Poezija i mi

Poezija
Najcesce je to rijec sto u srce dira
Bila ljubavna,rodoljubiva ili druga neka
Emocije podstakne i vrati nas u neka vremena daleka
Podsjetiti zna nas na djetinjstvo rano
Na prvu simpatiju,tada ljubav smo je zvali
Nismo znali ni sto je ljubav
Ipak za tu rijec smo culi
I voljeli cak i kao djeca

Pisali smo stihove nasim djevojcicama
I one su pisale nama
Obicno je ostajalo na tome
Nisu ih nikad ni dobile
Ni mi one namijenjene nama
Ipak i to je ljubav bila
Djecija,nevina i cista

Rasli smo tako gotovo odrasli
Poneki poljubac i drzanje za ruke
Htjeli smo ici i dalje
Cesto nismo mogli
Znale su to biti slatke muke
A opet je tu poezija bila
Da opise svu tu ljubav,strast i zelju
U stihovima poruku da posalje
Da rado bi je vidjeli u bijelom
Pred nas u nedjelju
Da bi htjela da nas vidi u svecanom odijelu

I dalje,tako kroz zivot
Nismo i ne moramo uvijek pisati pjesme
Poezija je uvijek sa nama
Da rijecima nepisanim opise
Neki sastanak ili mozda rastanak u suzama
Na nekoj nasoj klupi kraj zelenog bora
Ili mozda pored stare cesme