Pobratimstvo

Lehsandar

Primećen član
Banovan
Poruka
604
Tema je POBRATIMSTVO, ali i sire, kumstvo, krvna osveta, zadruge, virdzine-zene ratnice... To su ceste teme u stranih ali i domacih putopisaca kroz nase juzne krajeve u 19.vijeku,pa je dobro da nam se priblize sve te manje vise iscezle stvari i njihovo pravo znacenje. Svako je dobrodosao da navede citate ili price koje je licno cuo u vezi svega toga. Na taj nacin vidi se kontinuitet i obicaja sirih prostranstava i u dublja vremena, sto dokazuje da su to ratnicki, indoevropski obicaji, koji su se kod nas duze zadrzali a na mnogo mjesta su iscezli dok kod nekih nikada nisu ni postojali. Naime, gdje god su ratnicki stalezi sirom Evrope to se nalazi, ali ne i kod stocara-Vlaha, rasana ili ratara i veneta valjda trgovaca,fenicana,i dr.

Citajuci nekoliko (sada vec) istorijskih (uglavnom putopisnih) knjiga vise puta nailazim na temu pobratimstva. Sabirao sam to (kao i masu drugih tema po tematskim cjelinama) na jednom mjestu, pa cu ovdje staviti te citate da bi nam svima bila jasnija ova pojava, ovaj nas stari ratnicki obicaj. Naime, kada neko ide u rat ima opasnost da bude ranjen. Sam si ne moze pomoci ako mu neko ne pomogne. Pa ako se pobratimi s nekim taj mu ili spasava zivot ili mu pomaze ako je jako ranjen na smrt,da ga ubije i skrati mu muke. To je sustina pobratimstva. Ta veza je iznad krvne, i zapecacuje se krvlju.

1.Mis Paulina Irbi u knjizi "Putovanje po slavenskim zemljama Turske u Evropi" pise:


http://books.google.ba/books?id=UDE...gaU0oGAAw&ved=0CDkQ6AEwAQ#v=onepage&q&f=false

str.483. “U Crnoj Gori je još jednako u punoj sili pobratimstvo. Dva čovjeka obvežu se svečanom zakletvom da će se jedan drugome na nevolji naći, da će se ljubiti i jedan drugome vijerni biti: njihova je sveza jača i svetija od sveza krvna. Zamisao ovakvog odnošaja nije crnogorska, ona je čovječanska i stara kao svijet, mi imamo po cijelome svijetu čuveno pobratimstvo Ahila i Patrokla, i poslije Davida i Jonatana. Što je kao karakteristično u južnik Slavena to je što i žene stupaju u takvu svezu kao posestrime i posestrimstvo njihovo crkva svečano blagosilje, pa onda žena može stajati u takvom odnošaju i prema čovjeku nekom kao posestrima, i kažu da još nema primjera da je bratinski karakter ovakve sveze izopačen.«

ahil.jpg


Ahil i Patroklo,jedan drugome previja ranu. Tu je i perjanica na glavi sto je isto obicaj ocuvan i u Cg, perjanici. 487.str.Knez *Nikola,u kalpaku s PEROM izadje iz monastirske crkve...

.....

Ahil je bio ratnik iz grčke mitologije.Ахил, Ахилеј или Ахилес (грч. Αχιλλεάς) у грчкој митологији син краља Пелеја и богиње Тетиде, главни јунак Илијаде и, уједно, највећи грчки јунак. Борећи се са Тројанцима изгледао је „као пожар у сувој боровој шуми“. Кад му је судбина дала да бира, уместо дугог и неславног, одлучио се за кратак и славан живот. Убио је у двобоју Хектора, принца Троје, зато што му је овај, пре тога, убио најбољег пријатеља, Патрокла...

http://en.wikipedia.org/wiki/Achilles_and_Patroclus
http://sh.wikipedia.org/wiki/Ahilej_i_Patroklo

O odnosu

Ahilej je bio bijesan zbog ubojstva Patrokla. Nije htio ići u borbu zbog zapovjednika Agamemnona, zbog čega grčka vojska trpi velike neuspjehe i u borbu se vraća sa strahovitim bijesom da bi osvetio smrt Patrokla kojega su ubili Trojanci. Iako Homer ne opisuje njihov odnos u detalje, on u mnogome određuje Ahilejeve postupke. Ahilej je nježan prema Patroklu, a okrutan i arogantan prema drugima. Iako se svi ratnici bore za osobnu slavu ili za svoj polis (grad), u nekim trenucima Ahilej ističe svoj odnos s Patroklom iznad ostalih. Ahilej nakon Patroklove smrti nije htio jesti te se sipao pepelom od jada. Ahilej se vraća u bitku samo s jednim ciljem – da se osvetu Hektoru za ubojstvo Patrokla, iako su ga bogovi opomenuli da će zbog toga izgubiti život. David Halperin primijećuje da Homer ne prikazuje "Ahileja i Patrokla kao ljubavnike (iako si neki Atinjani smatrali da je dao dovoljno nagovještaja (Eshil, fragmenti 135, 136 Radt; Platon, Gozba 179e-180b; Eshin Protiv Timarha, 133, 141-50)), ali također ne čini mnogo ni da isključi takve interpretacije."[2] Od klasične Grčke, pa posebno u helenizmu sve do Rimljana, odnos između Patrokla i Ahileja smatran je ljubavnim pederastičkim, a u Eshilovoj tragediji Mirmidonci, od koje su danas sačuvani samo fragmenti, njihov odnos je prikazan kao seksualni, a Ahilu je pripisana uloga erasta (zbog toga što je osvetio smrt svog ljubavnika, iako su ga bogovi opomenuli da će zbog toga umrijeti), dok je Patrokolo, iako stariji, eromenos.

