Poenta Psihoterapije?

Čim je nešto jako bitno, to je tajna, koju čuvaš za sebe i retke osobe kojima veruješ. Kažem, ok, ti si došao da se sprdaš ovde, ali čak nemaš hrabrosti ni da se sprdaš pod svojim pravim imenom i prezimenom. To je ok, ni ja to ne želim, jer nije pametno, ali bar ne glumim mudonju u tom smislu. Kapiraš sad?
 
Čim je nešto jako bitno, to je tajna, koju čuvaš za sebe i retke osobe kojima veruješ. Kažem, ok, ti si došao da se sprdaš ovde, ali čak nemaš hrabrosti ni da se sprdaš pod svojim pravim imenom i prezimenom. To je ok, ni ja to ne želim, jer nije pametno, ali bar ne glumim mudonju u tom smislu. Kapiraš sad?

Šta tebe toliko životno može da ugrozi da bi čuvao za retke osobe kojima veruješ? Da si zaljubljen u neku? Da imaš neki psihički problem, traumu? Šta od toga može toliko da te ugrozi na nivou da to mora biti tajna?

Pa, pazi, nemam potrebu da pravim fan bazu ovde i da delim svoje privatne podatke, ali isto tako ko god je hteo da proveri kakav sam mudonja i jesam li ja sam mu vrlo rado objasnio da sve što treba je da mi pošalje svoj broj telefona putem privatne poruke. Malo je tu bilo zabavno jer je jedan dao broj mehaničara koji radi menjače i posle ga nisam sretao u odgovorima meni, ne znam. Kapiraš?
 
Pričam jutros sa još dve osobe na temu psihoterapije i vidim da nam razmišljanja idu u dva smera...

Šta je po vama smisao psihoterapije?
Šta je konačni cilj?
U koja dva smera?

Psihoterapija služi tome da ti pomogne da budeš funkcionalan u životu.
Neki dublji smisao nema i ne može pomoći čoveku da otkrije sebe, jer
se bavi egom. Za dalji rad na sebi pomažu samo duhovne prakse.
 
Savremena psihoterapija u širokoj upotrebi je suportativna. To znači, podržava i omogućava da neko ponovo bude funkcionalan što Jasna reče.

Dakle, imam panične napade, ne mogu zbog toga da obavljam poslovne obaveze, nužno je reagovati.

Međutim, ima ljudi koji će da plate da bi se osetili bolje. Oni funkcionišu, no pomalo su depresivni, osećaju da tonu, ili ne mogu da reše neki problem. Tada plate terapiju.

Im više vrta sve zavisi 0šta želiš. bihejvioralna, transakciona, psihoanaliza, muzikoterapija itd itd, raspita se čovek šta za šta služi.
 
Lično ne otkrivam samo poslovne tajne, to se ne vadi ni za živu glavu, ovako ako ja kažem nekome nešto taj neko nema nikakav način da to iskoristi protiv mene, jer sve što sam rekao sam ja, a ako to nekome ne odgovara ili šta god jednostavno će se skloniti. Prosto nemaš način da me povrediš nikako.



Ne kažem da je nužno da se otvaraš, samo smatram da ljudi sami sebe ograničavaju time ne otvaram se, a onda shvatiš da ti zapravo niko ne može ništa. Ok, neko će probati da iskoristi nešto, ti ga šutneš i ajmo dalje. Pred strancima tek možeš da se otvoriš, oni ti tek ne mogu ništa.

Bar sa moje tačke gledišta, ne osećam se ugroženo od bilo koga.

Na svom glavnom blogu, na kome radim intervjue i pišem prikaze knjiga, dugo sam pisala pod pseudonimom. U trenutku kada sam dobila šansu da povremeno, u budućnosti možda stalno, pišem za jedan internet portal, stavila sam svoje pravo ime i prezime.

Zašto bih krila svoje zdravstvene probleme, ako u tom tekstu spomenem i načine na koje se lično borim sa nekim problemima?

Možda mogu bar nekom idejom, nekim savetom da pomognem onima koji čitaju taj blog. O tome sam pisala na blogu.

I ovde postoji skraćena verzija teksta o iritabilnosti..šteta je što nisam postavila ceo tekst.

Nemam neke posebne tajne koje bih morala da krijem.

Pred strancima se ljudi uglavnom otvore. Ovde na forumu smo anonimni, ali da izađe neki zakon npr da svi moramo da pišemo sa pravim ličnim podacima, pisala bih i dalje.

