Pjesma

Kad glasa tvoga strune
zapletu se u note moje duše
kao zvuci čežnjivih okeana
što vali im ljube stijene
oživi pjesma kroz mene.

I glasom tvojim pjevam
dok ptice radosne na ruke mi slijeću
i sve se bojim mili Bože,
od ljepote da umrijeću.

I dugo potom, kad pjesma se utiša
k'o hamajliju glas tvoj čuvam
od svakog zla da me brani
noseć’ ga na srca svoga strani.

Riada