"Pogledaj dom svoj, anđele" - Tomas Vulf

Oliver Gant mi deluje da traga za uzbuđenjem, uživanjem, dok je Eliza, čini mi se, fokusirana na sigurnost.
Tako, oni deluju iz različitih centara i pobuda, kolko sam shvatio, ispostaviće se kasnije da su ta njhova delovanja – nespojiva?
Što bi rekli istočnjaci, ferceraju iz različitih čakri.
Knjiga je puna slikovitih opisa, to mi se sviđa, vidi se da je pisao i poeziju.
 
Први пут сам чуо за Вулфов/Волфов роман негдје у средњој школи, читајући биографију/интервју Стевана Раичковића "Један могући живот", гдје је "Анђела" навео као један од највећих утицаја на његову поезију, каже да никад није наишао на такво прозно дјело које тече ко пјесма. Но, прочитао сам је тек добрано касније, кад је изашло оно издање "Вечерњих новости", и донекле сам схватио о чему је Раичковић причао. Поезију у прози никако не подносим, али сам слаб на писце "надахнутог", да га тако назовем, стила, и оне склоне језичким бравурама, можда ми је зато "Анђео" један од дивнијих романа које сам читао.
 
Први пут сам чуо за Вулфов/Волфов роман негдје у средњој школи, читајући биографију/интервју Стевана Раичковића "Један могући живот", гдје је "Анђела" навео као један од највећих утицаја на његову поезију, каже да никад није наишао на такво прозно дјело које тече ко пјесма.

Da, razumem ga.
Skroz inspirativno.
Ja držim telefon pored sebe dok čitam, i svaki čas ukucavam neke reči, tipa:

rasipnički, čisti dani, zverčica, slomljena rebra, izlivi, hemija, miris pokisle... zemlje?, napet puca i lomi se, bunari usamljenosti, liže plamen, proboden, sirova strast, zaboravljena...

Možda i od toga ispadne neka pesma :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Inače, Maksvel Perkins je bio izuzetno važan za Vulfovo pisanje.
Vulf je pisao kompulsivno, stojeći naslonjen na frižider, listove ispisane užasnim rukopisom samo je ubacivao u drveni sanduk. Maks je kasnije sve to dovodio u red, usput sugerišući razne izmjene i žestoko skraćujući rukopis.
Danas, kad se objavi neki roman, niko i ne zna ko je urednik izdanja, to je nebitan podatak, a u to vrijeme urednici su bili pravi mentori piscima. Mladi Keruak je rukopis svog prvog romana (The Town and the City) poslao u Scribner's, insistirajući da ga Perkins pročita, ali nije znao da je Perkins tada već bio mrtav.
 

Back
Top