Manga Hilux
Stara legenda
- Poruka
- 85.294
U porastu je broj sporazumnih nemonogamnih odnosa: što je to poliamorija, kako se razlikuje od otvorene veze i kako se ljudi u njoj nose s ljubomorom?
Shutterstock
Kada čuju riječ veza, većina ljudi je automatski vezuje uz monogamiju, možemo čak reći da su u javnom mnijenju ta dva pojma smatrana gotovo sinonimima. Isto tako kada ljudi ulaze u vezu, u nju dolaze s nekakvom svojom vizijom monogamije za koju smatraju da se podrazumijeva i da je općeprihvaćena zbog čega ne osjećaju da je treba dodatno pojašnjavati. Međutim, diljem svijeta sve su popularniji drugi oblici romantičnih odnosa, a jedan od njih je poliamorija, što znači da ne samo da si partneri u odnosu daju međusobni pristanak da se seksaju s drugim ljudima, što bi bila nekakva definicija otvorene veze, već mogu ulaziti i u romantične odnose s njima. Poliamorni odnosi za razliku monogamnih zahtijevaju prethodni razgovor, utvrđivanje pravila kako bi se osiguralo da je verzija koju namjeravaju primjenjivati u skladu s očekivanjem oba partnera zbog čega se ispostavilo da su često iskreniji zbog postojanja stvarnog konsenzusa, a ne samo privida da se od veze očekuje isto.
Sociolog Goran Koletić objašnjava kako se poliamorija kao vrsta etične nemonogamije razlikuje od otvorene veze.
- Postoje različiti oblici još uvijek nekonvencionalnih romantičnih odnosa. Etična ili sporazumna nemonogamija, kako je se još naziva, uključuje poliamoriju, swinganje, otvorene veze, a u njima postoje konkretne razlike u funkcioniranju. Dok se ostali oblici konsenzualne nemonogamije ograničavaju samo na seksualni aspekt, poliamorija uključuje intimnu komponentu između dvoje ljudi koja prelazi na treću, četvrtu osobu. Ključna stvar je da povrh seksualne, ona uključuje i emotivnu vezu. Isto tako ne mora nužno uključivati seksualni odnos već samo spremnost na održavanje veze i osjećaj odgovornost s drugim ljudima, kaže Koletić.
Kao i svaki odnos i ovaj uključuje svojevrsne izazove i za uspješno funkcioniranje poliamorije iznimno je važno da partneri sporazumno dogovore koja su ‘pravila igre’ među njima.
- Ulazak u poliamoriju znači da se treba uhvatiti u koštac s različitim komunikacijskim izazovima. Od ključne je važnosti da su partneri otvoreni i iskreni. Da bi se bilo u takvom odnosu potrebno je redefinirati povjerenje i odlučiti žele li jedno drugome to ‘prijavljivati’ tj. govoriti o iskustvima s drugim ljudima, hoće li se tim ljudima udvarati, tko može biti ta treća ili četvrta osoba. Seks s osobom van veze, ako je posrijedi seksualni odnos, zahtijeva naravno i brigu za seksualno zdravlje, objašnjava Koletić.
Jedna od velikih prepreka za ostvarenje ovakvih odnosa je potencijalna ljubomora. Kada većina ljudi razmišlja o poliamornom odnosu možda se i može sjetiti situacija u kojima su ih drugi ljudi privukli iako su bili u vezi ili su se u nekoga čak i zaljubili, ali su to potisnuli, a možda bi voljeli da su mogli ostvariti odnos s njima. S druge strane, spremni su se toga odreći jer im je nepodnošljiva misao da to isto radi njihov partner.
Paula Brečak studentica je sociologije na New York Universityju u Abu Dhabiju, a na svom blogu obrađuje teme vezane uz seksualnost. Jedna od njih je i poliamorija koju i sama prakticira. S obzirom na to da se pitanje ljubomore nalaže samo po sebi objasnila je i taj aspekt svog ‘lovestylea’.
- U poliamoriji se kao suprotnost ljubomori često koristi izraz komperzija. Komperzija je inače osjećaj sreće koji iskusiš kada vidiš da se dijete igra s nekim i sretno je, tada nisi ljubomoran zato što je dijete sretno s nekim tko nisi ti, već si sretan radi sreće djeteta. Na isti način sam sretna kada je moj partner sretan s nekim drugim, bilo to prijateljski, romantično, seksualno…
Referirajući se na kvalitativno istraživanje dr. Elisabeth Sheff koja je jedna od istaknutijih stručnjakinja na temu poliamorije u akademskoj zajednici, Goran Koletić govori kako se ispostavilo da su ljudi u etički nemonogamnim vezama kvalitetu veze ocjenjivali ocjenjivali jednakom (ponekad i boljom) nego ljudi u monogamnim vezama. Pritom su obzir uzeti različiti aspekti funkcioniranja odnosa od općeg psihičkog blagostanja, ljubomore, intimnosti do seksualnog zadovoljstva.
U Hrvatskoj nema istraživanja o bilo kakvim oblicima nekonvencionalnih romantičnih odnosa kao ni u drugim posttranzicijskim zemljama koje su u sociokulturnom kontekstu nalik našoj npr. Slovačkoj ili Češkoj. Poliamorijske zajednice su najčešće u SAD-u i Kanadi, nešto manje u Ujedinjenom Kraljevstvu i Portugalu, pa je najveći broj istraživanja i napravljen upravo u Americi.
-Radovi koji su ondje istraživali prevalenciju kod odraslih su pokazali ponavljajuće rezultate. Jedno istraživanje je pokazalo da svaka šesta osoba želi poliamoriju, a svaka deveta je i imala , dok se drugim ispitivanjem o svim oblicima konsenzualne nemonogamije, s obzirom na to da obuhvaća više toga, ispostavilo da je takvo iskustvo imala jedna od pet osoba. Usporedbe radi, jedna od pet osoba u SAD-u posjeduje mačku, govori Koletić.
S druge strane, kako ne znamo koliko je ljudi u Hrvatskoj u takvim odnosima ne znamo ni kako im je niti s kakvim oblicima stigmatizacije se suočavaju, ali kada bi se o tome više govorilo sigurno je da bi se naišlo na neki oblik diskriminacije zbog, u naše društvo utkanih, kulturnih vrijednosti.
- U društvu je česta banalizacija takvih veza zbog čega su istraživanja iznimno bitna jer primjerice pokazuju da je poliamorija češća kod ljudi iznad 25 godina, što pokazuje da se ne radi o nezrelim odlukama. Svi oblici diskriminacije su dodatno problematični kada ljudi u poliamorijskim vezama ulaze u neki oblik obiteljskih odnosa. Tada se postavlja pitanje kako pravno regulirati roditeljstvo ako imate trojac u kojem npr. dva oca i majka imaju djecu skupa. Legislativna perspektiva je potrebna ne samo zbog djece nego i zbog nasljeđivanja, zdravstvene brige i sl. Danas imamo ljude koji su poliamorni već 30 godina, u mirovini su i razmišljaju i o takvim stvarima, govori nam.
Sociolog nam kaže i da ljude najčešće bocne kad se čeprka po konceptu tradicionalne obitelji, ali i da je potreba za autonomijom vlastite intimnosti važna čak i ako to potkopava nečiju ideju onoga što je prihvatljivo.
