
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
Da li čovek može suštinski da se menja? Da li svesno može da promeni svoju osnovnu strukturu koja mu je sudbinski i genetski data s napomenom da genetika takodje pripada sudbinskom umeću? Dakle, da li može svesno toliko da promeni sebe da to slobodno može nazvati preobražajem ličnosti…..nešto kao kada iz jednog suda prospete vodu koja je do tada stajala u njemu i sipate na primer ulje…….sud ostaje isti ali je njegov sadržaj drugačiji?
Mislim da ne može....jer....
Dato nam je ono što je u nama, samo što svega nismo svesni istovremeno već se deo po deo otkriva u svoj svojoj lepoti ili ružnoći tokom života kada se za tu promenu steknu uslovi. Možemo se prilagodjavati što je neminovnost i stoga blago prilagodljivima ali suština ostaje ista.
Čovek je glavni glumac u svom komadu i to karakterni glumac. On igra svoje role onako kako dolaze. Nekad uspešnije a nekad manje uspešno, nekad briljantno a nekad traljavo u zavisnosti od stepena i brzine prilagodljivosti, jer priznaćete nije baš uvek lako brzinski iskakati uz jedne uloge i uskakati u drugu a i nismo svi skloni brzopoteznim životnim partijama. Ono što je u nama oduvek je u nama samo što nije na sceni sve odjednom….mnogo toga što I ne znamo da posedujemo čuči skriveno u duši čekajući svoj trenutak izlaska na scenu.
Onda kada dodje momenat da se uskoči u neku potpuno novu ulogu, prilično različitu od dosadašnjih……pa, onda ta rola uzima celog čoveka, zaposeda njegovu suštinu, odvlači mu pažnju i snagu, volju i želju. Taj aktuelni deo sebično svojom snagom gura dalje ostale delove naše suštine, postaje jak, najjači i mi imamo utisak suštinske promene, preobražaja.....zapravo je sve samo predstava u kojoj je glavni glumac samo obukao novu odoru koja je oduvek čekala svoj momenat u njegovoj garderobi. I sada, tako preobučen sa prilično drugačijom ulogom on sam sebi a i drugima izgleda nov, preobražen, suštinski promenjen …..drugačiji.
Glumac je isti samo što je sa njega skinut još jedan veo i otkriven još jedan njegov suštinski deo slagalice. Otkriveno ostaje u duši.....bogatstvo njeno samo se uveća za sve predstave do sledećeg skidanja vela. Koliko velova imamo i koliko delova ćemo otkriti sami sebi a koliko će skrivenog ostati u nama za vek zavisi od sudbine….predstave samo za nas stvorene i odore samo za nas skrojene.
velovima pokriveni
velovima sakriveni
svaki veo priču ima
svoju boju, svoju nit
kako koji spadne s duše
u iskustvu mesto nadje
duša zasja novim sjajem
što joj sudba tada daje
do novog trena vremena
kad se veo opet menja
svi velovi dušu krase
dok se svetla ne ugase