Jutro mi je počelo divno. Šoljica sa kafom mi je nekako nespretno iskliznula iz ruke i jedan dio tople tekućine
prosuo se po tastaturi laptopa. Vrisnula sam, brzinski isključila laptop i okrenula ga naopačke da iz njega”isteče”
tekućina, ako je šta od nje ostalo. Bar sam toliko bila pribrana da spriječim spoj i dalju štetu. Nakon što sam ga
svojski posušila, ponovo sam ga uključila moleći Boga da je preživio jutarnju dozu kofeina. Očekivano, malo je
poludio, pa nikako nije htio da piše velika slova.
Onda sam se k'o posljednja hinja pretvarala pred sinom da nemam pojma zbog čega tastatura na mom laptopu od
jutros neće da piše velika slova, a kako on, sin, ponešto zna o računarima, zamolih ga da pogleda ako može šta
da popravi. (ne znam otkud mi ta suluda nada, kad sam znala u čemu je štos sa tastaturom).
Poslije me je grizla savjest što sam sina lagala, i što se džaba mučio, a bilo me sramota priznati da sam mu prešutila
istinu, što je isto kao i laž. Najgore od svega je to što pojma nemam šta mi je uopšte trebalo da sakrijem od njega
da sam bila nespretna i laptop zalila kafom.
I taman popodne odlučim da se sinu iskupim za jutros i za ručak mu pripremim omiljenu pljeskavicu (iako je bio
pripremljen ručak), al' nekako po belaju, dok sam stavljala pljeskavicu u vrelo ulje, uspjeh da se prilično lijepo opržim.
Tastatura, koja je kriva za sve sama od sebe je proradila, jer je valjda trebalo samo da se osuši, a ja čekam šta je
sljedeće što će da mi se dogodi.
prosuo se po tastaturi laptopa. Vrisnula sam, brzinski isključila laptop i okrenula ga naopačke da iz njega”isteče”
tekućina, ako je šta od nje ostalo. Bar sam toliko bila pribrana da spriječim spoj i dalju štetu. Nakon što sam ga
svojski posušila, ponovo sam ga uključila moleći Boga da je preživio jutarnju dozu kofeina. Očekivano, malo je
poludio, pa nikako nije htio da piše velika slova.
Onda sam se k'o posljednja hinja pretvarala pred sinom da nemam pojma zbog čega tastatura na mom laptopu od
jutros neće da piše velika slova, a kako on, sin, ponešto zna o računarima, zamolih ga da pogleda ako može šta
da popravi. (ne znam otkud mi ta suluda nada, kad sam znala u čemu je štos sa tastaturom).
Poslije me je grizla savjest što sam sina lagala, i što se džaba mučio, a bilo me sramota priznati da sam mu prešutila
istinu, što je isto kao i laž. Najgore od svega je to što pojma nemam šta mi je uopšte trebalo da sakrijem od njega
da sam bila nespretna i laptop zalila kafom.
I taman popodne odlučim da se sinu iskupim za jutros i za ručak mu pripremim omiljenu pljeskavicu (iako je bio
pripremljen ručak), al' nekako po belaju, dok sam stavljala pljeskavicu u vrelo ulje, uspjeh da se prilično lijepo opržim.
Tastatura, koja je kriva za sve sama od sebe je proradila, jer je valjda trebalo samo da se osuši, a ja čekam šta je
sljedeće što će da mi se dogodi.