Ovo oko poistovjecivanja sa pederastijom tumace oni kojima nije sasvim poznata priroda pobratimstva,pa grijese. Vide blisku vezu dva muskarca pa logicki, bez vise znanja, pogresno zakljucuju.

http://sh.wikipedia.org/wiki/Erast
http://sh.wikipedia.org/wiki/Eromenos

.........

David i Jonatan (David je ubio Golijata koji je golem,velik pa se zato tako i zvao)

Dāwīḏ or David) and Jonathan (Hebrew: יְהוֹנָתָן; Yəhōnāṯān or Yehonatan) were heroic figures of the Kingdom of Israel, whose covenant[1] was recorded favourably in the books of Samuel

http://en.wikipedia.org/wiki/David_and_Jonathan
http://pleaseconvinceme.com/2012/were-david-and-jonathan-homosexual-lovers/
http://en.wikipedia.org/wiki/Jonathan_(1_Samuel)

Jonathan (Hebrew: יְהוֹנָתָן Yəhōnāṯān or Yehonatan; or יוֹנָתָן Yonatan) is a heroic figure in 1 Samuel in the Hebrew Bible. He was the son of King Saul and close friend of King David. The relationship between David and Jonathan is one of the most notable biblical relationships.The story of David and Jonathan is introduced in chapter 18, where it says that "Jonathan became one in spirit with David, and he loved him as himself" (verse 1). Jonathan helps David escape from Saul, and asks him to show kindness to his family (1 Samuel 20:14-15), which indicates that Jonathan recognizes David as the future king.

I David je bio heroj,i Jonatan,kao i Ahil i Patroklo,dakle radi se o staroj ratnickoj tradiciji pobratimstva ravnih sebi,a ne sex.veza...Moj tata je svog brata zagrlio i isli su trgom,u Italiji,jedan gradic,i okolo su mislili da su ******. Eto,to su neke stvari,razlika mentaliteta pa dolazi do nesporazuma...I neku nasu srbsku porodicu u Americi su kaznili oduzimanjem djece jer su imali slike nage djece,pa ispade da su roditelji pedofili...i sl..dakle dva svijeta smo zapadnjacki mentalitet i nas.

Jonathan has typically been portrayed as a "model of loyalty to truth and friendship", in the words of T. H. Jones .[2]

A homoerotic (chaste or otherwise) interpretation of the story of David and Jonathan has been adopted by some writers. André Gide's play Saul portrays Jonathan as "a beautiful, fainting, effeminate creature, in a state of hysterical rapture over David’s physical strength." [7] In a similar vein the Bible is quoted: "I am distressed for thee, my brother Jonathan: very pleasant hast thou been unto me: thy love to me was wonderful, passing the love of women.

..........

483.Mis iIrbi: i zene stpaju u takav odnos,A CRKVA TO BLAGOSILJA...ne bi crkva blagosiljala homo vezu! a i sami znamo da se ne radi o tome.MOZE I ZENA PREMA COVJEKU TAKO STAJATI KAO POSESTRIMA... pise Mis Irbi.

Sa podforuma religija, ova tema: Moja baba je bratimila coveka koji je spasao moga oca od nemaca za vreme rata. Znam da je bilo nesto u crkvi , ali o samom obicaju stvarno ne znam nista.

Thompson, pjevac, je jako etnoloski vredan, sva mu je lirika,srbska,sustinski,samo je povrsinski proustaska...jer je glup,ali sto je tradicija to je sbrsko,ratnike svjetlosti pominje,i sl..ovde i POBRATIMSTVO: http://www.allthelyrics.com/.../69427-thompson-moj-ivone... Moj Ivane, pobratime mio
Jesi l' skoro na Kupresu bio...

http://www.pouke.org/forum/topic/3455-pobratimstvo/
http://encyclopedia2.thefreedictionary.com/Pobratimstvo

Побратимство (заклети братство), обичај по коме два или више лица која нису везана за крвљу успоставио однос који је имао исти статус као и крвног сродства. Као и други облици вештачког сродства, као што асталицхество (одавање новорођене деце од стране родитеља племства да одрастају у породицама вазала или службеника), побратимство је распрострањена у време распада првобитне комуналног система, када је помогао компензује слабљење породичних веза. Обичај преживео вестигиалли у класно друштво, као добро. Оверени браћа су дужни да помажу једни другима када је потребно, или у опасности, међу неким народима, као што су Црногорци, они су чак били обавезни да учествују у крвне освете. Оснивање побратимство је праћен заклетвом и церемонијалних ритуала, обично симболички дружење и пијење крви. Велика совјетска енциклопедија, 3рд Едитион (1970-1979). © 2010 Гале Гроуп, Инц.

nastavicu,da ne bude puno teksta u prvom postu.
 
