...pjesma koju ,-ne volim...

...
...kad noć zaprijeti
iz dolina
ili tama iz grudnih dubina
kad naidju sjećanja
koja ne bi smjela
šta bi tada uradila duša
kad bi te srela

...kad ideš bolestnom drugu

na odjeljenje
ili poželiš narandze
koje mu nosiš
da su to namjene
prema studentskoj sobi koleginice
kako to da nosiš
ili
podnosiš
...kad čitaš samo hronike zla i gorega
okreneš se prema prozoru
da vid ti srete
nekog
u raspoloženju od tebe
boljega
da li i tada
tobom vlada
kao sa mnom sada
ta roditeljka praznine
što joj grudi tako prijaju
umjesto
da se vjetrovi plavokosi
oko očiju
i prstiju svijaju
...kad te nadje hladan
dah vjetra jutrom u šetnji
šta uradiš misaonoj pometnji
što ti telefon u dzepu
ne zvoni
a znaš
koliko puta su znali
to,- Oni...
 
postojimo
da dodvoravamo
mislima
i da milujemo
pogledom
daljine neke
koje na
žudnje liče.
i nismo sami
kada nečije reči
glasnikom budu
kada prija i leči
svako slovo
razdragano.
i nismo sami
veruj
nismo
to samo duša
škripavo cvili
to samo
utehe priziva.
 
...tako piše
Tol
Tol koja piše i pisanjem unosi život
riječima
da nas nose snagama
koje posjeduju moć
koja učestvuje
kad proljeće se formira...
kad proljeće se gomila
sredinom marta
svim svojim pozitivama i miomirisima
sa dodatcima
koje ponekad pune nam grudi
i nesvjesno
krenemo da poletimo...
Duša je često sitničava
i cijedi
prosijava
tražeći ponekad nepristojnu
povišicu
tako nas u sunovrate zna
okrenuti
ali,- duša je to
i mora se nositi
i podnositi...
...evo Faraonn ti maše
i noć moli da te zagrli
onako tiho i umiljato
kao lahor
s,-Proljeća...
...draga mi ,-Tol...
 

Back
Top