Pocetak

Nakon braka muskarce sam uglavnom upoznavala preko prijatelja. Neke namerno ( drugarice su namestale ta upoznavanja) a neke slucajno. Nisam bila spremna za vezu i to bih svakome dala do znanja kroz salu ili direktno. Nisam se libila da izadjem sa onima koji su bili interesantni. Izlazak na pice ili veceru nista ne znaci, a ipak izostri sliku o oboma.
Posle brodoloma retko ko ce opet poci na krstarenje:), pa tako je i meni bilo potrebno da zaboravim lose da bih videla nesto dobro i da bih se upustila i prepustila.
Sada gledajuci unazad smatram da se ne treba povuci, ubedjivati sebe kako je bas dobro biti singl, traziti stalne prednosti takvog zivota, apriori odbacivati ljude koji pokazuju interesovanje. Vreme prolazi, a niko nikoga nece da ceka.
Eto postoji u gradu i skola kuvanja za singl ljude, a to meni zvuci bas insirativno kao u Julia&Julia filmu ili kao u Nasoj prici kad Misel Fajfer posle kraha na kursu kuvanja upoznaje tipa....

cuj da platim veceru, a ne dobijem nista???
ja ako platim hocu i da metnem!
 

Back
Top