Poetski konkurs na temu Vreme - Glasanje

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Baudrillard

Autošoven
VIP
Poruka
131.089
Dobro veče, stiglo je sedam pesama za koje možete glasati do 23.06. do 21h.
Imate 10 poena koje možete podeliti kako želite, s tim da jednoj pesmi ne možete dati više od 5 poena.


Pesma br. 1

Vreme, ljubavi

12:57.
Pošiljka zavedena u registru
pod rednim brojem 12.
Autobus za __________ polazi u
14:45 sa perona broj 8.
Tačno je 13 sati i 11 minuta.

Prijemni štambilj ostavlja trag na rukama.
(zaprljana mastionica, kakva li je savest)
Bela koža na domalom prstu te podseća na vreme.
Svako malo prelaziš prstima preko nje
pokušavaš da je očistiš – zaprljaš?

13.37.
Golubovi se skupljaju oko tvog obroka.
- bilo ih je svuda dok je kum bacao novčiće.
Probijaš se kroz limeni ton neveštih umetnika
Neko te grli, neko ljubi u obraz.
Srećna si?

Srećna sam?

Znaš kako to sada ide kad vas preuzme birokratska briga.
Prestala je zajednica života.
Trajno poremećeno ono što si zvala ljubav.
Kako ljubav može da se poremeti?
Ko je poremetio pameću da piše takve zakone.

14.35.
Pališ još jednu cigaretu na peronu.
Izbegavaš poglede.
On zove - poslaću mu poruku kad krenem, ne mogu sad.
Vreme je da ukrcaš kofere.

Da li će ova ljubav da se poremeti?
Da li će on da potraži drugu onako kako sam ja potražila njega?
Izvesno je da jednog opet biti neće – venčanice i visokih potpetica.
 
Pesma br. 2

Leto

U podne
kad su najkraće senke
nadnosiš se nad mojim licem
telom me štitiš od jare i pakla,
na praznim grudima pružaš mi utehu.

Tako te zamišljam tumarajući po nesvesnom.

Ali ova glad je stvarna.
Grudi su ti neme pred mojim plačem.
Tvoja je suština postala upitna, hraniteljko.

I evo, na solsticiju života i ove godine
pokušavam da ti oprostim
dok se opraštamo zauvek.

Majko.
 
Pesma br. 3

Времена нема

Када седимо
на нашем плавом каучу
(који није наш, али нема везе
ни клупе у Президенту
нису биле наше
па ипак јесу
посебно она кружна)
и ја те загрлим рукама обема
и тако смо мало искривљени
јер смо загрљени
а седимо паралелно
па просто природно пребацим ноге
преко твог крила
да би било (бар мени) удобније

А онда чувени тренутак
када скидаш наочаре
и наслањамо око на око
образ на образ
душу на душу

Времена нема...
У Непролазном смо
ти и ја
 
Pesma br. 5

Prečesto sanjam prošlo vreme
mlad sam, u školi, nekada pre
shvatam da to je zato što žalim
prilike propuštene, prilike sve.
Žalim što nisam
žalim što jesam
al' žalbi mora doći kraj
sve što je bilo
bilo pa prošlo
vreme je činiti, živeti sad.
Neću da žalim prošle dane
zašto bi kad to su samo sni
vreme je sada živeti budno
vreme je sada da se bdi.
Živeću, radiću, voleću sada
trpeću, praštaću upravo sad
da posle ne bih opet sa žalom
sanjao vreme kad bejah mlad.
 
Pesma br. 6

Dođe tako, neko nenadano vreme.
Sve se u momentu izmeni.
Neprovodive reči izgovorene tvojim jezikom,
odjekuju tupo u ništavilu. Ne prepoznaješ više sebe.
Neki ljudi govore u glas a ti ne razabireš šta žele.
Dođe tako, kanoni koje godinama i mukom ispisuješ, nestanu u magli.
Prijateljstva trajna kao kamen, sruše se. Padnu kao kula od karata.
Zapitaš se u šta ti prođoše godine, bi da ispraviš ali ne ide.
Da sastaviš slomljeno ali ne biva.
Dođe tako...
Onda shvatiš, ili te nauče, da moraš drugim putem, novim.
Da nove staze prtiš grudima svojim, krvlju da ispisuješ mapu.
Za neke nove, za neke druge sanjare, jer tvoj zadatak je to.
Dođe tako, da sebe uzidaš u budućnost, bez nagrade, bez hvala.
Samo osmeh u očima, onih sa kojima si bitke svoje vojevao.
Da pamte do god nas ima.
Dođe tako...
 
Pesma br. 7

Udahni,
izdahni...
Gorak je ukus sopstvenog neimanja,
tera te opet ka krotki gnjev,
kršiš sva pravila sopstvenog zaborava,
zaustaviš vreme...
I Septembrar zna da zaustavi kišu,
bar na trenutak,
dovoljno za tebe,
da svojim dahom
urežeš svoje oči u moje,
i sad su tu,
sneno me miluju ujutru,
za njih se pogledam u ogledalo,
s njima pozdravljam mesec,
za njih čekam san,
i ne tražim mnogo,
budi tu,
daj mi snage,
ovo šašavo srce me izluđuje,
budi uz mene,
čvrsto me drži dok grebem zidove noću,
spasi me od sebe,
gurni me na grudi ako zaplačem,
i ne žali,
samo mi daj snage,
dočekaću sunce tvojim očima
darovala sam ti svoje, kad je kiša prestala.
 
Pesma broj 3 - 5 poena. Odlicna je u svemu, osim u kraju. Ima osecaj da se pesnikinja na kraju smorila i prosto tako zavrsila, bez dovoljno strpljenja. A ostatak pesme je savrsen - vesto izbalansirano hodanje po ivici patetike - pesma upada u tu zamku na momente (jer priseca se ljubavnih sastanaka, prisecanja na ljubav cesto odvedu u patetiku) ali isto tako i maestralno izlazi iz te zamke:
"јер смо загрљени
а седимо паралелно
па просто природно пребацим ноге
преко твог крила
да би било (бар мени) удобније"


Pesmama 2, 4, 5, 6 i 7 - po 1 poen.
 
Pesma br.2 -- ❣️❣️❣️❣️❣️
Majka....❤️
Pesma br. 3

Времена нема

Када седимо
на нашем плавом каучу
(који није наш, али нема везе
ни клупе у Президенту
нису биле наше
па ипак јесу
посебно она кружна)
и ја те загрлим рукама обема
и тако смо мало искривљени
јер смо загрљени
а седимо паралелно
па просто природно пребацим ноге
преко твог крила
да би било (бар мени) удобније

А онда чувени тренутак
када
скидаш наочаре
и
наслањамо око на око
образ
на образ
душу
на душу

Времена нема...
У Непролазном смо
ти и ја
Divno!

❣️❣️❣️❣️❣️
 
Pesma br. 1 - 2 p.

Mislim da je virtuozno napisana, ima zaista upečatljive delove (poput onog sa tragom na prstu) i "odjekuje".

Pesma br. 4 - 1 p.

Prijatna mi je za uho i zadivljena sam metaforom "jastuk tvrd od misli".

Pesma br. 6 - 5 p.

Ova pesma po meni pogađa suštinu, pozitivna je i puna vere, nade, ljubavi (žrtvovanja)... poučava nas onom najboljem.

Pesma br. 7 - 2 p.

Ovo je meni prava ženska pesma, o "princezi" kojoj je potreban njen "vitez" da je spase od teških muka, ponajpre duševnih... Sviđa mi se kako je to dočarano, romantično i tužno, sa nadom.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top