Plašite li se novih početaka?

Postoji, valjda, taj neki motiv da se sve bazira na temeljima:
Pa ako si iskren, od samog starta, onda sve i počiva na jakom temelju.
Problem je ako si ti, kao temelj slab.
I onda treba biti iskren.
Ali će to nešto, što je mimo svakog koloseka, teško biti prihvaćeno.
I ti to znaš.
I onda je pitanje:
Koliko smo, zaista, mi sami spremni?
Koliko smo u mogućnosti da pružimo?
Ima onih kiji su se ostvarili, kao i onih kojima ne manjka samopouzdanja - to se, valjda, i vrednuje, na kraju?
A život je *****. I mi smo - ne savršeni...
Ovo si lepo napisao, ako mogu da podvučem, ovo za temelje na samom startu
iskrenost i otvorenost su preduslov da se nađemo sa pravom osobom za nas.
Što me podseti na moju prijateljicu koja često po malo fingira slaganje sa nekim čisto da bi imala prijatelje. A onda se desi to da čim pokaže svoje pravo lice oni odlaze.. Pa rekoh privlačiš ono što si . Ako se lažno predstavljaš privući ćeš osobe koje ti ne odgovaraju. Ako hoćeš stvarno da ti bude dobro sa nekim ponašaj se onakva kakva si. Osim ako si zadovoljna svim tim glumištem..

A ne mora ni biti u pitanju gluma. Već se na početku pogrešno ukapiramo, ko smo.
To je opet interesantno. Tako se posle par susreta ljudi obično raziđu i ne sastavljaju više.
Videli smo pogrešno. Ili bolje reći, vidi se bolje.

Sve u svemu, malo susreta preostaje da nastavlja dalje. Ali na to treba uvek biti spreman.
Ja sam prešla na drugu stranu, nekako se više i ne ubacujem emotivno, ni prvi, ni drugi, ni još par puta.. jer se sve obično tako i završi. Ako je dobro, ako smo mi ok kombinacija, onda nema brige ! Nastaviće se
 
Ne plašim se
Više sam rezignirana i hladna, to nije strah već više ono daj da vidim i to čudo
ali kao što rekoh, sigurna sam da ako naletim na osobu koja mi odgovara da će se to nastaviti

Vidis, ja nemam tu hladnocu. Od starta uletim svim srcem, i uvek su to neke situacije koje od mene zahtevaju dosta energije.
Ponekad izgleda da necu moci da izdrzim, da nemam tu energiju. Kao kod maratona - najtezi je pretposlednji kilometar.
Ali onda, kada nadjem energiju, i kada uspem - e, to je taj osecaj koji cini zivot prelepim.

Maratonci kroz cilj prolaze sa najvecim osmehom :)
 
uvek te privlaci ono sto nemas u zivotu
izvedes prostu jednacinu a ona je u ovom slucaju da imas harmoniju

ma koliko nekad mislila
a to sve zene na palneti pomisle makar jednom da je nemaju
i shvate da su je imale tek kada je izgube

znas ono, zena se napr razvede
nebitni su razlozi, osim ako nisu ekstremni
i luta zivotom preko poznanstava
usputnih veza svega i svacega sta susretne
i u jednom trenutku ce svaka
reci sebi ybt za ovo danas sta mi se desava ono u braku je bilo nebo

kazem u relativno ok braku gde nije bilo raspada sistema
ali se oboje nisu razumeli i resili da se razidju.
Znam o čemu pišeš, nije da sam nezahvalna na harmoniji koju živim,
povremeno čovek poželi da sagleda i drugačije životne aspekte, da ne mora da se uštipa ponekad da shvati da je živ….
naravno da uvek vuče ono što izmiče. Nekada je to bila harmonija a sada je njena suprotnost. Sve zavisi od čega ti se smuči zbog velikog broja ponavljanja
Lutanje preko poznanstava može isto iz nečijeg ugla da izgleda harmonično, to zavisi od nemira koji nekog zaposedaju, i od životnog doba naravno,
lepo je ovako ali nije loše ni malo sirove akcije… ne mislim na seks, mislim na sličnosti i razlike u temperamentu gde je jednom uvek dobro u nižoj a drugi sanja o višoj frekvenciji ušuškan u priču o ,kupovini iz fotelje,
nznm da li sam ti jasna, sigurna sam sa me razumeš
sex sa tim ima veze samo utoliko što lepi i drži na okupu mozaik od delova čiji oblici moraju da se dorade da bi legli jedan uz drugi za širu mozaičku sliku inače ne bi niko shvatio šta taj mozaik uopšte predstavlja…
 