Poslednja izmena:
Nekada je pijenje krvi bila sveta stvar, pricesce, prociscenje, zavjet. I danas je,modifikovano u hriscanskom pricescu. Tako da ova najsvetija zakletva ide uz taj obred da se popije ili lizne krv drugoga,pobratima, valjda.

http://www.ana.rs/forum/index.php?topic=168111.0

GRADOVI KOJI SE BRATIME su ostatak ove prakse,toga ima u cijelom sviejtu!

http://gayecho.com/Kolumna.aspx?id=3763

Najšire, solidarnost se definiše kao svest o potrebi uzajamne odgovornosti, mada se među ljudima solidarnost doživljava i kao spremnost da se pomogne osobi kojoj je potrebna određena vrsta pomoći: od emotivne do fizičke i finansijske. Postoje brojni faktori koji utiču na odluku pojedninca da iskaže solidarnost prema drugoj osobi ili grupi ljudi, a najčešće je to prepoznavanje u identitetu/identitetima. Ovaj vid poistovećivanja je naročito izražen kod patrijarhalnih muškaraca.

............

Solidarnost je od ratnika svjetlosti,Sole=sunce,solidusi Konstantinovi zlatnici ili soldi,novac,soldati vojnici. Dakle solder je vojnik i solidaran je. Serbi je od Surije,sunca,isto ratnika svjetlosti i Bozjih osvetnika,andjela,sprovoditelja Bozje pravde itd...DAKLE ova praksa je izvorno ratnicka. sama rijec SOLIDARNOST je od SOLE,ratnika svjerlosti,novac soldi,ali i vojnik=solider. Otuda nije slucajno da se bratime bas david i jonata,patroklo i ahil,SAMO RATNICI! a kako su srbi ratnicki stalez,medju nama najvise cg,kao najveci srbi(jer ovi u biogradu su posrbljeni vlasi pa i nemaju toliko to izrazeno)...

sole=sunce,solidus=novac kojim su placeni vojnici,zlatnici... sunce=surija=serbi,ratnici svjerlosti,nebeski narod...jer nam je nas bog sunce,bog rata,serbon ili herkul. Sustina je da cu u boju neko trebati pomoc,pa se drugi solidarise,i pomaze,rizikujuci svoj zivot za pobratima. Razgovor se vodio o ratu i predlog DA SE POBRATIME...I DA SE U BOJU JEDAN PORED DRUGOG BIJU... duznost ako je lakse ranjen da ga spasi,a ako je jace,da ga ovaj ubije iz humanosti...DAKLE BIO SAM U PRAVU U ZAKLJUCKU SUSTINE POBRATIMSTVA!!!! RATNICKA=SERBSKA TRADCIJA! ETO NA 486 str i opisa sustine pobratimstva. Mis Irbi:

»Razgovor se vodio o ratu koji će da bude i Andrija mu predloži da se pobratime i da se u boju jedan pored drugog biju.Uzajamna je obaveznost ovakve braće ovo ako se ko od njih lako rani, onda ga pobratim njegov iznosi iz boja, ako li se rani teško pa nema izgleda da će se spasiti od neprijatelja, onda je njegov pobratim taj koji valja da mu odsiječe glavu.«

.........

2. Jozef Holeček, Čeh koji je dosta pisao o Crnoj Gori. "CRNA GORA" 1877.g. na str. 30. piše:
"CG je dijete slobode, pobjegao od Turcina u planine da ne robuje polumjesecu! KRADJU SMATRAJU DJELOM JUNACKOG CINA (ratnicki stalez,nije ni za cuditi se) Puska je Cg skoro milija od zene. Pucanjem iz puske se sve slavi,rodjenje sina,dolazak prijatelja,POBRATIMA, svadba..."

str.70. "Krasti u cg je lose,ali ne i od turcina! kapu stavi negdje pa turcin puca u kapu a cg na njega! najboljo pljen je oruzje koje daju vladaru na dar. Boj handzarima je prava KASAPNICA. ZENE KOJE DONESU HRANU I SAME SE UKLJUCE U BORBU!!! jedan je toliko klao turke da mu se krv zaljepila za handzar. cg ok prema zarobljeniku.traze da se zaklinju da nece vise napadati,a turci malo kada ispunili obecanje! izreka: U TURCNA VJERE NEMA! Cg kod Turcina postuje junastvo,pa rado stupa o odnos POBRATIMSTVA. Turci uce hrisc pravila da ako budu zarobleni da se snadju."

str.91. "pomirenje sa krvnikom rezultuje KUMNSTVOM,POBRATIME SE..."

str.104. "u VILE vjeruju do danas.zive u visokim planinama.vilenjak je ljubimac vile.ona mu posestrima a on njoj pobratim."

str. 108.nosi naslov Pobratimstvo i posesrimstvo. Tu stoji: "108. POBRATIMSTVO i POSESTRIMSTVO idealno prijateljstvo 2 osobe istog pola.predlog da mu postane kao brat.pop obavi UOBICAJEN OBRD i blagoslovi njihovu vezu (haha,neko ce reci gay vezu) opis cina pobratimstva u crkvi,CEGA VISE NEMA! pa se izljube 3 puta (dokaz da se i tada 3 puta ljubilo) pomazu jedna drugome POSEBNO U BOJU (OTUDA JE TO I NASTALO) moze i sa Turcinom! "

str.109. "turci vjerolomci..isli u plijen ali nista... ima i POBRATIMSTVO IZ NUZDE...zbog siromastva. ima i malo pobratimstvo..."

str.110. "...mogu se muski posniti i zene pomajciti."

