni sistem bio i ispred svog vremena u nekim aspektima ali kao i svaki takav sistem, stremio je "nametanju pravednosti". A ideoloska aksiologija i aksiologija civilnog drustva su razvojno dva sveta.
Zato kazem da je najbolji put za covecanstvo stvaranje normativnog na osnovu iskustava razlicitih kultura i stvaranje univerzalnosti po pitanju pojma "opste dobro". Opste dobro za Kineze radnike i Srbe radnike i Amerikance radnike je veoma blizu dok je za njihove elite na vlasti veoma daleko. Uopsteno, ovo sa radnicima se odnosi i na drustva. Tu je sustina boljeg sveta i ma koliko bilo utopija, nesto cemu treba teziti- jacanje civilnog drustva i povecanje kontrole drzave
 

Back
Top