Pjesma koju on ne cuje...

Pjesma koju on ne cuje...


Jedna kamena streha.
Jedan pokisli student.
Daljinama putovao.
Zavicejem prohujao.
Jele ispozdravljao.
Rijeke pustio da teku.
Mostove blagosiljao.
Ceste pozurivao.
Kad je stigao .
Kamenom strehom .
Cekao da dodje ona .
Po koju je djecaka poslao.
Dok je kisa lila.
Strpljivo cekao .
Da dodje djecak il ona.
Stigla je pokisla ona.
Student odpozdravi .
Svoga zavicaja.
Mostove u zagljaje.
Cestama zaplete.
Rijeke brze da teku.
Sad cutljivo ugarke gasi.
Suseci kosulje bijele.
Veselo pucketa vatra.
Dosla je ona.
Sto nema kapljica kise.
Pokislog studenta.
Kosulja mekih.
Cuteci i sad teku rijeke.
Jure mostovi i ceste.
Samo studenta nikad vise.
Pa nek je dosla ona.

 

[nesha72]

...znači student je diplomirao?!

 

[duska.vodolija]

nije medju zivima

 

[nesha72]

...oprosti, žao mi je nisam znao, neka mu je laka zemlja i spokoj duši...

 

[duska.vodolija]

Duga je to prica ...A ja ne bas jak pjesnik ...No svoj jesam .Hvala na citanju...

 

[SibirskiTigar]

Ostalo je tužno sećanje za koje se nekad mora biti spreman.

 

[@dena@]

zanimljivo