A u drugoj knjizi istoga autora "Crna Gora u miru" 1883.1884.g. stoji:

str.45. "U SJECAMA su ustanci stedjeli vojnike koji su ih na SRBSKOM NAZIVALI Bogom pobratime...tako se mnogo VOJNIKA POBRATIMILO... POBRATIM...aKO JE POBRATIM NISTA MU SE NE BI desilo,ako ne drugacije... KRIVOSIJSKI USTANAK vojska austr krenula od risna,sutorine i herc novog.ustanici se povukli DO CG GRANICE.."

moj dodatak: ima prezime SJEKLOCA,jer su sjekli Turke nekada. Dakle bratimili su se i najljuci neprijatelji,da bi imali korist u oba slucaja,ko god da pobjedi i sl.da se obezbjede na vreme...ljubav iz nuzde. Jedna baba u Freznu mi je ove god u Americi rekla da se oni tako prezivaju jer su sjekli Turke:

http://www.eserbia.org/graveyards/i...tent&view=article&id=420&catid=143&Itemid=698

str.62. "Zakleli SE DA DRUG DRUGA NECE NAPUSTITI U BORBI.sve sto se obrezuje umjesto krstenja moze se ubit..."

str.146. i kod nas su ludaci kao kod Grka miljenici bogova,nas obicaj ili njihov.. још је веће ко за домовину положи част...убједио мајку овим патриотизмом!!!ћерке се дадоше жртвовати као Исан Авраму... У ЦГ СУ И ЛУДАЦИ НЕВСАКИДАШЊИ... он одбија рат и пушку,па га народ сматра лудим. сам је хтјео кецељу,па рекоше луд је... СТАРИ СЛАВЕБИ И СТАРИ ГРЦИ ЛУДАКЕ СМАТРАЛИ МИЉЕНИЦИМА БОГОВА... ОШ НЕШТО ШТО ЈЕ ИСТА ТДАДИЦИЈА СЛАВЕНА И ХЕЛЕНИЗИРАНИХ СЛАВЕНА...

str.175. "prijateljstvo u cg:dva tijela jedna dusa! drug druga ne iznevjeri,ne potkrada,sve sto moze ulozi za njegovo dobro."

grob.jpg


Jackson, California, 2013. najstarije srbsko groblje u Americi, kod crkve sv Save. Na grobu piše spomenik podižu brat i pobratim.

http://www.eserbia.org/graveyards/i...tent&view=article&id=748&catid=143&Itemid=698

............

U reviji Istorija za okt.2013,br 45,str 25. pise vozdov POOCIM, dakle moze i tako da bude,ne samo pobratim,vec da ti je neko kao otac! ista veza,samo sto je taj neko stariji da bi ti se nazvao bratom, pobratimom... na str 33 u drugom tekstu o posljednjim hajducima u srbiji pise: taj susret obelezili su i OBREDNIM CINOM BRATIMLJENJA KRVLJU... (odmetnik otima od bogatih i daje sirotinji),na str.34: jer su se tako zarekli pobratimstvom,AKO JEDAN BUDE RANJEN, DRUGI GA UBIJE.On je navodno pobratima prvo zamolio za oprostaj, a potom ga ubio! ETO ODAKLE JE NASTALO POBRATIMSTVO,MEDJU RATNICIMA KAO VOJNI UGOVOR O POMAGANJU.

nastavk o Holeceku

JOSEF HOLEČEK - "CRNA GORA U MIRU", 1883.-1884.g.

str. 212. "...kada mu je POBRATIM obećao..."
str. 214, "...pobratim pivar nije spavao tako spokojno..."
str.260. "...tu se vojvoda POBRATIMIO ..."
str.275. "...Pa Duka mi je POBRATIM.... (GAY ISTORIJA CG) OBA STRASNA JUNAKA,U BRATSKOM ZAGRLJAJU na goloj zemlji,jedan drugome bjese stavio glavu na rame i tako suspavali kao nvina..." hahaha
str.277. "spartanske osobine cgca da oproste greske drugima... Nikola ljut,Duka osramotio CG" I Mis Irbi i drugi cesto porede Spartance sa Cg,nije slucajno,ratnici...ista tradicija.
 
Poslednja izmena:
3. Marko Miljanov u djelu "Život i običaju Arbanasa" piše:

str.2. Pobratimstvo i prijateljstvo, naslov.
"POBRATIMSTVO ARBANASA pobratim blizi no brat,jer je on po Bogu brat.ako ubije ko pobratima i brata,prvo sveti pobratima!!!"

str.3. "...na stotine godina osveta u arbaniji. amanet pobratima je osveta! ako nema prijatelja ili pobratima ONDA SE ZENE OSVECUJU! ili plate nekoga da se ubije krvnika!..."

str.12. "...i pobratimi,dakle bila je i mnozina... arbanasi malo i ruzno PONIZAJU... PJEsmom pozdravlja majku.oca...bracu,sestre IDENTICNO THOMPSONOVOJ PJESMI VJETRE S DINARE!!!

