Nikad nisam voleo svoj penis.
Pretpostavljam da je uzrok tome previše batina koje sam dobijao od matere te sam vremenom, kako su u moj život dolazile neke druge žene, vazda želeo da i ja među nogama imam “batinu” kojom ću sve te neke žene da “kaznim” onako kako to već rade porno-glumci. Jadna psiho-projekcija siebanog deteta dabome..
Take it ..bich! i tako taj rad., ali šta sam ja znao o seksu..Počeo da prtcam prekasno, prestao da prtcam prerano. Obrni okreni, mršava, slabušna priča sa puno rupa i rebusa.
A i previše sam knjiga pročitao i osvestio ovo malo mozga da bih uspeo da zaista poverujem u sva ta “kažnjavanja” žena. Čak i kada su mi one same tražile da ih kaznim ja sam ih umesto toga voleo onako nekako patetično, romantično, dok se samome sebi ne smučim.
Najpre sam naravno koristio nalet hormona i gledao da samo radim, da kao mašina turam i da vadim, al ne lezi vraže, ako koza laže rog ne laže. Počeo sam da ih razumevam, shvatam i ubrzo bi mi ih bilo i žao. A gde je sažaljenje tu je gudbaj digokitisu. Makar je kod mene bilo tako.
Mislim da ih i danas sve volim iako su daleko i sa nekim drugim ljudima i možda me se više ni ne sećaju. Da me neka od njih slučajno pozove, verovatno bih potrčao kao kuče.
O kej, kada mislim o njima i kako su se samo usudile da žive bez mene, pojavi se tu neki ponos, bes, želja za osvetom. Počnem da ih zamišljam kako me mole i preklinju da im se vratim a ja sa kao nećkam je’l ali..koga ja to lažem – dok one žive svoje sex lajfove, ja i dalje masturbiram misleći na njih, zamrznute u trenutku od pre ko zna koliko godina, još uvek isto onako poželjne I lepe, mirisne i lude za mnom.
I ta moja depresivna fantazija (kaže se da ko živi u prošlisti taj je depresivan, tako da – taj sam!) elem, ta moja fantazija je neuništiva čak i kada ih tu i tamo sretnem u prolazu, pa možda čak i razmenimo po koju reč onako lažno, kulturno, udaljeno, strano..
Da, nema većega stranca od bivšega znanca. Taj se burek više ne podgreva.
I zaista, jedna predivna mršavica riđe kose više nema sise. O maj gad, one divne sise. Iako sam ja pre svega ass-man, voleo sam te njene sise. Sise koje su se sada samo dve izduvane žlundre i verovatno liče na one sise koje su zadojile Romula und Rema a ne na one dve bujne lopte sa bradavicama boje pudera koje su mi se nudile da ih bezubo zagrizem.
Pa onda jedna predivna plavuša, rasna guzara sa seksi podočnjacima koji su se sada pretvorili u niz sitnih falti da mi je došlo da joj ih nekako zategnem prstima dok pričamo samo kako bi bila opet Ona od pre..ali avaj..kad bi prstima moglo da se zaustavi vreme..
I onda opet, moj penis.
Moja sećanja su zapravo jedna olupana šerpa po kojoj grebem sećanja ne bi li se taj jadni penis opet malo pridigao. Ponekad se bojim da ću se jedan dan probuditi i primetiti kako mi je penis konačno otpao. Od neupotrebe. Često zavlačim ruku u gaće da proverim to, šta ću.
A da je samo bio malo veći, deblji, duži, moćniji..Možda bih mogao i da u muškom wc-u žuborim ispred pisoara umesto što uvek šmugnem u klonju iza vrata. Šta znam, što je sigurno sigurno..
Zapravo, možda je moj penis i normalan, samo eto ima strahovitu moć povlačenja u sebe. Kao i ja uostalom. Mali narcisoidni skot..toliko smo glavobolje jedan drugome zadali možda bespotrebno
Jer evo, gledam nešto ovog novog Pobednika.
Ispentrali ga na Kališ glacnutog, novog i sveg picnutog pa gledam nešto, isti ja. Keve mi, kao da su mu moju kitu presadili.
Gospodski penis i nekako skroz rekao bih antički, sa naglaskom dabome na duhovno a ne na animalno.
Ima čak i goluba u ruci (a vrabac je verovantno na nekoj grani..)
Iz te neke nove perspektive, možda sam i ja pobednik?
Ni manje kite ni više žena..pa to je možda i uspeh?
O da, našle su te žene sve neke moćnije i kuratije that’s for sure, ali su definitivno ostale da žive u mojoj glavi kao oni trenuci od kojih se gubi dah, kao neki Zlatni dani, pa računam..hvala im. I hvala njima..i hvala meni..i hvala ovom mom nekakvom, kakvom takvom penisu..
Računam, kada im je trebalo - bio sam im vrabac u ruci. Dok nisu našle svoje golubove
Pa i to je nešto..
