Izazov se našao pred Bogom. Svemoćnim. Ili Matorim, kako su ga među sobom zvali.
Razmišljajući o Izazovu, ponekad se pitao zašto im je dozvolio tu igricu. Da li zato što je i sam voleo igrice, ili zato da bi sebi, a ne njima, svaki put iznova dokazao da je to što jeste. Da je svemoćan. Ponekad se pitao i zašto ih, sve zajedno, trpi. Svakako je mogao da ih pošalje u ništavilo kad god to poželi. Tako bi ostao sam. Beskrajno moćan. I beskrajno sam.
* * *
Neki od njih su sebe smatrali bogovima. Ravnopravnim sa Svemoćnim. Zato bi se svaki put uznemirili kada bi im se Matori obratio sa "Anđeli moji". Šta da se radi. Trpeti se mora. A ne zna se šta im je bilo gore, beskrajna blagost u njegovim rečima ili isticanje činjenice da su oni, ipak, samo anđeli.
Jedno mu nisu mogli osporiti - da ih je on stvorio. Kao što je stvorio i sve postojeće. I nije bilo laskanja niti snishodljivosti kad bi mu se obratili sa "Stvoritelju". Jer on je to bio.
On je stvorio i igricu. Pravila su bila prosta. Anđeli smišljaju izazov, Svemoćni treba da odogovori na njega. Ako uspe da odgovori na Izazov, sledi kazna. Za njih. Ako ne uspe, mora priznati da nije svemoćan. Pred svima.
Dosadašnji Izazovi su neslavno prošli. Svi od reda. Od prvog do poslednjeg. I svaki put je usledila kazna. Posle jednog od Izazova kaznio ih je ograničenjem brzine kretanja. Sveo je brzinu njihovog kretanja na bednu brzinu svetlosti.
Sledeća kazna je bila uvođenje logike. Sa setom su se sećali doba kada su činili nelogične stvari. Kakav je to divan haos bio ... Još jedan neuspeli Izazov doneo im je administraciju. Dodelio im je resore i ograničio moći. Kakav zlobnik!
A tek kad je posle još jednog, naravno neuspešnog, Izazova stvorio matematiku i naterao ih da poštuju njene zakone...
* * *
Sve je počelo na redovnom skupu koji je On nazivao Sabor anđela, a oni - Podnošenje raporta Matorom. Za ovu priliku odlučio je da objavi svoje prisustvo u vidu lagane plavičaste izmaglice. Anđeli su, po običaju, zlobno komentarisali nedostatak ukusa kod Svemoćnog. Bar neki od njih.
Sabor je tekao na uobičajen način. Svemoćni se interesavao za tekuće aktivnosti i izvršenje obaveza preuzetih na prethodnom saboru. Odbacio je nekoliko pritužbi, rešio nekoliko razmirica a zatim objavio završetak sabora. Tada je istupio Lucifer.
* * *
Lucifer je iskoristio pravo koje su imali serafimi, najviši u hijerarhiji bestelesnih bića. Pravo da postavi Izazov. Po običaju, započeo je govor učtivo, neprestano se klanjajući: "Svemoćni Stvoritelju naš! Podsećam te da si nam dao pravo da postavimo Izazov.
Svesni da ćemo trpeti posledice u slučaju našeg neuspeha, ponizno se klanjamo i molimo za dopuštenje da ga iznesemo." Dobivši dopuštenje, nastavio je: "Smišljajući Izazov, pošli smo od pretpostavke da si svemoćan. Ako je to zaista tako, onda si ti jedini koji se može vratiti iz ništavila. Prihvataš li Izazov?" Plavičasta izmaglica se za trenutak uskomešala. Usledilo je preteće pitanje: "Kakvi su uslovi izazova?"
Lucifer je samo to čekao: "Prestaćeš da postojiš. Makar na tren. A zatim ćeš se vratiti. Ako uspeš, snosićemo kaznu. Ostalo je uobičajeno, odabrani Kontrolori će pratiti tok Izazova i proglasiti konačan rezultat.Ne sumnjamo da ćeš uspeti. Ipak si ti Svemoćnan, zar ne?"
Pakosna primedba na kraju govora nije bila neophodna, ali to je bilo jače od njega.
* * *
Na odgovor nisu dugo čekali. Izazov je prihvaćen. Plavičasta izmaglica je nestala. Ustupila je svoje mesto tami ništavila. Prvi je progovorio
Urilo, vatra Božija: "Obraćam vam se kao glavni Kontrolor Izazova. Preostali Kontrolori će biti Jegudilo i Jeremil. Pratićemo tok izazova i
postarati se da ga niko ne remeti." Ovo poslednje je bilo upućeno Luciferu. "Ovim je Sabor završen. Kontrolori neka ostanu..."