Ovde se i krv pominje,da se lizne... ..1330 glava da se posalju Porti!!! musliman spasio hriscanina jer su POBRATIMI!!! Dali vjeru jedan drugome! 147.str. pasi objasnjava sta je pobratimstvo. ZATIM LAZNU MEDJUSOBNO KRVI! vraca mu vjeru.hriscanin prvo njega spasio pa ovaj hriscanina,ako ga nebi spasio hriscanin ide u raj a musliman ne,pa je u problemu! TO JE OBICAJ U OVOJ KRAJINI CEST, IAKO TOGA NEMA NI U BIBL NI U KURANU. Pasa ih obojicu oslobodio!!! Divno! ...pa poslao glave na Portu,podjela pljena i carska perjanica.

Dakle, iako je praksa zabilježena indirektno u Bibliji preko Davida i Jonatana, vidimo da je to prastara arijevska tradicija. Ja sam kao mali znao za bratimljenje krvlju tako da se na prstu napravi iglom rana i onda se dva krvava prsta dotaknu krvlju... To je jedino sto je meni iz lične prakse poznato o bratimljenju a taj kraj je Slavonija uz Savu, dakle vojna krajina ili na turski,ne slucajno Serhat=krajina. Sa obe strane krajina za razna carstva sluzili (servus) su Serbi bili oni Turci ili Latini, Vlasi ili Srbi... Nikola Jurisic protiv Mehmeda pase Sokolovica... Pametnome dosta!

Evo bas citata iz Evlije da ne bude prepricano:

146.str.


“Jedan krajiški gazija (moj dodatak,serhat je krajina na tur.od serba,a gazija junak od onoga koji gazi sve pred sobom), međutim, bio je sakrio jednog kršćanina haramiju u kožu. Kad su toga junaka i onoga nevjernika, koga je on čuvao, prijavili paši, paša se rasrdio i naredio: Odmah mi dovedite toga čovjeka i zarobljenika kojeg je sakrio. Kad su obojica došli na stratište i kad je paša naredio: Odmah, krvnika! Ovaj se junak savio oko vrata svoga zarobljenika, te pomažući i plačući reče: Aman, veliki veziru, ja sam se s ovim zarobljenikom pobratio na bojištu, mi smo jedan drugom dali vjeru. Ako njega pogubiš, on će s mojom vjerom otići u raj i to će za mene, jadnika, biti šteta.”

147.str.

“a ako ja umrem, pri meni će ostati vjera ovog zarobljenika koga sam ja pobratio,pa ćemo oba u pakao, te sam opet na gubitku. On se bio složio na svoga zarobljenika, I nije ustajao s njega. Kad je odvažni paša upitao: Hej, gazija, šta je ovom čovjeku? Serhatske gazije mu odgovoriše: Kad naši junaci na ovoj našoj krajini padnu u kršćansko ropstvo i tom prilikom jedu i piju za stolom,oni se pobrate s kršćaninom i zakunu mu se na vjernost.Kršćanin da vjeru muslimanu da će ga u slučaju potrebe izbaviti iz nevjerničkog ropstva, a musliman, opet zada vjeru kršćaninu i rekne: Ako ti padneš u nama u ropstvo, i ja ću tebe izbaviti od Turaka. I tako dadu jedan drugome čvrstu vjeru rekav: Tvoja je vjera moja, a moja vjera je opet tvoja. Je li? Jest. Zatim LAZNU MEĐUSOBNO KRVI. Tako se pobrati musliman s kršćaninom.

Eto u ovom slučaju ovaj nevjernik je pobratim ovoga gazije. On je nekada izbavio iz ropstva ovoga muslimana. Sada je, eto, taj nevjernik što je u rukama ovih ljudi postao sužanj.Ako ga njegov pobratim sakrije i ako se on spase, onda je on ispunio svoju zadanu riječ i vjeru.Zatim bi od njega uzeo svoju vjeru, a njemu vratio njegovu vjeru. A ako sada ovaj kršćanin bude ubijen, on ide u raj, a ovaj ide u pakao s vjerom nevjernika. Premda ovo nema ni u muslimanskoj ni u kršćanskoj knjizi, to je ipak onakav običaj na ovoj krajini čest. Kad su to sve kazali paši, on je rekao: Oslobađam ih obojicu. Na to obojica nokat u ledinu i isčeznuše. Svimi, međutim, ostali smo zapanjeni pred ovim razgovorom. Zatim je paša poslao sve glave na Portu po jednom uglednom agi po imenu Mustafa agi.«
 
Poslednja izmena:
stanislave ti li si?

Da, ali to nije tema. Sem ako neces da se zbratimimo :) Svakako je jos dosta pisano o toj temi ali nisam na vreme poceo da je pratim pa navodim samo ovih par autora. Vjerujem da ima o tome i kod Artura Evansa u Ilirskim pismima i dalje... Eto to je samo jedan aspekt ratnistva povezan sa antikom, a i ranije sam na ovoj temi o tome sire pisao,pa je bilo dosta nerazumjevanja: http://forum.krstarica.com/showthread.php/614213-Serbin-je-ratnik-od-antike-do-danas Ipak mislim da treba sve detaljno izuciti i da istoricari imaju pune ruke posla,posebno sada kada su preko neta dostupnije info.nego nekada.
 