U nekom postu si spomenuo da se sprdaš.. pa..ne sprdaš se. Ovde, na Psihologiji a mislim i na još nekim podforumima pročitala sam šta pišeš. Pišeš sasvim ok.
 
Pričam jutros sa još dve osobe na temu psihoterapije i vidim da nam razmišljanja idu u dva smera...

Šta je po vama smisao psihoterapije?
Šta je konačni cilj?
Pa nekim labilnim da uzmu pare,daju neku nadu, fejk samopouzdanje,laznu snagu,a da ne bude da ima efekta ,evo neko sasvim zdrav i normalan bez problema nek ode na seansu i bice napravljen istim pacijentom kao svi
 
Na svom glavnom blogu, na kome radim intervjue i pišem prikaze knjiga, dugo sam pisala pod pseudonimom. U trenutku kada sam dobila šansu da povremeno, u budućnosti možda stalno, pišem za jedan internet portal, stavila sam svoje pravo ime i prezime.

Zašto bih krila svoje zdravstvene probleme, ako u tom tekstu spomenem i načine na koje se lično borim sa nekim problemima?

Možda mogu bar nekom idejom, nekim savetom da pomognem onima koji čitaju taj blog. O tome sam pisala na blogu.

I ovde postoji skraćena verzija teksta o iritabilnosti..šteta je što nisam postavila ceo tekst.

Nemam neke posebne tajne koje bih morala da krijem.

Pred strancima se ljudi uglavnom otvore. Ovde na forumu smo anonimni, ali da izađe neki zakon npr da svi moramo da pišemo sa pravim ličnim podacima, pisala bih i dalje.

U nekom postu si spomenuo da se sprdaš.. pa..ne sprdaš se. Ovde, na Psihologiji a mislim i na još nekim podforumima pročitala sam šta pišeš. Pišeš sasvim ok.

Mislim da su ljudi samo mnogo uplašeni ako otkriju slučajno nešto o sebi, da to neko ne bi zloupotrebio ili šta god... Suštinski kad pogledaš šta ti ko može?

Mada, dosta njih piše o mnogim stvarima bez nekog preteranog pokrića, možda kriju sebe jer će ih to diskreditovati u mnogim temama na kojima učestvuju, ko zna.

Kad kažem sprdam, mislim na šaljiv ton kojim govorim ponekad i bez smajlija prikačenih, jer na mnogim podforumima pišem tako, ovo su ipak ozbiljne teme pa imam i to u vidu. Ne mogu se baš šaliti na psihologiji gde je neko došao sa nekim većim problemom, to shvatim ozbiljno, gledam da pomognem koliko mogu. :)

Ne znam ovde kako pratiti blogove? Imaš svoje ovde?
 
U tom nekom periodu mojih dvadesetih, jedna starija žena mi je isprala mozak svojim new age/budizam pričama, to je trajalo godinama, chatali smo na mIRC ponekad i do zore, bio sam otvoren za tu vrstu uticaja...u sudaru sa realnim životom sve to se srušilo, pa sam se obratio psihijatru, i evo, dugo sam već na lekovima...u tom nekom periodu, da sam imao vere u Boga, možda bi mi pričom pomogao neki pravoslavni duhovnik, ali nisam imao vere, i bio sam zaražen njenim pričama...sad sam takav kakav sam, ponekad se pomolim, i to je neko moje iskustvo o 'moći razgovora' - može da ima uticaj u nekim mlađim godinama, ali život se vremenom postara za sve.
 
U koja dva smera?
Teza osoba sa kojima sam pričao jeste da psihoterapija za cilj ima da osposobi korisnike da se nose sa stresom i da donekle dođu do stanja ("priveremene") stabilnosti. Donekle ima tu i rada na nekom delu sebe, ali na osobi u celosti veoma daleko.

