Pokloni koji vam se nisu dopali

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Poklonu se u zube ne gleda, stara je narodna poslovica, ali to ne znaci da nikda niste dobili poklon koji vam se nije dopao ili vam ne treba.

Šta ste radili ili se radi sa takvim poklonima ?
Svaki poklon sam sačuvao i nikad nisam "prosledio dalje", koliko god da mi se nije svideo ili mi nije trebao, od detinjstva sam mrzeo da dobijem bombonjeru jer sam znao da je to čisto reda radi i da je to "šalji dalje" vrsta poklona. Takve ljude sam gledao "drugim očima" i nikako ih nisam podnosio, bio sam mali i to je bilo daleko pre nego što sam ikada čuo za reč "licemerje", jednostavno sam osetio neku negativu kod tih ljudi i bežao od njih, kad dođu.
(A bombonjeru sam svaku otvorio i iako često bajatu sam je jeo, baka i deka su me jurili da mi otmu da ne otvaram, da bi i oni mogli da je "pošalju dalje" ali sam uspevao da u većini slučajeva otvorim :lol:
Nisam hteo da moji baka i deka budu "takvi ljudi" eto zbog toga sam bežao i otvarao a bogami i jeo na silu. Moj brat nije učestvovao :lol:
 
Poklonu se u zube ne gleda, stara je narodna poslovica, ali to ne znaci da nikda niste dobili poklon koji vam se nije dopao ili vam ne treba.

Šta ste radili ili se radi sa takvim poklonima ?
Radujem se i zbog sitnice.
Svemu nađem mesto i svrhu,...poklone obožavam! 🤩
Važna je namera i pažnja, tako da stvarno ne nalazim manu.
P.S.Čak i ako nešto ne nosim ili ne koristim ,čuvam kao uspomenu.
 
uglavnom i dobijaš nešto što ti ne treba ili ti nije skroz po meri ali što bi ljudi morali da ti čitaju misli. ili dobiješ nešto simpa što ne znaš šta bi s tim
jedino što se te stvarčice gomilaju, ne znam da li čuvam baš sve poklone mada imam dosta stvari nekako inače
nekad bude i ok nešto
dobila sam nekoliko toaletnih voda ali to ne koristim i sad ih imam i ne znam šta s tim, stoje tu nekoliko godina, nisu otvorene mislim ili su samo malo otvorene :think:
 
Nije pklon,ali se secam imao sam 13-14 godina,cale mi kupio neke mokasine,a ja nisa hteo ni da ih probam.Nesto sivkasto bile.Tako su one stajale,a ja ih nisam obuo ni jednom.Sledece godine sem video kod par njih da ih nose i odmah su mi bile super.Obradovao sam se,jer sam znao da kod kuce i ja imam iste.Kada sam dosao kuci,odmah sam ih probao,ali vec nisam mogao da ih obujem,mogao,ali me ubise prsti.Tako da sam se razocarao vise nego prvi put kada su kupljene.
 
Svaki poklon sam sačuvao i nikad nisam "prosledio dalje", koliko god da mi se nije svideo ili mi nije trebao, od detinjstva sam mrzeo da dobijem bombonjeru jer sam znao da je to čisto reda radi i da je to "šalji dalje" vrsta poklona. Takve ljude sam gledao "drugim očima" i nikako ih nisam podnosio, bio sam mali i to je bilo daleko pre nego što sam ikada čuo za reč "licemerje", jednostavno sam osetio neku negativu kod tih ljudi i bežao od njih, kad dođu.
(A bombonjeru sam svaku otvorio i iako često bajatu sam je jeo, baka i deka su me jurili da mi otmu da ne otvaram, da bi i oni mogli da je "pošalju dalje" ali sam uspevao da u većini slučajeva otvorim :lol:
Nisam hteo da moji baka i deka budu "takvi ljudi" eto zbog toga sam bežao i otvarao a bogami i jeo na silu. Moj brat nije učestvovao :lol:
A kakav si to ti?

Budi sretan da dobiješ i tu bombonjeru.


A što se tiče teme. Svaki poklon ima smisao. Bilo veoma skroman ili neskroman.
 
Што сам старија највише ме обрадује оно домаће, од срца- домаћа ракија, пекмез, ајвар, кулен. То нема цену! И не даје се свакоме.
Шта ме је најмање обрадовало? Огрлица. Не волим накит око врата, осећам се као пас са тим. За разлику од минђуша, наруквица и понеког прстена. И не волим резано цвеће. Увек је боље купити један ананас него букет.
 
Nije pklon,ali se secam imao sam 13-14 godina,cale mi kupio neke mokasine,a ja nisa hteo ni da ih probam.Nesto sivkasto bile.Tako su one stajale,a ja ih nisam obuo ni jednom.Sledece godine sem video kod par njih da ih nose i odmah su mi bile super.Obradovao sam se,jer sam znao da kod kuce i ja imam iste.Kada sam dosao kuci,odmah sam ih probao,ali vec nisam mogao da ih obujem,mogao,ali me ubise prsti.Tako da sam se razocarao vise nego prvi put kada su kupljene.
Мени је ово преслатко. Сину сам са 4 године купила дивне, кожне, крем, анатомске сандале. И обуо их је неколико пута док није сконтао да су на ђону када се окрену шаре- воће. Више их никада није обуо :( "Нећу! Нећу те воћне сандале, грозоту једну!"
:lol:
 
Svaki poklon sam sačuvao i nikad nisam "prosledio dalje", koliko god da mi se nije svideo ili mi nije trebao, od detinjstva sam mrzeo da dobijem bombonjeru jer sam znao da je to čisto reda radi i da je to "šalji dalje" vrsta poklona. Takve ljude sam gledao "drugim očima" i nikako ih nisam podnosio, bio sam mali i to je bilo daleko pre nego što sam ikada čuo za reč "licemerje", jednostavno sam osetio neku negativu kod tih ljudi i bežao od njih, kad dođu.
(A bombonjeru sam svaku otvorio i iako često bajatu sam je jeo, baka i deka su me jurili da mi otmu da ne otvaram, da bi i oni mogli da je "pošalju dalje" ali sam uspevao da u većini slučajeva otvorim :lol:
Nisam hteo da moji baka i deka budu "takvi ljudi" eto zbog toga sam bežao i otvarao a bogami i jeo na silu. Moj brat nije učestvovao :lol:
pa to je bilo super. msm. kad smo bili klinci... da dobijemo "kucalicu"

pa onda ždrale na silu i one sa višnjom i kafom koje su nam bile bzv samo da uzmemo onu plastiku u koju su bile poređane, okrenemo je naopako i akamo dok se plastika ne raspadne. služila nam je kao pisaća mašina.
e to je bilo igranje... kad se samo setim kako su nekada male stvari činile ćuda
 
pa to je bilo super. msm. kad smo bili klinci... da dobijemo "kucalicu"

pa onda ždrale na silu i one sa višnjom i kafom koje su nam bile bzv samo da uzmemo onu plastiku u koju su bile poređane, okrenemo je naopako i akamo dok se plastika ne raspadne. služila nam je kao pisaća mašina.
e to je bilo igranje... kad se samo setim kako su nekada male stvari činile ćuda
i sad mogu da budu, deci je i dalje zanimljivija obična kutija od najbolje igračke...
 

Back
Top