Ne znam kako da pocnem ovaj tekst, da li da se veselim ili placem,nekako sam radosno tuzna.Polako uspevamo da pokrenemo jedan deo vetrenjace...kao lagani povetarac. Vecerac u Beogradskoj hronici, napokon i Srpsko lekarsko drustvo /gde smo otisli kao porodice umrlih pacijenata/ napokon uvodi Protokole u bolnicama, i jos jedna vest koja me je radosno potresla je da su napokon osudili jednog lekara za nesavesno lecenje na 8 meseci zatvora i tu presudu je potvrdio Apelacioni sud. Sutra ponovo idemo kod Ministra Tomice Milosavljevica...polako vetrenjaca pocinje da se okrece. Cvrsto verujem da cemo bar nesto pokrenuti. Nesto razmisljam o recima jednog coveka koji je na zalost izgubio posao, u kreditima je, ne moze to vratiti i zeli da proda bubreg. Ljudi moji...pa to je strasno sta nam se desava, i dok on prica o tome, u jednom momentu je rekao "Svi smo se mi uspavali, ovaj narod se uspavao" i mislim da je potpuno u pravu...a ja cekam moje sudjenje.
Uh, zamorih vas, ali eto,lakse mi je sada, skupljam snagu i formulisem pitanja za sutra...sutra...sutra, da li cu imati snage, a i ako je imam...pa odakle mi vise!
Moram se malo opustiti uz reci Zeljka Krznarica...a evo i vama malo...
Uh, zamorih vas, ali eto,lakse mi je sada, skupljam snagu i formulisem pitanja za sutra...sutra...sutra, da li cu imati snage, a i ako je imam...pa odakle mi vise!
Moram se malo opustiti uz reci Zeljka Krznarica...a evo i vama malo...