Išao sam kao klinac par godina na psihoterapiju ali mi to zaista nije donelo neke pozitivne promene u životu...
Neka moja zamisao je bila da psihoterapija pomaže u trajnom razrešenju neke traume ili je čisto način da se izbace negativne misli i da se dobije neko objektivno mišljenje od neke osobe koja ima iskustva sa takvim situacijama/stvarima.
Psihoterapija služi tome da ti pomogne da budeš funkcionalan u životu.
Po meni recimo "donekle", ako osoba ima više različitih disfunkcija u životu rad na jednoj od njih neće imati neke vajde dugoročno jer će postojati pritisak sa drugih strana tj. dođe mi kao jedan korak napred, pa dva nazad.
Promera radi ako je osoba u stanju depresije/očaja zbog problematične situacije sa recimo primanjima (kasni plata/mala plata) sumnjam da će psihoterapeut biti u stanju da takvoj osobi pomogne...
Neki dublji smisao nema i ne može pomoći čoveku da otkrije sebe, jers e bavi egom. Za dalji rad na sebi pomažu samo duhovne prakse.
Donekle se slažem, za "rad na sebi" je po meni najpresudniji faktor količina vremena koju je neko u stanju da uloži u tako nešto...
Neko moje iskustvo koje je meni pomoglo jeste bila priča sa dosta širokim spektrom različitih ljudi i preslušavanje njihovih iskustava, suštinski sam dobar slušalac pa brzo stičem širu sliku stvari.
Posle dovoljno "upijanja" krenuo sam na poređenje sebe vs. drugih - kada skapiraš da nije sve toliko crno kako ti se čini i da su ljudi prošli kroz znatno gore situacije sa dosta manje štete, staneš na noge i krećeš sebe da menjaš i da radiš na gotovo svim osobinama.

Što se bacanja/muženja para tiče rekao bih da toga ima u prilično velikom broju, sa jedne strane ima terapeuta koji i sami imaju svoje komplekse/buve u glavi i samo su tu da slušaju/isključe se na sat vremena, sa druge strane ima osoba koje ne žele da prihvate/porade na svojim traumama i problemima te više idu iz inata ili pod prisilom.
Za sitnije probleme ne verujem (mada nemam skorijeg relevantnog iskustva) da psihoterapija može da traje duže od par dana pa do 3 meseca povremenih susreta, za složenije traume (iz detinjstva), kao i ozbiljnije poremećaje ličnosti neki mininimum je ako se ne varam od 2 godine pa naviše, mada zavisi i koja je tačno dijagnoza i ako će je psiholog ubosti (kontam da zavisi do iskustva)
 
Po meni recimo "donekle", ako osoba ima više različitih disfunkcija u životu rad na jednoj od njih neće imati neke vajde dugoročno jer će postojati pritisak sa drugih strana tj. dođe mi kao jedan korak napred, pa dva nazad.
Promera radi ako je osoba u stanju depresije/očaja zbog problematične situacije sa recimo primanjima (kasni plata/mala plata) sumnjam da će psihoterapeut biti u stanju da takvoj osobi pomogne...

Slažem se. Psihoterapija ne može mnogo da pomogne kada je nedostatak finansija u pitanju.
 
Šta je po vama smisao psihoterapije?
Šta je konačni cilj?
Oporavak...ili ajmo ovako reći uspostavljanje normalnog funkcionisanja i življenja do oporavka ako je on iole moguć.
Opet to sve zavisi od ljudi i od samog problema.
Imaš ljudi koji idu za sve i svašta i za koje neko drugi nikad otišao ne bi. Al oni idu jer im trebaju smjernice.
Sa druge strane ako je u pitanju neka trauma, težak problem, osoba nekooperativna potrebne su godine terapije da bi došlo do boljitka.

Meni je hit kad neko kaže išao sam 3x i nije mi pomoglo. Ma daj...šta može da se riješi za tri dana? :mrgreen:
 
E sad jedna moja anegdota koja nije striktno vezana za temu ali moram da je ispričam. ☺️
Nakon mog porođaja sa blizankama (koji je bio kao pjesma labudova) mene su sve košćice nesnosno boljele. Kičma ujutro to je bilo pravo mučenje za mene na noge da se uspravim. Dojadilo više meni i ja nazovem mog ginekologa da ga pitam dokle više bolovi?
Kaže on rašrafljivala si se 9 mjeseci, sad ti treba isto toliko da se sastaviš. Što me je utješio svaka mu čast! :zcepanje:

Naravoučenije-za sve je potrebno vrijeme. :)
 
Pričam jutros sa još dve osobe na temu psihoterapije i vidim da nam razmišljanja idu u dva smera...

Šta je po vama smisao psihoterapije?
Šta je konačni cilj?

Moja najbolja drugarica iz srednje škole je sada psihijatar i psihoterapeut.
U suštini, psihoterapija ne može rešiti realne probleme, ali može pomoći da se čovek isprazni, izbaci iz sebe sve ono što ga tišti. Možda u svemu tome i dobije adekvatan stručni savet kako se nositi sa problemima, ako je psihoterapeut pravi i zaista zainteresovan za ljudsku dušu, a ne samo novčanik.
 

Back
Top