Svaki poklon sam sačuvao i nikad nisam "prosledio dalje", koliko god da mi se nije svideo ili mi nije trebao, od detinjstva sam
mrzeo da dobijem bombonjeru jer sam znao da je to čisto reda radi i da je to "šalji dalje" vrsta poklona. Takve ljude sam gledao "drugim očima" i nikako ih nisam podnosio, bio sam mali i to je bilo daleko pre nego što sam ikada čuo za reč "licemerje", jednostavno sam osetio neku negativu kod tih ljudi i bežao od njih, kad dođu.
(A bombonjeru sam svaku otvorio i iako često bajatu sam je jeo, baka i deka su me jurili da mi otmu da ne otvaram, da bi i oni mogli da je "pošalju dalje" ali sam uspevao da u većini slučajeva otvorim

Nisam hteo da moji baka i deka budu "takvi ljudi" eto zbog toga sam bežao i otvarao a bogami i jeo na silu. Moj brat nije učestvovao