
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
PLETILJA
Znam draga...
jako dobro znam i...
znaš... nema ta tuga jedan razlog...
nego milion malenih razloga koji se skupljaju.....
kao kad motaš vunicu,
pa klupno biva sve veće....
e, na kraju vunice je taj osećaj....
to samo život.... pletilja stara
klupčad našu namotava
usput osmeh razmotava
suznim petljama raznih fela...
šara šare ....remek dela
malo štrika, malo para
malo više zajebava
al je eto, draga mila
svakome je namotala
pa saplela, isheklala
nekad žulja od tesnoće,
nekad duva od širine
al na kraju uvek bidne
da mu pasent baš pristaje
što pletilja saplela je.
Opet je Riada kriva....njen blog ...... 02.06.2011....zapravo moj komentar...pa eto...
vala si mu mogla dati naziv a ne vako da brojim tačkice


PS ajd sad....igle u ruke






PSPS bože što lepo izgledaju ove smajlice....sinhronizovano
