Ja volim kad u sumrak violina plače,
kada moje suze svojim bolom dira,
kad tugu kroz srce pronosi sve jače -
poželim tada da mi vječno svira.
I dok noć se spušta na tihe ravnice
i lagano gasne svjetlo prošlog dana,
dok u gnijezda svoja vraćaju se ptice,
jecaj violine obavija tama.
Mjesec blago svjetli nasred mrklog neba,
čini mi se da je svakog trena veći,
ja mu kradem treptaj koji oku treba
dok zvuk violine kroz dušu mi ječi.
kada moje suze svojim bolom dira,
kad tugu kroz srce pronosi sve jače -
poželim tada da mi vječno svira.
I dok noć se spušta na tihe ravnice
i lagano gasne svjetlo prošlog dana,
dok u gnijezda svoja vraćaju se ptice,
jecaj violine obavija tama.
Mjesec blago svjetli nasred mrklog neba,
čini mi se da je svakog trena veći,
ja mu kradem treptaj koji oku treba
dok zvuk violine kroz dušu mi ječi.