Poslednja izmena:
Interesantno da se uglavnom bratimilo s krvnikom,s kojim bi se pomirili ili sa suprotnom stranom, Turcima i sl. Zasto? Bas zato jer nam od njih najvise preti opasnost,pa da budemo sigurni. A posto je druga strana imala i znala za iste obicaje jasno je da se radi o istom narodu. Nasi pravoslavci kada kazu Latini iliTurci ne misle ni na Italijane ni na Turke vec na nase ljude koji su se identifikovali sa turskom ili latinskom vjerom. Tako su i Vlasi sa srbskom vjerom pa postase Srbi,iako etnicki vec jesu isto,u smislu slavenstva, ali nikada nisu stekli vojnicke tradicije. Npr zitelji Banata su nebo i zemlja sa Crnogorcima ratobornim. Dakle to su Vlasi posrbljeni. Zanimljivo je i bratimljenje tj zaklinjanje na vjecno prijateljstvo izmedju drzava Kraljevine YU I Madjarske i dalje...o nenapadanju,ali su Madjari to narusili u .svj ratu pa se Teleki ubio.

Mađarska pristupa Trojnom paktu, a u prosincu potpisuje i Sporazum o vječnom prijateljstvu s Kraljevinom Jugoslavijom. U travnju 1941., nakon puča u Jugoslaviji, Hitler traži od Mađarske potporu u napadu na tu zemlju. Teleki tada izvršava samoubojstvo, a premijer postaje desničarski radikal László Bárdossy koji vodi zemlju u rat, te zauzima Bačku, Prekmurje i Međimurje (NDH nije nikad priznala Mađarsku vlast u Međimurju). http://sh.wikipedia.org/wiki/Historija_Mađarske

To je isto neka vrsta pobratimstva, Sporazum o prijateljstvu. Jer i pobratimstvo nije neka ljubav vec ugovr i svetinja, dok su se ljudi jos plasili Boga i imali vjere :)

Str.468.Mis Irbi, muslimani poturice cuvaju povelje srbskih kraljeva i careva da im se potvrdi vlastelinstvo, kada se hriscanstvo ponovo obnovi. Poznato je da su ratnici sa Balkana sluzili malo Turcima pa kad ih ne trebaju Austriji,i obrnuto,ko da vece privilegije. Kad su u 18. vijeku prestali veliki osvajački pohodi Osmanlija, a s druge strane narasli rashodi Porte, sve brojnije administracije i janjičara, porasla je porezna presija na kršćansku raju, a dotadašnje privilegije martoloza su jedna po jedna ukidane. Tad su se počeli martolozi odmetati od vlasti i discipline, i raditi na svoju ruku - pljačkajući trgovce i putnike po putevima i ubirući namete za sebe. Ukoliko bi ih se pokušalo raspustiti - digli bi oružanu bunu koju su vlasti morale silom gušiti. Pored toga i sve oštrija podjela na vladajuće muslimane i podčinjene kršćane vodila je zaoštravanju odnosa osmanskih vlasti i martoloza koji su sve češće bježali na austrijsku i venecijansku stranu, ili se odmetali u hajduke. Pa su Muslimani na njih počeli gledati kao na nepouzdane, pa su ih od početka 17. vijeka počeli izbacivati kršćane iz martoloza a umjesto njih postavljati lokalne muslimane

Jedna od osobina ratnika,SU I PRIVILEGIJE,pabi temu vremenom prosirio i na to.Jer i pobratimstvo je privilegovani polozaj. Sve ide iz antike,jer Serbi su bozji glasnici,poreznici,carinici,povlasteni sloj. Ser na enhl na njem herr gospodin od Herkul,Herakle,heroj,hero.Etimologija hero ide do PIE SER. http://www.etymonline.com/index.php?term=hero STO ZNACI: from PIE root *ser- "to watch over, protect" (cf. Latin servare "to save, deliver, preserve, protect;
 
Poslednja izmena:
Кумство и братство!



Po mišljenju Veselina Čajkanovića i kumstvo i pobratimstvo – mistično krvno srodstvo koje se sklapa ceremonijalno (izmenom ili pijenjem zajedničke krvi ili vina) – svakako su stariji od hrišćanstva. Ova duhovna srodstva, koja spadaju u običaje životnog ciklusa, sačuvala su se u narodu i nakon prelaska na islam. Srbi i Hrvati muslimanske vere, kaže slovenački etnolog i antropolog Niko Županić, prilikom obrezivanja (sunet), koje se vrši kod dečaka od šeste do osme godine, pozovu nekoga prijatelja za kuma, koji drži dečaka prilikom sunećenja i daruje. Kod muslimana u Hercegovini se naziva šišano ili vodeno kumstvo; tako da muslimani bivaju hrišćanima „šišani i vodeni kum“, i obratno. Ovde, dodaje Županić, odrežu čuperke na tri mesta; nad desnim uhom, u sredini i nad levim uhom i bacaju ih u zdelu napunjenu vodom, koja se nalazi kraj kumčeta i u koju gosti bacaju novac. Osmanski Turci pri tome ne uzimaju kuma, jer ga Koran ne zahteva.