Isto. Svakako ces umreti sam i star, pa daj da vidimo sta se dotle jos moze nauciti, proci, videti..
Jedan dan ti prodje kroz glavu pitanje, jel to to? Sa posla te nece otpustiti, nije da ti je tamo lose, porodica ti zdrava, deca rastu i kad-tad ce otici, grad i okolinu znas kao dzep, i sad samo osta da klackas do starosti, i taaakooo, pa jel to bas to? Tek tad me radio nemir.
Kad maknes strah od sebe i cistu naviku da se bojis da pokusas zbog glupog "sta ako" , a istovremeno osvestis to da ce sve proci, pa i taj tvoj strah, i doci ce neki drugi strahovi, neizvesnosti, borbe, proci ce sve, pa i ti i tvoj zivot, tek tad pocnes zaista da zivis. Nema straha, vec te radi uzbudjenje. Upravo svest o nasoj prolaznosti bi trebalo da nam oduzme strahove od pocetaka.
Tako zive mala deca. Zive svaki dan, kao da juce nije bilo. Placu, ustanu, oproste, uvek idu dalje rastereceni.
:heart:
 
Znam o čemu pišeš, nije da sam nezahvalna na harmoniji koju živim,
povremeno čovek poželi da sagleda i drugačije životne aspekte, da ne mora da se uštipa ponekad da shvati da je živ….
naravno da uvek vuče ono što izmiče. Nekada je to bila harmonija a sada je njena suprotnost. Sve zavisi od čega ti se smuči zbog velikog broja ponavljanja
Lutanje preko poznanstava može isto iz nečijeg ugla da izgleda harmonično, to zavisi od nemira koji nekog zaposedaju, i od životnog doba naravno,
lepo je ovako ali nije loše ni malo sirove akcije… ne mislim na seks, mislim na sličnosti i razlike u temperamentu gde je jednom uvek dobro u nižoj a drugi sanja o višoj frekvenciji ušuškan u priču o ,kupovini iz fotelje,
nznm da li sam ti jasna, sigurna sam sa me razumeš
sex sa tim ima veze samo utoliko što lepi i drži na okupu mozaik od delova čiji oblici moraju da se dorade da bi legli jedan uz drugi za širu mozaičku sliku inače ne bi niko shvatio šta taj mozaik uopšte predstavlja…
normalno... i najveca harmonija moze da ugusi, ako neko to zna, znam ja gde se nismo gusili ni oko cega vise od decenije jer je svako imao apsolutnu slobodu da radi sta zeli.

ali dodje trenutak, uvek i svakome, ziveo na masti i bajatom lebu, ili na tartufima i skoljkama, isao gsp-om na posao ili ga sofer majbahom vozio. sex nema nista sa tim, u ljudskoj prirodi je uvek prisutan kvrc znatizelje za necim sto ga zaintrigira i svako ko kaze da nije, taj laze sebe. onda imamo momenat da sami sebi dokazujemo da smo jos pozeljni drugima, pa ima trenutak kada smo razocarani a po marfijevom zakonu je uvek tu neko sa isturenim ramenom za plakanje pa uteha nekad preraste u nesto vise jer ne place se nekome u koga nemas poverenja i ko ce to da zloupotrebi...ili ono nejbenignije, nezadovoljni smo, a ne znamo da nas ubijes zbog cega.

ljudi bespotrebno mistifikuju problematiku emotivne veze. spajas se u nekoj formi, bilo duhovnoj, prijtaljskoj, ljubavnickoj ili cisto sexualnoj, uvek i samo sa nekim ko te privlaci, na koga osecas leptire, bez obzira da li vec imas sigurnost svih pobrojanih vrsta. ako to rade muskarci koji su liseni onog najfinijeg, nece da rade zene koje su satkana od najfinijeg barsunastog materijala :lol:
 
