
(ili neka moja razmižljanja o životu inspirisana ko zna čime)
POLA I POLA
Pola moga sveta
ti trošiš
sa polovinom mog osmeha
se smešiš
pola mog udaha
udišeš ti
sa pola mog srca
kucaš.
Drugu polovinu mog sveta
sa sobom nosim kao puž
pola osmeha
na usnama mi treperi
sa pola udaha dišem
i sa pola srca kucam.
Pola od mene je tvoje
a pola samo moje
nemoj zaboraviti to
nikada
jer samo te dve polovine
čine celu mene
upravo tako podeljene.
Na koju god granu
misao da zakačim
na koji god oblak
da se uspentram
gde god da krenem
kud god da stanem
obe moje polovine
boje moje dane
obe ruše brane
obe čekaju jutro da svane
il' dan da potamni
samo moji šareni dani
na šarenom ćilimu što smo izatkali.


PS Dobro vam jutro blogeri....