Plavetnilo očiju

Svijetla i bristra
dva su sjećanja,
kao djetinjstvo vesela,
kao život zahvalna.
Previše draga dva bunara,
što trepću u suton boli,
cakle se u pomrčini svijeta.
Tečno šalju emocije
širom vidika;
objekte svoje do ludila vode
putem radosti istrajnog srca.
I dignu se gore, u oblake vinu,
pobjegnu lako jednom zamkom,
a opet ostaju jednako blizu,
kao nebo vidljivo, od dodira daleko...

 

[orfej sa ibra]

Svijetla i bistra dva su sjećanja,​

 

[Lebdeća]

Hvala ti, Orfeju..