O covjece,
kako si malen
sav siv i potamnio
dok pogrbljenih ledja
brojis hladne zlatnike
i guras ih pod perine i jastuke...
Mozes li se sjetiti
u kojem trenu
takav pogrbljen
gospodara svog si dobio
sam sebi ruke orobio
ili si sav u zanosu
laznog sjaja
osjecaj za vrijeme
potpuno izgubio...
Onog kobnog trena
kad si ih u ruke stavio
i metalnu hladnocu njihovu osjetio
i njihov zveket usima svojim cuo
u tom trenu pogrbljeni,mali covjece
svoju si dusu izgubio....
kako si malen
sav siv i potamnio
dok pogrbljenih ledja
brojis hladne zlatnike
i guras ih pod perine i jastuke...
Mozes li se sjetiti
u kojem trenu
takav pogrbljen
gospodara svog si dobio
sam sebi ruke orobio
ili si sav u zanosu
laznog sjaja
osjecaj za vrijeme
potpuno izgubio...
Onog kobnog trena
kad si ih u ruke stavio
i metalnu hladnocu njihovu osjetio
i njihov zveket usima svojim cuo
u tom trenu pogrbljeni,mali covjece
svoju si dusu izgubio....