Nazalost, uglavnom negativna iskustva..
Prvo sa 13-14 godina, kad sam prvi put sam dosao u Bg kod mojih, sa stanice seo u taksi, dao mu adresu, on me voz'o jedno sat vremena, i trazio da mu platim 5000. Naravno, nisam imao toliki novac, vidim nesto nije u redu, on mi pretecim glasom trazi mobilni telefon, ja se uplasim, dam mu, i odem... sretnem neku tetu, zamolim je za pomoc, ona nazove policiju, dodju, odvedu me u stanicu, i krenu sa ispitivanjem... ko sam, sta sam, odakle sam, sta imam u dzepovima, kompletan pretres, sto sam dos'o ovde, koje je boje bio taksi... ja se naravno rasplakao, sta 'oce od mene, zar ne vide da sam zrtva... posle je doshao kum...
Drugi put, prilikom vadjenja pasosha i lichne, zena koja radi na shalteru propushta neke svoje rodjake u moj termin, grli se i ljubi sa njima, ja izash'o iz shkole, racunam najmanje 2 neopravdana (na onih dvadesetak), pukne mi film, i proderem joj se... "ajde zeno bozja, nije ovo svadba, brze malo"... onda se ona prodere meni... ona opet ja njoj... i onda pozove komandira, koji je ulazio u zgradu, i trazi da je zashtiti od "ovog psihopate i nasilnika". Uzas, nisam vishe hteo da se raspravljam niti da imam ijedan jedini kontakt sa tom spodobom, pa sam za pasosh predao na drugom mestu...
Treci put, imao sam malo duzu kosu, i nosio sa ortakom iz Bga elektricnu gitaru u veelikoj kartonskoj kutiji za gitare. Negde oko Uzica, dvojica policajaca u vozu mi traze licnu kartu, nisam je imao (im'o sam negde 16-17 god), oni krenu pretresanje komplet mene, ortaka, torbi, kartonske kutije... i to vrlo neprijatno... "ajde mali vadi to brze", "sta imas tu, brzo pokazuj" (ko u onim tv snimcima hapsenja kad se murija dere na uhapsene"... i kad su videli da nemamo nista, ortak trazi jednom policajcu broj znachke... on stavi ruku preko znachke i kaze "mali, nemoj sebi dublju raku da kopash"... tim rechima. Dodjemo kuci, ispricamo nashima, ortakov cale napishe prijavu shefu policije u Uzicu, opishe shta je bilo, kako... posle mesec dana zove nas shef telefonom da odemo i "resimo stvar". Mi odemo, i saznamo da su doticne 2 strvine izjavile da su kulturno prolazili pored nas, da smo ih mi zadrzavali pricom, i da smo na nashe insistiranje poceli da vadimo stvari iz torbe. Na problem oko znacke, jedan se izjasnio da nam se nakon sporne situacije 'zahvalio na saradnji, i rukom pokazao na broj znacke uz napomenu da mozemo da je zapisemo i obratimo se nadleznima ako imamo ikakvu primedbu na njegovo ponasanje".
Sve mi se prevrnulo u zelucu...
A najgore shto je shef rekao "ajde momci, znam ja da mozda nije bilo ovako kako oni kazu, ali niste ni vi cvecke... pogledajte vam kosu, pa ja bih vas prvi da sam na ulici legitimis'o ako nista drugo onda zbog kose... ajde, pustite ovo, da ne pravimo sranja ni vama ni nama"... mi, naravno, potpisali da se slazemo sa tim shto su oni rekli (to mi je jedna od najvecih greshaka u zivotu)... i to je to...
Tad sam se pomirio sa cinjenicom da zivim u zemlji seljaka sa svim mogucim predrasudama... u kojoj su policajci svinje.