U Bosni je šišano ili striženo kumstvo, shodno Srpskom mitološkom rečniku, bio opšti običaj bez obzira na veroispovest. Njime se nije sticalo srodstvo, ali se pojačavalo prijateljstvo. „Kum odstriže bič kose kumčetu, u koji se stavi novac. Zatim se kum časti jelom i pićem i daruje“. Za razliku od verskog kuma, koji je mogao biti samo jedan, prijateljskih je moglo biti nekoliko. Srbi su okumljivali muhamedanske vernike da bi od njih imali zaštitu (otuda, „Oj Turčine, za nevolju kume“).

„Još i danas (1924) se – kaže Jovan Hadži Vasiljević – baš u poturčenjaka u Južnoj Srbiji, održava šišano kumstvo. Prijatelji će se zvati između sebe kumarama, a kum će dete zvati kumče. U nekim krajevima se zovu i kumovima. Svuda poturčenjaci okumljuju hrišćane za striženje dece i te kumove smatraju za najbliže svoje srodnike i od njih ne kriju ni svoje ženskinje. U Debarskoj oblasti se šišani kum zove i kum krsnik. Ima slučajeva gde su kršteni kumovi primili islam… pa i dalje ostali kumovi, samo šišani“. U nekim selima u ovoj oblasti postoji i običaj „kumstva“. Dva dana pre svadbe gosti se sakupljaju kod zeta i kum sve goste časti alvom. „Kumstvo“ pravi mladoženjin kum.

U Crnogorskom primorju, kaže Tihomir Đorđević, „kum detetu odreže kosu na čelu i slijepim očima, baš kao i pravoslavnim“. Šišano se kumstvo „cijeni isto onako kao kršteno kumstvo kod pravoslavnih, i šišani se kum smatra kao najbolji prijatelj“.

U području Brodareva bilo je slučajeva, sve do najnovijih vremena da pripadnik jedne verske grupe šiša dete druge verske grupe. Tako je 1956. godine Miljan Čabarkapa iz Slatine šišao devojčicu Anu, kćer Kare Sadiković iz sela Brvino i ova kumstva poštovale su obe strane.

Ni kod Albanaca verska pripadnost nije igrala nikakvu ulogu prilikom prihvatanja kumstva – šišanog kumstva. Kum (alb. kumar) seče makazama kumčetu nešto kose s glave; u obliku krsta, ako je u pitanju hrišćanin, odnosno na četiri različita mesta kod muslimana.

Šišano kumstvo našlo je odjeka i u narodnoj epici. Najviše pesama je u vezi sa hajdukom Mijatom Tomićem (verovatno u drugoj polovini 17. veka), koji je imao, više puta, šišano kumstvo kod muslimana.

O starini pobratimstva svedoče Herodot i Tacit. Ovo veštačko orođavanje u narodu ili, da se ponovo vratimo Čajkanoviću, mistično uspostavljeno krvno srodstvo, nastaje iz više razloga, pojednostavljeno rečeno, iz dva: iz ljubavi i iz nužde. A moguće su i sve kombinacije, i nema nikakvih prepreka, uključujući i verske, i nacionalne. Čak su mešovite sredine predstavljale pogodno tle za razvijanje ovog običaja. Pojedini oblici pobratimstva sklapani su, pre svega, iz praktičnih razloga, a u manjini su, ipak, mađijski pobratimski odnosi. Ustanova pobratimstva zajednička je hrišćanskim narodima na Istoku, Grcima, kao i Slovenima. Albanci na jugu Arbanije imaju svoj domaći izraz vellam (uz upotrebu i slovenske reči pobratim).

„Hrišćanska crkva – kaže Petar Stojanović – ne samo da je indolentna prema pobratimstvu već ga i osuđuje. Stav crkve, čija se dogmatika inače prilagođava narodnim običajima, ovdje je u sukobu sa shvatanjem naroda. Ona ne uzima pobratimstvo za srodstvo“.

O običaju bratimljenja između hrišćana i muslimana u Bosanskoj Krajini ostavio je pouzdana svedočanstva turski svetski putnik Evlija Čelebija. „Kad naši junaci – kaže on – na ovoj krajini padnu u kršćansko ropstvo i tom prilikom jedu i piju za stolom, oni se pobrate s kršćaninom i zakunu mu se na vjernost. Kršćanin da vjeru muslimanu da će ga u slučaju potrebe izbaviti iz nevjerničkog ropstva, a musliman, opet, (zada vjeru kršćaninu) i rekne: – Ako ti padneš nama u ropstvo, i ja ću tebe izbaviti od Turaka. I tako dadu jedan drugom čvrstu vjeru… rekav: – Tvoja je vjera moja, a moja vjera je opet tvoja… Zatim liznu međusobno krvi. Tako se pobrati musliman s kršćaninom… A ako sada ovaj kršćanin bude ubijen on ide u raj, a ovaj (musliman) ide u pakao s vjerom nevjernika. Premda ovo nema ni u muslimanskoj ni u kršćanskoj (svetoj) knjizi, to je ipak ovakav običaj na ovoj krajini čest“.