Ne plašim se
Više sam rezignirana i hladna, to nije strah već više ono daj da vidim i to čudo
ali kao što rekoh, sigurna sam da ako naletim na osobu koja mi odgovara da će se to nastaviti
Isto mislim, tj.uverila sam se, sa kim kliknem, odmah spustim gard. Nebitno koji je odnos u pitanju.
Inace sam iskreno ljubazna i sve, ali na bezbednoj distanci.
Samo se sebe plasim...posto znam cudno odreagovati, u najmanju ruku.
Npr.nedavno mi se desilo, kupujem povrce, momak koji prodaje se nesto nasali, i ja se nadovezem...znam ga tako koji mesec, seca se i on mene...odjednom prica ide u pravcu flerta, kako mu dodirnuh dlan, on meni, pobegoh kao oparena. Odjednom vidim koliko je lep i privlacan, a to mi trenutno ne treba ni pod tackom razno.
Znam sebe, nisam jednom skrenula gde nije trebalo...blazena distanca.
 
Ova slika,osim što sam oplakala od smeha,me asocirala da se upitam : da li sam i ja ovako?
Imate li strah od ulazaka u nove veze,nakon dužih pauza,perioda samovanja i donošenja možda nekih odluka,baziranih na prethodnim iskustvima,koje ne moraju nužno biti ispravne (neću ovakav tip osobe, povrediće me sigurno,propašće veza i bolje da ni ne počinjem...)?
Jok bona, to se vi žene tripujete, mi gledamo na to pragmatičnije.
Odeš kod nekog netijaka ili klinca iz kraja kom veruješ, pitaš ga kako to danas funkcioniše kod riba, on ti objasni kako se lajkuje, koji smajliji se kače, a koje treba izbegavati, i to je to.
Kad dođe vreme za dejt pokosiš dlake u ušima i nosu, istuširaš se malo detaljnije nego što si navikao, i piči! :smeker:
 
Isto. Svakako ces umreti sam i star, pa daj da vidimo sta se dotle jos moze nauciti, proci, videti..
Jedan dan ti prodje kroz glavu pitanje, jel to to? Sa posla te nece otpustiti, nije da ti je tamo lose, porodica ti zdrava, deca rastu i kad-tad ce otici, grad i okolinu znas kao dzep, i sad samo osta da klackas do starosti, i taaakooo, pa jel to bas to? Tek tad me radio nemir.
Kad maknes strah od sebe i cistu naviku da se bojis da pokusas zbog glupog "sta ako" , a istovremeno osvestis to da ce sve proci, pa i taj tvoj strah, i doci ce neki drugi strahovi, neizvesnosti, borbe, proci ce sve, pa i ti i tvoj zivot, tek tad pocnes zaista da zivis. Nema straha, vec te radi uzbudjenje. Upravo svest o nasoj prolaznosti bi trebalo da nam oduzme strahove od pocetaka.
Tako zive mala deca. Zive svaki dan, kao da juce nije bilo. Placu, ustanu, oproste, uvek idu dalje rastereceni.
tacno, sve dok jesi necije dete. dok imas roditelje, roditelja.
posle nije tako.
nema ko da je uz tebe. i iz tog razloga se mnogo toga menja, ostaje se u vezi jer se nema snage za dalje.
 
Možda se žene plaše. Sa moje tačke gledišta u nekom trenutku dođe do zasićenja i umora vezama koje nisu bile to to. To su normalne stvari.
Tako je
Ja sam potpuno spremna za nesto lepo i normalno, i trenutno to imam.
Nebitno koliko ce trajati.
Bitan je sadasnji momenat.
Shvatis da je dobar seks odlican.
Ali nista sem dobrog seksa te ubije u pojam, hteo to priznati ili ne…
Svima nam treba odrasla osoba koja ce nam biti neka vrsta partnera, obostrane sigurnosti, razumevanja, paznje, sitnica koje znace vise od parceta mesa u gacama
 

Back
Top