Razmišljajući o Izazovu, ponekad se pitao zašto im je dozvolio tu igricu. Da li zato što je i sam voleo igrice, ili zato da bi sebi, a ne njima, svaki put iznova dokazao da je to što jeste. Da je svemoćan. Ponekad se pitao i zašto ih, sve zajedno, trpi. Svakako je mogao da ih pošalje u ništavilo kad god to poželi. Tako bi ostao sam. Beskrajno moćan. I beskrajno sam.
* * *
Neki od njih su sebe smatrali bogovima. Ravnopravnim sa Svemoćnim. Zato bi se svaki put uznemirili kada bi im se Matori obratio sa "Anđeli moji". Šta da se radi. Trpeti se mora. A ne zna se šta im je bilo gore, beskrajna blagost u njegovim rečima ili isticanje činjenice da su oni, ipak, samo anđeli.
Jedno mu nisu mogli osporiti - da ih je on stvorio. Kao što je stvorio i sve postojeće. I nije bilo laskanja niti snishodljivosti kad bi mu se obratili sa "Stvoritelju". Jer on je to bio.
On je stvorio i igricu. Pravila su bila prosta. Anđeli smišljaju izazov, Svemoćni treba da odogovori na njega. Ako uspe da odgovori na Izazov, sledi kazna. Za njih. Ako ne uspe, mora priznati da nije svemoćan. Pred svima.
Dosadašnji Izazovi su neslavno prošli. Svi od reda. Od prvog do poslednjeg. I svaki put je usledila kazna. Posle jednog od Izazova kaznio ih je ograničenjem brzine kretanja. Sveo je brzinu njihovog kretanja na bednu brzinu svetlosti.
Sledeća kazna je bila uvođenje logike. Sa setom su se sećali doba kada su činili nelogične stvari. Kakav je to divan haos bio ... Još jedan neuspeli Izazov doneo im je administraciju. Dodelio im je resore i ograničio moći. Kakav zlobnik!
A tek kad je posle još jednog, naravno neuspešnog, Izazova stvorio matematiku i naterao ih da poštuju njene zakone...
* * *
Sve je počelo na redovnom skupu koji je On nazivao Sabor anđela, a oni - Podnošenje raporta Matorom. Za ovu priliku odlučio je da objavi svoje prisustvo u vidu lagane plavičaste izmaglice. Anđeli su, po običaju, zlobno komentarisali nedostatak ukusa kod Svemoćnog. Bar neki od njih.
Sabor je tekao na uobičajen način. Svemoćni se interesavao za tekuće aktivnosti i izvršenje obaveza preuzetih na prethodnom saboru. Odbacio je nekoliko pritužbi, rešio nekoliko razmirica a zatim objavio završetak sabora. Tada je istupio Lucifer.
* * *
Lucifer je iskoristio pravo koje su imali serafimi, najviši u hijerarhiji bestelesnih bića. Pravo da postavi Izazov. Po običaju, započeo je govor učtivo, neprestano se klanjajući: "Svemoćni Stvoritelju naš! Podsećam te da si nam dao pravo da postavimo Izazov.
Svesni da ćemo trpeti posledice u slučaju našeg neuspeha, ponizno se klanjamo i molimo za dopuštenje da ga iznesemo." Dobivši dopuštenje, nastavio je: "Smišljajući Izazov, pošli smo od pretpostavke da si svemoćan. Ako je to zaista tako, onda si ti jedini koji se može vratiti iz ništavila. Prihvataš li Izazov?" Plavičasta izmaglica se za trenutak uskomešala. Usledilo je preteće pitanje: "Kakvi su uslovi izazova?"
Lucifer je samo to čekao: "Prestaćeš da postojiš. Makar na tren. A zatim ćeš se vratiti. Ako uspeš, snosićemo kaznu. Ostalo je uobičajeno, odabrani Kontrolori će pratiti tok Izazova i proglasiti konačan rezultat.Ne sumnjamo da ćeš uspeti. Ipak si ti Svemoćnan, zar ne?"
Pakosna primedba na kraju govora nije bila neophodna, ali to je bilo jače od njega.
* * *
Na odgovor nisu dugo čekali. Izazov je prihvaćen. Plavičasta izmaglica je nestala. Ustupila je svoje mesto tami ništavila. Prvi je progovorio
Urilo, vatra Božija: "Obraćam vam se kao glavni Kontrolor Izazova. Preostali Kontrolori će biti Jegudilo i Jeremil. Pratićemo tok izazova i
postarati se da ga niko ne remeti." Ovo poslednje je bilo upućeno Luciferu. "Ovim je Sabor završen. Kontrolori neka ostanu..."