„Kod Brđana i Arbanasa – kaže Stojanović – bratime se ljudi raznih „zakona“ (veroispovesti). Tamo je pobratimstvo svežije nego u staroj Crnoj Gori. Kuči se, uopšte, više od drugih Brđana bratime sa Turcima i Arbanasima. Pobratimstvo se drži jednako između pobratima istih kao i između pobratima raznih vjeroispovesti“. Tako je Marko Miljanov bio pobratim Šaban-bega iz Tuzi i Alila Bećova iz Tuđemila. Ceremonija bratimljenja bila je drukčija kada nisu bili u pitanju jednovernici. Pobratimstvo između crnogorskih glavara sveštenika i turskih dostojanstvenika, uprkos opštoj netoleranciji prema islamu, nije nikako izuzetna pojava. U doba Njegoša društvena svest bila je više opterećena tradicijom plemena nego dogmatikom pravoslavlja. Čak i Njegoš, uprkos kanonima pravoslavne crkve, bratimi se sa hercegovačkim Ali-pašom Stočevićem (prepiska između njih traje od 1838. do 1847). I katolički sveštenici u Albaniji bratimili su se, krvlju, sa muslimanskim bajraktarima. Pa i sam knjaz Miloš pobratim je Mustafa-paše Bušatlije i zalaže se za njega kod Crnogoraca; piše Njegošu da mu ukaže pomoć u borbi protiv sultana, a da ga u svakom slučaju ne uznemirava jer „Crna Gora ne može bez Skadra ni suščestvovati; ona i hranu svoju od njega ima i trgovinu svoju posredstvom njega rasprostranjava“.

Pa i putnici i inostrani predstsavnici dolaze u Crnu Goru i Brda i povinujući se mesnim običajima, sklapaju pobratimstva s lokalnim glavarima. Jer su tako u uslovima plemenskog „bezvlašća“ najefikasnije mogli da štite svoje interese.

Dogovor (iz 1614) o slobodnom tranzitu mletačke pošte za Carigrad postignut je tako da su Mleci platili gorštacima neku sumu novca i, po običaju, zaključili sa njima pobratimstvo.

Pored kumstva, pobratimstvo je, sve do novijeg doba imalo veliki značaj za umir krvne osvete (ovaj vid pobratimstva je, takođe, „od nevolje“ i dopire u dublju prošlost). Zbog nesigurnog stanja u graničnim krajevima Crne Gore i Turske pobratimstvo služi i jednima i drugima kao „propusnica za međusobni saobraćaj i ličnu i imovinsku zaštitu“. U Kučima u vreme „besuđa ljudi su sreda imavali po desetak pobratima, i čim je besuđe nestalo i primjeri bratimljenja su smanjeni. Bolji i glasovitiji ljudi iz uglednijih bratstava imali su više pobratima nego „nejačica“.

Međutim, kako to tačno primećuje Pavle Ap. Rovinski pobratimstvo je bilo „stješnjeno zakonodavstvom“ i osuđeno na nestajanje. Pa državni poglavari, makar bili vladike i makar to bilo suprotno etici hrišćanstva, koriste pobratimske veze i kumstva kao sredstvio za obmanu i ubistva svojih političkih protivnika. Tako su po nalogu vladike Rada kučkog glavara Vukića Popova ubili njegovi kumovi i pobratimi.

Poput kumstva, i pobratimstvo je našlo odjeka u epskoj poeziji, pa je tako pobratim Kraljevića Marka janjičarski aga.

A danas se, opet, bratime i gradovi (u Nemačkoj se to zove Partnerschaft) i upravo se pregovara o bratimljenju Beograda i Istanbula, jer nas veže „zajednička istorija, kultura i mnogo ljudi, Srba i Turaka, koji su doprineli razvoju naših prestonica“.

Literatura:
V. Čajkanović, Mit i religija u Srba, Beograd 1973.

N. Županić, Šišano kumstvo kod jugoistočnih Slovenaca i ostalih Slovena, Glasnik Etnografskog instituta 1-2, 1952.

Srpski mitološki rečnik, drugo dopunjeno izdanje, Beograd 1998.

J. Hadži Vasiljević, Muslimani naše krvi u Južnoj Srbiji, Beograd 1924.

T. Đorđević, Preislamski ostaci među jugoslevenskim muslimanima, Naš narodni život 6, Beograd 1932.

P. Bartl, Kryptochristentum und Formen des religioesen Synkretismus in Albanien, Graezer und muenchener Balkanologische Studien, Muenchen 1967.

D. Antonić, Prilog proučavanju pobratimstva, Glasnik Etnografskog instituta XXVI, Beograd 1972.

Evlija Čelebi, Putopis, odlomci o jugoslavsnekim zemljama, predgovor, uvod i komentar H. Šabanović, Sarajevo 1967.

P. Stojanović, Pobratimstvo kao osobita vrsta srodstva u Crnoj Gori i sjevernoj Arbaniji (osvrti na stanje u XIX i u početku XX vijeka), Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena 47. Zagreb 1977.
 

Back
Top