Pretpostavljam da je uzrok tome previše batina koje sam dobijao od matere te sam vremenom, kako su u moj život dolazile neke druge žene, vazda želeo da i ja među nogama imam “batinu” kojom ću sve te neke žene da “kaznim” onako kako to već rade porno-glumci. Jadna psiho-projekcija siebanog deteta dabome..
Take it ..bich! i tako taj rad., ali šta sam ja znao o seksu..Počeo da prtcam prekasno, prestao da prtcam prerano. Obrni okreni, mršava, slabušna priča sa puno rupa i rebusa.
A i previše sam knjiga pročitao i osvestio ovo malo mozga da bih uspeo da zaista poverujem u sva ta “kažnjavanja” žena. Čak i kada su mi one same tražile da ih kaznim ja sam ih umesto toga voleo onako nekako patetično, romantično, dok se samome sebi ne smučim.
Najpre sam naravno koristio nalet hormona i gledao da samo radim, da kao mašina turam i da vadim, al ne lezi vraže, ako koza laže rog ne laže. Počeo sam da ih razumevam, shvatam i ubrzo bi mi ih bilo i žao. A gde je sažaljenje tu je gudbaj digokitisu. Makar je kod mene bilo tako.
Mislim da ih i danas sve volim iako su daleko i sa nekim drugim ljudima i možda me se više ni ne sećaju. Da me neka od njih slučajno pozove, verovatno bih potrčao kao kuče.
O kej, kada mislim o njima i kako su se samo usudile da žive bez mene, pojavi se tu neki ponos, bes, želja za osvetom. Počnem da ih zamišljam kako me mole i preklinju da im se vratim a ja sa kao nećkam je’l ali..koga ja to lažem – dok one žive svoje sex lajfove, ja i dalje masturbiram misleći na njih, zamrznute u trenutku od pre ko zna koliko godina, još uvek isto onako poželjne I lepe, mirisne i lude za mnom.
I ta moja depresivna fantazija (kaže se da ko živi u prošlisti taj je depresivan, tako da – taj sam!) elem, ta moja fantazija je neuništiva čak i kada ih tu i tamo sretnem u prolazu, pa možda čak i razmenimo po koju reč onako lažno, kulturno, udaljeno, strano..
Da, nema većega stranca od bivšega znanca. Taj se burek više ne podgreva.
I zaista, jedna predivna mršavica riđe kose više nema sise. O maj gad, one divne sise. Iako sam ja pre svega ass-man, voleo sam te njene sise. Sise koje su se sada samo dve izduvane žlundre i verovatno liče na one sise koje su zadojile Romula und Rema a ne na one dve bujne lopte sa bradavicama boje pudera koje su mi se nudile da ih bezubo zagrizem.
Pa onda jedna predivna plavuša, rasna guzara sa seksi podočnjacima koji su se sada pretvorili u niz sitnih falti da mi je došlo da joj ih nekako zategnem prstima dok pričamo samo kako bi bila opet Ona od pre..ali avaj..kad bi prstima moglo da se zaustavi vreme..
I onda opet, moj penis.
Moja sećanja su zapravo jedna olupana šerpa po kojoj grebem sećanja ne bi li se taj jadni penis opet malo pridigao. Ponekad se bojim da ću se jedan dan probuditi i primetiti kako mi je penis konačno otpao. Od neupotrebe. Često zavlačim ruku u gaće da proverim to, šta ću.
A da je samo bio malo veći, deblji, duži, moćniji..Možda bih mogao i da u muškom wc-u žuborim ispred pisoara umesto što uvek šmugnem u klonju iza vrata. Šta znam, što je sigurno sigurno..
Zapravo, možda je moj penis i normalan, samo eto ima strahovitu moć povlačenja u sebe. Kao i ja uostalom. Mali narcisoidni skot..toliko smo glavobolje jedan drugome zadali možda bespotrebno
Jer evo, gledam nešto ovog novog Pobednika.
Ispentrali ga na Kališ glacnutog, novog i sveg picnutog pa gledam nešto, isti ja. Keve mi, kao da su mu moju kitu presadili.
Gospodski penis i nekako skroz rekao bih antički, sa naglaskom dabome na duhovno a ne na animalno.
Ima čak i goluba u ruci (a vrabac je verovantno na nekoj grani..)
Iz te neke nove perspektive, možda sam i ja pobednik?
Ni manje kite ni više žena..pa to je možda i uspeh?
O da, našle su te žene sve neke moćnije i kuratije that’s for sure, ali su definitivno ostale da žive u mojoj glavi kao oni trenuci od kojih se gubi dah, kao neki Zlatni dani, pa računam..hvala im. I hvala njima..i hvala meni..i hvala ovom mom nekakvom, kakvom takvom penisu..
Računam, kada im je trebalo - bio sam im vrabac u ruci. Dok nisu našle svoje golubove
Pa i to je nešto..
