Gravitaciono polje Zemlje je polje sile. Objekat na nekoj udaljenosti od Zemlje ima potencijalnu energiju u odnosu na Zemlju. Kako ga Zemlja privlači gravitacionom silom, njegova potencijalna energija se smanjuje, a kinetička se povećava. Konačno, kada objekat udari u Zemlju, ta se energija raspodeljuje na mehanički rad (raspad meteora, formiranje kratera i podizanje prašine), toplotu, hemijske promene, isparavanje vode itd.
Poenta je ovde da Zemlja ne daje kinetičku energiju objektu ni iz čega, već na račun potencijalne energije, jer važi zakon održanja energije. Isto tako, kada biste meteor pokušali da vratite nazad van gravitacionog polja Zemlje, morali biste da uložite energiju da izvršite rad, čime biste ponovo vratili tom objektu potencijalnu energiju na račun neke druge (npr. hemijske energije rakete). Dakle, polja nemaju energiju, postoje samo polja sila. Te sile vrše rad nad predmetima koji imaju masu, čime se njihovo stanje kretanja menja i time se uvećava kinetička energija tih tela.